Ponekad se pitam koja je gornja granica ludosti u kojima se pojedinci iz sfere politike, pravosuđa, gospodarstva… mogu pronaći.
Svako malo netko tu imaginarnu ljestvicu ludosti, etičke i moralne nakaradnosti podigne za nekoliko centara više. Kao da je riječ o nekom natjecanju.
Biti sudionik neke od afera u Hrvatskoj, disciplina je rezervirana samo za ozbiljne igrače.
Nestrpljivi natjecatelji samo čekaju da obore rekord i tu ljestvicu podignu još više jer samo je nebo granica. Neka se i njihovo ime upiše na popis odabranih.
Pojedinci žele biti najbolji jer ne može svatko dosegnuti ljestvicu.
„Citius, alitus, fortius.“
Ne može se bilo tko okititi lovorikama.
Prije tek malo više od dva tjedna imali smo spektakularnu, dosad neviđenu, najekskluzivniju, najbolju od najboljih, najskuplju, – aferu svih afera. Onu plinsku.
Cijena? Prava sitnica. Više od milijardu kuna vrijedna je ova afera.
Milijarda nije bilo kakav broj. U sebi sadržava devet nula, a osumnjičeni i uhićeni (još uvijek nevini) potrudili su se taj broj malo i podebljati.
Kupovali su se automobili, nekretnine… za hrvatsko tržište afera ništa novo i neuobičajeno. Provjerena receptura i copy/paste obrazac ponašanja.
Vladajući su se busali u prsa kako pravna država funkcionira, ali i ova afera možda bi prošla ispod radara mjerodavnih institucija da jedan bankarski službenik nije uočio sto milijuna kuna na računu jednog umirovljenika pa prijavio sve nadležnim službama.
Tata je tata, a sto milijuna je sto milijuna. Pa nek' netko kaže da je umirovljenicima u Hrvatskoj loše.
U pretposljednjoj aferi među uhićenima našao se i jedan odvjetnik. Ni više ni manje nego predsjednik Hrvatske odvjetničke komore. Ako to nije zvono za uzbunu, ne znam što je.
Otkud jedan odvjetnik i to ne bilo kakav već odvjetnik svih odvjetnika, čovjek od kojeg se očekuje da bez zadrške poštuje sve propise – se nađe u aferi. I to kakvoj aferi.
Ova skupa afera još uvijek je friška. O njoj se i dalje razgovara na ulici, na kavama, u tramvaju... Ljudi više nisu iznenađeni, ali su jako ljuti i još više ogorčeni.
Dokle?
Hoće li oni koji su na pozicijama moći jednom konačno prestati krasti?
Koliko novaca ustvari postoji kad se i dalje krade. Ima li vreća dno?
Nije dobro da ova afera i dalje bude u prvom planu i u fokusu javnosti. Treba interes prebaciti na neke druge teme. Ne možda toliko skupe i atraktivne, ali…
Za to se prošli tjedan pobrinula jedna sutkinja iz Šibenika.
Sutkinju su uhitili zbog sumnje da je primila mito.
Nije Maja Šupe prva uhićena sutkinja u Hrvatskoj. Nažalost.
Zaboravili smo već na Darka Krušlina, Zvonka Vekića i Antu Kvesića, osječke suce koji su prošle godine bili uhićeni nakon što ih je za kriminal i primanje mita prozvao Zdravko Mamić.
Šupe je prema neslužbenim informacijama i navodno od jednog poduzetnika primila petnaest tisuća eura mita za oslobađajuću presudu.
Ako se neslužbene i navodne informacije pokažu istinitima i točnima, u Hrvatskoj barem znamo kolika je cijena slobode.
15 000 EUR cijena je slobode. I sudačkog obraza.
Prema fiksnom konverzijskom tečaju jer od 05.09. cijene valja iskazivati dvostruko to je 113 017,50 kuna.
U kratkom roku imamo uhićenog predsjednika Hrvatske odvjetničke komore i jednu sutkinju.
Većina nas s pravom se pita postoji li jedan jedini segment kod onih koji imaju određenu moć (političku, pravosudnu, gospodarsku) u kojem nema (ili se još nije otkrila) određena afera.
Koliko daleko i u kojim sve smjerovima se rasprostire ova kaljuža prepuna afera.
Sutkinja Šupe poznata je po tome što je krivnje oslobodila Tomu Horvatinčića za pomorsku nesreći u kojoj je živote izgubio talijanski bračni par.
Tada je izjavila kako „nije korumpirana, kako ovaj sud nije korumpiran i kako svoj posao radi odgovorno i profesionalno“.
To je bilo tada.
Okolnosti su se od tada do sada očito promijenile. Korupcija je prestala biti nepoznat pojam, a negdje usput nestali su odgovornost i poštenje.
Dodajmo da je i poskupjelo ulje, brašno, režije… ne bi bilo loše skromnu sudačku plaću malo pojačati.
Teško se krpa kraj s krajem.
Ne priliči jednoj sutkinji da vikendima raznosi letke, dostavlja hranu, skuplja plastične boce nakon posla ili pegla košulje za 12 kn (1,59 EUR) po komadu.
Mito od 15 000 eura (113 017,50 kuna) mita mnogo je elegantnija opcija.
Za sada se radi o navodima, a ukoliko se i u ovom slučaju utvrdi krivnja i odgovornost možemo samo zaključiti „laku noć Hrvatska“.
Kad u pritvoru počnu završavati odvjetnici i suci, oni koji bi vladavinu prava i zakona trebali štititi čovjek jednostavno izgubi svaku nadu da može i da će biti bolje.
U to nas opetovano uvjeravaju iz tjedna u tjedan. Nažalost.
Teško je pronaći i jednu zraku svjetlosti kad je svugdje zavladala tama.
Pomrčina poštenja, morala, etičnosti, odgovornosti, legitimiteta…
Izdvojeni su to slučajevi, ali niti jedan jedini takav slučaj ne bi se trebao događati u 21. stoljeću.
Može li hrvatska svakodnevica izgledati jadnije, tužnije, tragičnije?
Kako da sve bude po zakonu kad oni koji bi taj zakon trebali provoditi i poštivati to ne rade?
Jesmo li ovim novim uhićenjem uistinu dotakli dno?
Kad je već svjetlo na kraju tunela ugašeno, neka netko upali barem svijeću. Da se imamo barem za nešto uloviti.