Prikazujem sadržaj po oznakama: domagoj knežević blog

Kako god da okrenuli, predizborna kampanja u Hrvatskoj je krenula. Već sad, a izbori su tek iduće godine.
2024. ćemo svašta birati, zastupnike koji će nas predstavljati u EU, zatim su tu parlamentarni izbori, a krajem iduće godine i predsjednički.
Nekako sam se nadao da ćemo (pred)izbornog cirkusa biti pošteđeni maksimalno dugo, ali sam se prevario. Kampanja je već počela.
Kao i nebrojeno puta do sada, poteglo se pitanje rada nedjeljom. Ili nerada.
Iz Vlade se hvale kako su u Sabor poslali konačni prijedlog Zakona o trgovini. Prema istom tom prijedlog, Vlada je odlučila potpuno zabraniti rad nedjeljom pekarnicama dok će trgovine moći odabrati kojih će 16 nedjelja u godini moći raditi.

Pi*ka mi materina. Da mi pi*ka materina.
Oprostite na izrazu, „pardon my french“ – kako god. Odmah da se ogradim – ovo nisu moje riječi, ali su upućene meni.
Sigurno ste se zapitali tko bi i zašto meni uputio ovakve riječi. Ja prije svega nisam neki tip od psovki i o tome sam već nebrojeno puta pisao. Nisam psovački puritanac, opsujem i ja ponekad, ali to je žaru. Kad te ponesu emocije.
Kad bos opališ malim nožnim prstom u stolić u dnevnom boravku. Trenutak kad te baš ponesu emocije. Ne možeš nešto ne opsovati. Nije u redu ne opsovati.
I to je uglavnom to.
Situacija u kojoj bi ja nekome izgovorio nešto takvo – mislim da ne postoji. Pogotovo nepoznatoj osobi.

Znamo tko ide na Eurosong, Let 3 i ŠĆ.
Da se malo odmaknemo od goruće teme. Sutra je Valentinovo.
Pretpostavljam da nema osobe koja ne zna da je sutra Valentinovo i kako smo proteklih nekoliko dana bombardirani s ljubavlju. Konzumeristički praznik reći će neki.
Neće u tome mnogo pogriješiti jer dućani vrište da dolazi Valentinovo. Ne možeš ne vidjeti da se ne znam koliko trudiš.
Skokneš li do dućana samo po kruh i mlijeko ili kilu riže – znaš da je Valentinovo.
Otvoriš neki portal – znaš da je Valentinovo. Odeš na fejs ili instagram – znaš da je Valentinovo. Sve pršti od bezbroj nijansi roze i crvene boje. Cvijeće, plišanci, parfemi, čokolade, bombonijere…
Ponudu za Valentinovo imaju banke, shopping centri, dućani s alatima. Nema da nema. Što god ti padne na pamet, može imati valentinovski predznak.

Prošla je još jedna prva subota u mjesecu. Ne znam koliko ste upućeni, ali siguran sam kako je većina vas već čula za fenomen muškaraca koji svake prve subote u mjesecu mole krunicu na glavnom zagrebačkom trgu.
Prošle subote krunica se molila i u drugim hrvatskim gradovima. Sudeći po medijima, molitelji su se osim u Zagrebu okupili i u Dubrovniku, Osijeku…
Bilo je tu muškaraca različite dobi – mladih, starijih, sredovječnih. Vrlo vjerojatno se radi o muškarcima različitog socijalnog statusa, obrazovanja, načina razmišljanja…
Ono što im je svima zajedničko je da su okupljeni oko bratstva „Vitezovi Bezgrešnog Srca Marijina“ i da svake prve subote u mjesecu mole krunicu u javnosti.

Svako jutro dok se pripremam za odlazak od kuće i prepuštanju još jednom radnom danu, zadnje što napravim prije izlaska je frizura. To traje vrlo kratko jer s kratkom kosom nema problema. Napraviš dva-tri poteza četkom ili češljem, uzmeš malo gela i to je to. Uredan i spreman za novi radni dan.
Posljednjih dana svako jutro dok slažem frizuru sjetim se Sabine Samardžije. Vjerujem da je većina vas to ime i prezime čula u proteklih nekoliko dana.
Da, to je ona frizerka kojoj je naplaćena kazna u iznosu od 3.318,07 EUR jer je nakon uvođenja eura podigla cijene svojih usluga.

Ne znam jeste li primijetili, ali vani je pao snijeg. Vani pada snijeg. Bijele pahulje padaju i stvara se snježni pokrivač.
Pada snijeg.
O ovoj bizarnoj i čudnoj vijesti redom je izvještavala većina hrvatskih medija.
Neki su ovoj vrlo neobičnoj pojavi dodali i „ekskluzivno“, a neki su to podvukli čak i kao „breaking news“.
Pada snijeg. U drugoj polovici siječnja.
Ne znam je li se štogod promijenilo, ali mi smo u osnovnoj školi učili (gradivo drugog razreda ako se ne varam) kako zima kalendarski traje od 21. prosinca pa do 21. ožujka.
Učili smo i kako je snijeg usred zime uobičajena vremenska pojava.
Otkud toliko čuđenja što je pao snijeg. Ne kužim.

Jedan je otac zbog svoje kćeri završio u pritvoru.
Ok, ako želim biti sto posto precizan, a želim - završio je u pritvoru zbog sebe, ali kćer ga je prijavila.
Za završetak u pritvoru potrebno je:
-jedan roditelj
-jedna maloljetna kćer
-jedna poruka
Ova situacija nije neka izmišljena situacija iz američkih filmova već slučaj za zagrebačkog općinskog suda.
Glavni protagonisti: otac i kćer.
Vjerujem da je situacija kompleksnija nego što je to prikazano u medijima, ali summa summarum, otac je zbog jedne poruke upućene vlastitoj kćeri završio u pritvoru.
Nisam uspio točno razaznati o čemu je bila riječ. Nešto oko dijeljenja šminke s prijateljicom ili nešto u tom stilu.

Ne znam kako vi, ali ja sam strašno nestrpljiv. Još samo malo i gotovo. Uskoro agoniji dolazi kraj. Još samo šest dana. Jedan, dva, tri, četiri, pet, šest.
Šest dana.
Šest. Ako šest zamislimo kao kune i stavimo u kontekst eura, onda je to 0,7963368505 EUR.
Oni „zločesti“ to bi zaokružili na 0,80 EUR.
Oni dobri - na novčanik prosječnog hrvatskog građanina osjetljivi, to će ostaviti na drugoj decimali, znači 0,79 EUR.
S time će se pohvaliti i u televizijskoj reklami.
Čudo.
Još samo šest dana. Ne mogu dočekati.
Sretan sam što sam već prvi dan nove godine otišao na put i prošli tjedan proveo izvan euro zone. Nisam koristio euro, ni kune.

Novi ponedjeljak, novi tjedan, nova godina. Sve je novo. Nova valuta, bez granica prema EU…
Neka vam je sretna Nova godina. Želim vam da vam nova u svakom pogledu bude bolja od stare.
Prvi tjedan nove godine na neki način je pomalo težak. Dali smo sve od sebe u proteklih mjesec dana jer od prvog adventskog vikenda pa do prve minute 2023. sve je bilo u prazničnom i veselom raspoloženju. Izlazili smo i družili se više no što je uobičajeno – točno onako kako treba biti na koncu svake godine.
Većina nas krajem stare ili početkom nove godine napravi inventuru. Presjek ili rezime.
Kakva je bila prošla godina? Što se sve dobro ili manje dobro dogodilo? Treba li na 2022. zaboraviti što prije ili se nadati da će nova biti podjednako dobra. Ako ne i bolja?

Novi je tjedan. Odmah na početku – sorry. Dugujem ispriku.
Dobio sam nekoliko upita prošli tjedan što se dogodilo i zašto nije bilo nove kolumne. Iako sam odgovoran i redovit po pitanju obveza, prošli tjedan bio je slavljenički. Gospoja i ja slavili smo prvih dvadeset godina braka, a tu okruglu brojku odlučili smo proslaviti putovanjem.
Otišli smo na četiri dana i jednostavno nije bilo vremena za pisanje. Nas dvoje, bez klinaca…bez svakodnevnih poslovnih obveza...gomile mailova i brojnih telefonskih razgovora. Bilo je opušteno, a čovjek se vrlo lako prepusti tom osjećaju. Potrebno je samo spakirati kofer i otići negdje. Čim se promijeni okolina, promijeni se „state of mind“. Sve je drugačije, opuštenije, ljepše.
Zahvaljujem na razumijevanju.