Srijeda, 10 Kolovoz 2022 12:11

JE LI SVIJET OTIŠAO U TRI… ILI JE MENE PREGAZILO VRIJEME? #233

Napisao
Ocijeni sadržaj
(1 Glasaj)
JE LI SVIJET OTIŠAO U TRI… ILI JE MENE PREGAZILO VRIJEME? #233 foto: Vedran Tolić

Pitam se ponekad kad su i zašto stvari toliko otišle u krivo? Pomislim ponekad kako je svijet nepovratno otišao u tri…
Još uvijek mi iz glave ne izlazi slika s plaže od prije par tjedana.
Dan je već išao prema svom kraju i s plaže je otišao već veliki broj kupača. Moglo je biti negdje oko pola osam navečer i na plaži je bilo baš lijepo. Smanjila se gužva, buka i sve što ide u kompletu s visokom sezonom na našoj obali.
Mala je na rubu vidnog polja bila u moru, guštala. Valovi su uz umirujući šum prelijevali jedni za drugim. Gospoja i ja jedno pored drugog u tišini. Svatko u svojim mislima, svjesni jedno drugog i potpuno opušteni.
Jedan baš lijepi ljetni trenutak.



Taj trenutak u jednom je trenu narušilo troje Nijemaca. Konkretnije jedan muškarac koji je stao ispred nas s dvije kćeri. Djevojčice.
Ne djevojke, ne žene već djevojčice.
Po mojoj procjeni jedna je mogla imati nekih devet godina, a druga deset ili jedanaest.  
Curke. Djevojčice.
Jedne od tisuću koje se vrzmaju na plaži, koje vidiš da su prošle i u istom trenu zaboraviš u ljetnom šušuru.
Ne bi oni ni po čemu zaokupili moju pažnju, ali kad sam shvatio o čemu se radi, začudio sam se. I to jako. Oni su se fotkali za Instagram. To sam shvatio iz njihovog razgovora.
Požrtvovni otac dao je zaista sve od sebe kako bi napravio gomilu fotografija koje je redovito provjeravala starija djevojčica.

Slabi su očevi na kćeri. I sam sam otac triju kćeri pa znam i mogao sam razumjeti svojski trud čovjeka. U nekom sam trenu pomislio da je riječ o profesionalnom fotografu jer imao je taj profi grif, a i krenuli su s fotkanjem uz zalaz sunca. Hvatali su kako bi fotografi rekli - famozni zlatni sat kad su fotografije najbolje. Nešto s toplinom boja, kontrastima… znalci će znati.
Klečao je, čučao, gotovo pa i legao na šljunak ne bi li pogodio pravi kut za najbolju moguću fotografiju.
Nije ništa neobično da se otac trudi udovoljiti kćeri, ali…
Poze koje su prvo starija, a potom mlađa djevojčica zauzimale bile su sve, a najmanje primjerene za njihovu dob. Pitao sam i gospoju što misli koliko imaju curke godina, složila se sa mnom da su tu negdje. Deset/dvanaest.

Možda sam staromodan, zatucan i konvertiran, ali i ako jesam, neka sam – imam pravo. Možda je otac ovih djevojčica jako moderan, liberalan, kuži mlade. I on na to ima pravo.
Ja sam bio baš iznenađen.
Curke su se narihtavale za fotografiranje onako kako se narihtavaju sve one koje žele istaknuti svoje atribute i obline. Bilo da je riječ o prednjoj ili stražnjoj strani tijela.
Na stranu što smo u medijima bombardirani sisama i guzicama vrlo često. U ljetno vrijeme na dnevnoj bazi pa su naslovi vrlo često – „X pokazala čvrstu guzu na plaži“,  „Y zabljesnula u mikro badiću“, „Z na hotelskom bazenu utegnutog tijela“…
Guzice i sise kud god da se okreneš.

Ne možeš im pobjeći jer te sustignu prije ili kasnije. Nečija čvrsta guza ili nedavno povećane grudi. Takve vijesti jednostavno iskaču.
Ponekad nam neke novine ili portal ponude nešto potpuno drugačije i otkriju ekskluzivu pa možemo vidjeti kako nečija pozadina izgleda prirodno, odnosno prije nego što se provuče kroz filtere i photoshop.
Vau. Čudo.
Shema medija vrlo je jasna. Oni serviraju one vijesti na koje se mnogo klika pa ako su to guzice i sise – onda će na naslovnicama biti guzica i sisa. Jer po njima se klika.
Nemam ja ništa protiv da se svi oni koji žele istaknuti svoje obline, trbušne mišiće, preplanulu put ili što već - fotografiraju i te fotografije (više ili manje obrađene) objavljuju.

Oni (više one nego oni) imaju svoje razloge zašto to rade i ne preispitujem ih. Odrasle su osobe i ako ih veseli svoje bujno poprsje ili raskošnu pozadinu objavljivati na svojim društvenim mrežama, a te će fotografije poslije dijeliti mediji – sve ok.
Imaš opciju – klik ili ne klik. X u gornjem desnom kutu ekrana.
Žalosti me što te osobe na jedan način djeluju kao uzor. Postaju neki „role model“ na koji će se ugledati desetogodišnjakinje i pokušati biti kao one.
Kad se dogodio taj trenutak da desetogodišnje i dvanaestogodišnje klinke ističu svoje guzice i cice kako bi izgledale „top“ na fotkama svog Instagram profila.
Da stvar bude još čudnija (meni barem) fotkao ih je njihov otac. WTF?
Shvaćam da se na plaži ne nosi skijaško odijelo, ali to poziranje bilo je baš neukusno.

Ne razumijem i ne želim razumjeti.
Meni to jednostavno nije u redu i ne može me nitko uvjeriti da je to ok. Hellouu, to su djeca.
D j e c a.
Kao roditelj to ne mogu shvatiti i ne mogu razumjeti njemačkog oca koji si je dao truda i nije u svemu tome ništa vidio ništa neobično. Sporno. Nakaradno.
Pa kuda ide ovaj svijet?
Imam tri kćeri. Ove dvije starije imaju devetnaest i šesnaest. Ne znam od koje godine imaju društvene mreže, ali znam da je to bilo u dogovoru s nama, uz naše odobrenje i uz uvjete koje smo mi postavili. Nijedan drugi scenarij nije bio moguć.

Pouzdano znam da se nisu naslikavale polugole, da se nisu narihtavale kao što se narihtavaju one na čijim guzicama i sisama se skupljaju klikovi.
Podjednako pouzdano znam da ih ja nisam fotkao, a da su se i htjele tako fotkati – niti bih ih ja fotkao, niti bi takve fotke mogle staviti na Internet.
Neke granice moraju postojati i moraju se poštivati.
Najstariju sam za Instagram fotkao jednom. Doslovno jednom. Bili smo na putu i bila je zakopčana do grla.
Zadatak nisam odradio dovoljno dobro. Ipak ja nemam fotografski grif kao moderni njemački otac.
I s tim sam sasvim ok.

Ne znam tko je u ovoj njemačkoj obitelji „zaslužan“ da se ovakve stvari fotkaju i objavljuju bez imalo problema. Po meni, potpuno neprimjereno, neukusno i definitivno nešto što ne odobravam ni u jednom jedinom segmentu. Mladim njemačkim djevojčicama i njihovom ocu – ponašanje koje uopće nije upitno. Različiti smo i različito gledamo na neke stvari. Poštujem, ali i dalje mislim da nije u redu.
U konačnici, svaki roditelj zna što je za njegovo dijete najbolje.
Društvene mreže dio su svakodnevice i nas „starih“, a mlađim generacijama još su i bliskije.
Ne mislim da djeci treba zabraniti društvene mreže. To je gotovo pa nemoguće i treba mlade pustiti da žive u skladu s vremenom, ali neke granice moraju postojati.

U moje vrijeme, kad smo imali deset-dvanaest godina, curke su na igralištu ispred zgrade igrale gumi-gumi, ispunjavale leksikone i razmjenjivale salvete.
Ne znači da isto to trebaju raditi i današnje generacije mada je gumi-gumi super jer djeca se ionako premalo kreću i premalo borave na zraku, ali ne moraju se baš curice s jedanaest godina u izazovnim pozama naslikavati za Instagram.
Svjestan sam kako se vremena mijenjaju, ali bez obzira na sve, meni kao roditelju neke stvari nisu prihvatljive i kao takve će ostati. Kakvi god da trendovi bili.
Siguran sam da to neću dopustiti ni najmlađoj kad i ona danas-sutra zakorači u svijet društvenih mreža.
Uostalom, za većinu društvenih mreža (Facebook, Instagram, TikTok, Snapchat) potrebno je imati minimum trinaest godina.
Mislim da je to ok za klince, ali opet – ne bezuvjetno. Roditeljski nadzor i kontrola moraju postojati.
Je l' trinaest godina prerano ili ok? Što vi mislite?

Video sadržaj

© 2022. Domagoj Knežević. Sva prava pridržana.

Naša web stranica koristi kolačiće kako bi vam omogućili najbolje korisničko iskustvo. Pregledavanjem web stranice slažete se s korištenjem kolačića.