Nemam vremena za izmjeru. Posebno u protekla dva tjedna jer ne znam tko mi glavu nosi.
Zagužvalo se na svim stranama. Pogotovo otkad je krenula nastava, razne aktivnosti i svakodnevica je poprimila jednu sasvim novu dinamiku.
Onu dinamičniju dinamiku.
Dinamiku koja ti ne ostavlja mnogo slobodnog vremena i opuštanja jer uvijek se nešto događa.
Tempo je suludo ubrzan i ponekad mi se čini kako neću stići sve. Ne gledam na sve kao na problem već na to gledam kao izazov.
Svim tim izazovima za sada uspješno odolijevam.
Ne cendram, volim kad je tako i kad se svašta događa.
Da dočaram koliko je užurbani tempo, otkrit ću vam da sam prošli tjedan dva puta sušio kosu. Fenom.

Ej..dva puta.
Toliko nisam puta sušio kosu u zadnjih deset godina. Fakat ne koristim fen. Nema veze koliko je u stanu vruće ili hladno…fen ne koristim. Osuši se sama od sebe. U zatvorenom sam.
Kosu operem skoro svaki dan jer dok se tuširam, operem i kosu. Neš' ti problem oprat' kratku kosu. Istrljam ručnikom i bok. Priča gotova.
No, ovih dana toliko jurim da sam ravno iz kade morao juriti dalje, a vani je zahladilo i nije neka sreća mokre kose izaći van.
Pa sam se poslužio fenom.
Budući da živim s četiri žene, znam u kojoj ladici stoji fen za kosu.
Mi fakat imamo puno fenova. I još nekih drugih fenova koji suše kosu i istovremeno ju oblikuju. Imamo i pegle za kosu i još ono nešto što kovrča kosu.

Ne znam kak' se to zove, ali vidio sam i to u ladici.
Je l' figaro?
Meni je trebao samo fen. Najjednostavniji mogući. Onaj koji će mi osušiti kosu i omogućiti mi da idem dalje i ne kasnim na roditeljski.
Lovio sam obveze… lovio sam sebe…
Nešto ujutro, nešto popodne, nešto navečer. Mailovi, telefoni, sastanci, dogovori…
U toj cijeloj gunguli ja ne znam koji mi je opseg bokova.

Čovječe.
Čudila se prodavačica mom neznanju, ali što da radim kad mi je ta informacija u protekle četrdeset i dvije godine trebala točno 0 (nula) puta.
Realno, koji muškarac zna opseg svojih bokova? Da ne ispadne da lupam bez veze i da muškarci to zaista znaju, pitao sam nekolicinu svojih prijatelja znaju li opseg svojih bokova.
Šok, nevjerica i sprdanje.

Mislili su da mi nije dobro kad sam ih to pitao, ali kad sam im ispričao svoju anegdotu iz dućana, zamislili su se.
He he.
Očito nije zgoreg znati tu informaciju. Obećao sam sam sebi da ću izmjeriti bokove kad mi dođe volja jer to znanje će mi možda trebati još koji put.
Koliko će opet proći dok neću trebati upotrijebiti tu informaciju – ne znam. Ukoliko mi neće trebati naredne četrdeset i dvije godine, možda ipak i ne trebam to znati.
Fakat svejedno.
S opsegom i bez opsega. Većim ili manjim, ja sam taj dan morao kupiti odijelo.
Spremali smo se za odlazak na jedno vjenčanje, a ja nisam imao niti jedno prikladno odijelo.

Prikladno u smislu veličine, širine, opsega.
Odijela ne nosim često i imam ih nekoliko, a od tih koje imam niti jedno nije bilo dobro. Neka su bila prevelika, neka premala.
Kako i s kilama idem gore-dolje tako su se kupovala i odijela. Ispostavilo se da za trenutnu kilažu nemam odgovarajuće odijelo.
Ok. Postoje dućani s odijelima…otići ćemo i kupiti odijelo. Nije to kvantna fizika.
Beskrajno ne volim odlaske u shopping centre i vrludanje po dućanima. U čitavom tom procesu ne vidim baš ništa što me veseli, ali što se mora - mora se.
Ne mogu razumjeti one kojima je odlazak u shopping čista sreća i zadovoljstvo. Svaka čast.
Meni nije.
Više mi je to stres nego gušt, ali… Što se mora, mora se.

Po po opsegu prikladno odijelo moralo se.
Simpatična prodavačica imala je još jedan „trenutak“. Kad smo ušli u dućan i kad je pristojno pitala može li nam nekako pomoći, ja sam joj odgovorio kako sam u potrazi za odijelom za sebe.
„Vi ste mladoženja? Trebate odijelo za mladoženju?“
Skoro smo gospoja i ja (eto bit će skoro dvadeset godina braka) pali na pod od smijeha, a i srednja kćer nam se pridružila.
Čovječe…ja pa mladoženja.
Krenula se prodavačica odmah ispričavati, ali rekli smo joj da nema potrebe…da je sve ok.
Poslije nam je ispričala kako ima i starijih muškaraca koji se žene po prvi put.
Kao i onih koji se žene po drugi put. Neki i po treći, otkrila nam je.

Siguran sam kako prodavačice odijela imaju prilike upoznati različite tipove muškaraca koji po odijela dolaze zbog različitih potreba.
Vjenčanja, krštenja, provode, sprovode.
Dolaze po odijela za sastave, rastave i kad god prilika iziskuje formalnu odjeću.
Na moje pitanje pita li svakog muškarca za opseg bokova, samo se nasmijala i rekla mi kako joj je ta informacija bitna zbog remena.
Ok.
Remeni postoje u raznim veličinama odnosno dužinama i ima logike da si kupiš onaj remen koji odgovara opsegu, ali…
Mi muški ne mjerimo opseg bokova zbog remena.
Uzmeš remen s police, isprobaš je l' dobar ili nije… Ako nije, zatražiš veći pa probaš taj i ako je taj dobar, njega kupiš. Točka.
Nema tu mnogo filozofije. Ma kakvi bokovi i njihov opseg.

Postoje velike razlike u muškom i ženskom odlasku u shopping. Većina nas muških odlazi u dućan tek kad to moramo. Po hlače, majicu, tenisice, odijelo.
Kad moraš, odeš.
Ja sam od onih koji voli sve provjeriti unaprijed. Pogledam malo na netu što ima i samo odem u dućan. Kupim i idem dalje. Ne smije to predugo trajati.
Kad moram isprobavati više od dva para hlača, košulja ili već nečeg – postanem nemiran. Počnem se znojiti i želim da sve što brže završi. Ti odlasci u shopping nikako mi ne leže.
Zato volim kad se stvari poslože tako pa kad sam u nekom prolazu usput naletim na nešto. Bez ikakvog plana. Bez gubljenja vremena.
Samo se potrefi. Tada je sreća još i veća.

Piknuo sam cipele prošli tjedan samo tako. Znao sam koji mi broj treba, ušao i kupio.
Ukupno je to trajalo pet minuta. Plus dodatnih pet jer su mi prodavačice dale fantastično dobar popust pa sam otišao kupiti kutiju keksa i odnio im u znak zahvale.
Nisam mogao samo tako otići.
Cipele uvijek brzo kupim. Broj 46 i bok.
S odijelima nemam tu sreću i to uvijek potraje.
Što da radim kad se traže tako egzotične informacije poput opsega bokova.
Za sve muškarce koji će u skorije vrijeme ići kupiti odijelo i za sve žene koje će ići u pratnju svojim muškarcima – izmjerite bokove. Možda će vam ta informacija trebati.
A kažu da centimetri nisu važni?!
Keep calm i sretno.