„Znate li koji vam je opseg bokova?“ pitala me prodavačica prošli tjedan.
I ostala živa.
Ne u smislu da bih joj naudio. Ma niti slučajno. Ja sam pacifist…Švicarska…miran i pitom.
Ostala živa u smislu „izvalila nešto i ostala živa“.
Živ sam ostao i ja, a oboje smo ostali uskraćeni za tu informaciju.
Oko opsega bokova.
I dalje ne znam koji mi je opseg bokova, ali nemam problem živjeti u neznanju.
Ako mi bude dosadno u nekom trenutku, a to znači da mi treba biti baš jako i urnebesno dosadno, uzet ću metar i izmjeriti opseg bokova.
Ne znam kakva bi to dosada trebala biti da izmjerim opseg, ali…
Ne znam što sam jeo jučer, a kamoli koliki mi je opseg bokova.

Još jedan novi tjedan je pred nama. Nadam se da ste uživali u jučerašnjoj nedjelji. Ugledali smo i sunce i sve je nekako bilo ljepše i lakše.
Bili smo na kavi u gradu i čuo sam ljude kako govore – konačno malo sunca.
Zanimljiv mi je taj fenomen.
Ne što se tiče vremena jer se oduvijek izmjenjuje ovakvo i onakvo vrijeme već kako ljudi zaborave na nešto što je bilo prije nekoliko dana.
Ljeto je bilo dugo, vruće, bez padalina i svi smo se zaželjeli kiše. Oni koji se bave poljoprivredom pogotovo.
Kiša je padala tri dana. Na stranu oluja, poplave – da, problem je i nije nimalo lijepo, ali…
Ljudi su u trenu zaboravili da smo do te kiše uživali u pravom ljetu.

Kad ćemo i zašto se to neće dogoditi nikad – prestati biti zemlja u kojoj su afere, slučajevi, uzimanje i primanje mita, sukob interesa, korupcija, nepotizam… gotovo pa svakodnevne pojave.
Neću lagati, priželjkujem razdoblje u kojoj se u ovom smislu neće događati apsolutno ništa. Bit ćemo jedna potpuno dosadna zemlja u kojoj je sve posloženo kako treba, zemlja u kojoj propise i zakone poštuju svi, a ne samo neki.
Zemlja u kojoj će pred licem pravde biti svi jednaki, a ne da će pojedinci biti jednakiji od nekih drugih.
Bolno sam svjestan činjenice kako će to moje suviše romantizirane želje ostati neostvarene. Prije ću prije vidjeti šarene jednoroge koji će svim stanovnicima Lijepe naše ispuniti po jednu želju nego biti svjedok tom mirnom, dosadnom razdoblju.

Sretan vam ponedjeljak - 05.09.2022.
Ujedno, sretan vam i prvi dan nastave i nove nastavne godine.
Svi mi koji smo roditelji školaraca znamo što znači prvi dan nastave i siguran sam kako se prvom danu nastave više veselimo mi roditelji nego djeca.
Otvorimo šampanjac i nazdravimo. Djeca se vraćaju u školu.
Ljeta znaju biti duga i vrlo izazovna.
Prije svega jer su djeca cijelo vrijeme kod kuće. Roditeljima koji rade i ne mogu si priuštiti više od dva tjedna godišnjeg tijekom ljeta, a djeca su još uvijek mala – ljeto zna biti uzrok velikog stresa.
Oni sretnici koji imaju bake i djedove na moru ili na selu, djecu pošalju na ljetne praznike odmah nakon zadnjeg zvona pa djeca imaju dugo toplo, a roditelji bezbrižno ljeto.

„Kud bismo došli da se pritvaraju svi obiteljski nasilnici?“ izjavila je prošli tjedan općinska državna odvjetnica u Gospiću nakon što je 36-godišnjak pokušao ubiti svoju suprugu i susjeda. Nanio im je teške ozljede.
Da čitav ovaj slučaj bude kompleksniji, tridesetšestogodišnjak je i ranije prijetio ubojstvom supruzi, a Općinsko državno odvjetništvo nije uočilo propuste u postupanju.
Ne mislim da je posao sudaca i državnih odvjetnika lak.
Pogotovo u ovakvim i sličnim slučajevima, ali mislim kako se državna odvjetnica ne bi smjela kompromitirati ovakvom izjavom. Ni pod kojim uvjetima i ni u kom slučaju.

Prošli tjedan pisao sam o njemačkoj instagram obitelji i kako je otac dviju djevojčica požrtvovno fotografirao svoje dvije kćeri jer fotografije za instagram moraju biti top. Neću ponavljati detalje, ali bio sam u šoku. Čovječe…
Naslov kolumne bio je Je li svijet otišlo u tri…ili je mene pregazilo vrijeme.
Većina vas se složila kako je svijet otišao u tri…
Jedan komentar bio je i kako bolje da me pregazi vrijeme nego autobus. Apsolutno se slažem s tom tvrdnjom i baš sam se nasmijao. Hvala gospodinu M.
Ovotjedna kolumna bit će opet vezana uz društvene mreže. Instagram smo apsolvirali, vrijeme je za Tik Tok.
Sorry, nisam ja kriv. Kriv je nepoznati mladić iz Osijeka i jedan vozač koji je imao situaciju.

Pitam se ponekad kad su i zašto stvari toliko otišle u krivo? Pomislim ponekad kako je svijet nepovratno otišao u tri…
Još uvijek mi iz glave ne izlazi slika s plaže od prije par tjedana.
Dan je već išao prema svom kraju i s plaže je otišao već veliki broj kupača. Moglo je biti negdje oko pola osam navečer i na plaži je bilo baš lijepo. Smanjila se gužva, buka i sve što ide u kompletu s visokom sezonom na našoj obali.
Mala je na rubu vidnog polja bila u moru, guštala. Valovi su uz umirujući šum prelijevali jedni za drugim. Gospoja i ja jedno pored drugog u tišini. Svatko u svojim mislima, svjesni jedno drugog i potpuno opušteni.
Jedan baš lijepi ljetni trenutak.

Ponekad se stvari poslože onako baš kako treba. Oni lijepi trenuci kad se karte podijele na najbolji mogući način. Ranije definiran godišnji nije bio upitan, ali je imao uvertiru kakva se rijetko događa.
Taman prije nego što je počeo godišnji, bio sam u Beču. Ne poslom, ali s ekipom s posla.
I našim pratnjama.
Beč je grad u kojem sam u posljednjih dvadesetak godina proveo mnogo vremena i nema sumnje kako se radi o gradu superlativa, ali uz dužno poštovanje svemu što Beč nudi svojim stanovnicima i posjetiteljima, sve je to palo u drugi plan. Ovaj put.
Razlog našeg odlaska u Beč bio je sasvim druge prirode.

Novi dan, novi tjedan, novi mjesec.
Dobro došao kolovoz.
Nekima će ova činjenica biti razlog za veselje jer godišnji samo što nije počeo. Polako se već odbrojavaju dani do odlaska na more (da, na godišnji se može i negdje drugdje, ali većina još uvijek odabire more za svoju ljetnu destinaciju), rade se popisi, pakiraju se stvari… uzbuđenje raste.
Taj osjećaj je baš poseban, svi ga podjednako volimo i svi mu se na isti način radujemo.

Još samo ovaj tjedan i gotovo je.
Nisam se nikad toliko veselio saborskoj ljetnoj stanci kao ove godine.
U petak je predstavničkom tijelu građana, legitimno izabranom od strane naroda, posljednji radnji dan prije godišnjeg odmora i ljetne stanke.
Saborski gluteusi neće se više opušteno meškoljiti na Markovu trgu već će otići na godišnji odmor.