Pitam se ponekad kad su i zašto stvari toliko otišle u krivo? Pomislim ponekad kako je svijet nepovratno otišao u tri…
Još uvijek mi iz glave ne izlazi slika s plaže od prije par tjedana.
Dan je već išao prema svom kraju i s plaže je otišao već veliki broj kupača. Moglo je biti negdje oko pola osam navečer i na plaži je bilo baš lijepo. Smanjila se gužva, buka i sve što ide u kompletu s visokom sezonom na našoj obali.
Mala je na rubu vidnog polja bila u moru, guštala. Valovi su uz umirujući šum prelijevali jedni za drugim. Gospoja i ja jedno pored drugog u tišini. Svatko u svojim mislima, svjesni jedno drugog i potpuno opušteni.
Jedan baš lijepi ljetni trenutak.
Prošlo je već tjedan dana otkad smo na nekoliko sati bili offline.
Bez Facebook-a, Instagram-a i WhatsApp-a. Što se dogodilo? Jeste se oporavili?
Ako se uopće od nečeg takvog treba oporavljati?
Primijetio sam kako je nekima činjenica da društvenih mreža nema baš teško pala.
Teško su se mirili s tim. Bili su iznenađeni, dezorijentirani…
Neki i očajni kad se nakon svakog ponovnog refresh-a ništa nije događalo.
Naša web stranica koristi kolačiće kako bi vam omogućili najbolje korisničko iskustvo. Pregledavanjem web stranice slažete se s korištenjem kolačića.