Događaj je prema informacijama sa stranice muzevnibudite.com apolitičan i miroljubiv, a muškarci mole za sljedeće nakane:
1.    Za domovinu, mir i obraćenje hrvatskog naroda
2.    Za muškarce – da postanu duhovni autoriteti u obitelji koji će hrabro svjedočiti i prenositi katoličku vjeru
3.    Za život u predbračnoj čistoći, za čednost u odijevanju i ponašanju te za obnovu katoličkih brakova
4.    Za prestanak pobačaja i otvorenost bračnih parova životu
5.    Za autentične i beskompromisne crkvene pastire i nova duhovna znanja
6.    Za duše u čistilištu
7.    Za osobne nakane
Ako stavimo to sve u kontekst vjere, nema u ovim moliteljskim nakanama ništa sporno. Ne zaboravimo ni na detalj da se na posljednjem popisu stanovništva gotovo 80% Hrvata po pitanju vjere izjasnilo za katoličku vjeru.

Prema statistici, Hrvatska je većinski katolička zemlja. Drugi je par rukava koliko čvrsto i koliko predano Hrvati žive prema vjerskim načelima.
Gledao sam neki prilog na televiziji baš nakon subotnjeg događaja s Jelačićeva trga. Neka gospođa došla je u pratnji supruga i sa strane molila s njim. Ona je molila za Hrvatsku. Da nam svima bude dobro.
Hvala vam gospođo. Možemo se složiti oko toga kako svi želimo da nam u Hrvatskoj bude bolje. I dobro.
Dva intervjuirana branitelja molila su za branitelje. Hvala im na tome.
Znamo koliko smo skupo platili samostalnost Hrvatske i svakog branitelja (onog istinskog i pravog) trebamo respektirati.
U nekim nakanama zaista ne vidim ništa sporno.

Neke mi, moram priznati i nisu baš jasne. Molit će se za obraćenje hrvatskog naroda. Obraćenje u kojem smislu? Zaista ne shvaćam ovaj dio pa ne znam što konkretno misliti.
Što se tiče dijela oko muškaraca, da postanu duhovni autoriteti u obitelji i da hrabro svjedoče i prenose katoličku vjeru – uopće ne shvaćam zašto bi to trebali biti isključivo muškarci.
Ravnopravnost spolova u Hrvatskoj zajamčena je Ustavom Republike Hrvatske. Ravnopravnost je čak i navedena u Članku 3. kao jedna od najviših vrednota ustavnog poretka.
Zašto u prosječnoj hrvatskoj obitelji duhovni autoritet ne bi bila žena. Možda muškarac radi posao zbog kojeg često izbiva od kuće pa tu ulogu mora preuzeti žena. Pod „mora“ ne mislim da mora jer sve je stvar izbora, ali stavljam u kontekst moliteljskih nakana.

Neki će reći, politika je politika, a crkva je crkva. Jedno s drugim ne bi trebalo imati veze.
Da, ne bi trebalo, ali u Hrvatskoj ima. U većini zemalja s većinski katoličkim stanovništvom i te kako ima.
Hrvatska svake godine isplaćuje crkvi milijunske iznose. Oko tristo milijuna kuna je iznos koji se godišnje isplaćuje Katoličkoj crkvi.
Ne možemo negirati da politika i crkva nemaju veze i da određena simbioza ne postoji. Postoji. Uostalom, vrlo često vidimo crkvene čelnike za istim stolom s političkim vrhom. Na sastancima, pregovorima. U nekom dijalogu…
Ja volim napraviti distinkciju između crkve i vjere. Većina mojih prijatelja i prijateljica (da budem spolno ravnopravan) također te dvije stvari odvaja.

Mogli bi beskonačno dugo raspravljati je li to ispravno ili nije, ali sam mišljenja kako je vjera osobna stvar pojedinca i nemam ništa protiv ako netko živi u potpunosti po vjerskim načelima. To je stvar izbora kojeg ja mogu samo poštovati.
Nedavno smo bili na jednom zajedničkom druženju navečer, a jedan mladi par se u jednom trenu ustao, pozdravio sa svima i otišao. Išli su na večernju misu.
Nekima će možda ovo biti čudno jer zašto otići usred druženja zbog mise, ali ako je to njihov izbor – to je njihov izbor. Tu sve počinje i završava. Bez ikakve rasprave.
I na temu života u predbračnoj čistoći za koji su molitelji molili – nemam što reći.

Upoznao sam prije par godina jedan par koji je za večerom spomenuo kako odbrojavaju dane do vjenčanja. Jako se tome vesele.
Netko ih je pitao zašto se žure jer su mladi i je li možda neplanirana trudnoća u pitanju.
Ne, odgovorili su. Oni se za intimne odnose čuvaju do braka.
Neki su ih s podsmijehom gledali, ali ne znam zašto.
Hoće li netko za stupanje u intimne odnose čekati do braka i živjeti u „predbračnoj čistoći“ ili će u krevetu završiti nakon prvog zajedničkog izlaska – no me interesa.
Zaista mi nije bitno tko će prije, a tko kasnije. Neka intimne stvari ostanu intimne. Unutar četiri zida spavaće sobe nakon vjenčanja ili iza zamagljenih auto stakala na nekom parkiralištu poslije kina.
Koji god da bio vaš izbor, ne zaboravite na kontracepciju. Štiti od neželjene trudnoće i spolnih bolesti.

Po meni ne treba nitko za to moliti svake prve subote u mjesecu, ali ako je moliteljima tako lakše i imaju potrebu. Ok – molite. Mislim da nećete molitvom promijeniti nečiji stav.
U ovom popisu nakana moram priznati da mi nije sasvim jasan detalj – obnove katoličkih brakova.
Misle li pritom da bi se novopečeni bračni parovi trebali vjenčati u crkvi? Pretpostavljam da to ide u tom smjeru jer sve više mladih brak sklapaju samo kod matičara.
I to je stvar izbora – hoće li netko svoje famozno da izreći pred svećenikom ili matičarem – meni ne mijenja apsolutno ništa u životu. Novopečeni mladenci će izabrati onu opciju koju oni žele.
Brakovi su u posljednjih desetak godina ionako na klimavim nogama. Na tisuću sklopljenih brakova u Hrvatskoj, svaki treći završi razvodom i teško mi je povjerovati kako će molitva na bilo koji način utjecati na ovu statistiku.

Dvije su nakane oko kojih se javnost (pa i ja) najviše uzjogunila.
Prva je ona koja se odnosi na „čednost u odijevanju i ponašanju“. Ne bi taj detalj toliko pao pod povećalo javnosti jer kako ističu s portala, čednost u odijevanju i ponašanju podjednako se odnosi na muškarce i žene, ali je pater Božidar Nagy u jednoj izjavi rekao kako „mnoge ženske osobe nisu svjesne kad se odijevaju izazovno i onda to kod muške populacije izaziva neugodnosti i ostalo, a ženske osobe bi trebale misliti da svojom nošnjom i svojim odijevanjem ne izazivaju grijehe kod muškaraca.“.
Na prvu sam pomislio da sam krivo čuo, ali sam u nekim vijestima ponovno čuo ovu izjavu i zaista je to izgovoreno.
Šok i nevjerica.

Kako kod mene, tako i kod svih ostalih.
To je izjava voditelja molitve s jedne od subotnjih molitvi na zagrebačkom glavnom trgu.
Šok i nevjerica – vol. 2.
Žene su se pogotovo (a i mnogi muškarci) uzrujali upravo oko ove izjave.
Čemu, kako i zašto izjaviti ovako nešto. 2023. godine u Zagrebu, Hrvatskoj, Europskoj uniji.
Da čitava stvar bude kompliciranija, na pitanje novinarke „nisu li muškarci sami odgovorni za svoje grijehe“ pater Nagy odgovorio je kako „postoje također oni koji izazivaju, bilo svjesno, bilo nesvjesno, to je konkretno žensko nemoralno odijevanje.“.
Ova izjava nije mogla proći ispod radara i normalno da je uzburkala javnost.
Ne znam što je pater želio poentirati ovom izjavom.

Možda najbolje da se vratimo u srednji vijek. Koji je sljedeći korak?
Samo zato da kod muškaraca ne bi izazvale „neugodnosti i ostalo“. Da ne izazovu „grijehe“ kod muškaraca.
Kakve neugodnosti, što je to „ostalo“? Kakve to grijehe kod muškaraca izaziva „nemoralno žensko odijevanje“?
Ne želim uopće pomisliti na kakve je to grijehe mislio pater Nagy pa ne želim komentirati nešto za što nisam čuo da je izgovorio.
Ukoliko je pomislio (naglašavam pomislio), ali nije rekao ili ja nisam čuo - nešto u smislu bilo kakvog seksualnog zlostavljanja žene od strane muškarca samo zato jer se žena „nemoralno odjenula“ – mogu samo reći laku noć Hrvatska i dobro došli u srednji vijek. Žene su se predugo borile za svoja prava i ne možemo i ne smijemo dopustiti da se ta prava dovode u pitanje.

Neću više ni slova o „čednom odijevanju“ jer ću se nepotrebno uzrujati i otići će tekst u potpuno drugom smjeru, a možda pater Nagy nije mislio na to.
Žena ne može i ne smije biti žrtva bilo kakvog seksualnog nasilja ili zlostavljanja od strane muškarca zbog svog odijevanja. Točka.
Pobačaj je također jedna od nakana zbog koje je došlo do brojnih razilaženja u mišljenjima. Pobačaj je tema o kojoj se u Hrvatskoj lome koplja već godinama, a po svemu sudeći ništa se neće promijeniti narednih x godina jer uvijek će biti onih koji će biti za kao i onih koji će biti protiv.
Prekid trudnoće u Hrvatskoj reguliran je zakonom. Neka tako i ostane.
Protekle subote se na Trgu bana Jelačića osim molitelja okupila i druga skupina. Onih koji se ne slažu sa stavovima ovih koji kleče i mole krunicu svake prve subote u mjesecu.
Okupljeni oko Ženske mreže izrazili su svoje nezadovoljstvo.
Objektivno, pravno, moderno, demokratski – kako god – na okupljanje imaju pravo i jedni i drugi. Plavi, crveni, ekološki orijentirani, oni koji hodaju za život kao i oni hodaju za pravo na izbor.
Tako se to radi u modernim državama. I javna okupljanja su također regulirana zakonom.
Bez obzira što živimo u modernim vremenima, poneka stajališta onih koji se okupljaju i prosvjeduju nisu nimalo moderna.
Ne treba nitko klečeći na glavnog gradskom trgu svake prve subote u mjesecu moliti za nešto, ne treba niti netko prosvjedovati protiv toga. Samo se podižu tenzije između dva tabora koji se razilaze u mišljenju i gomila se negativna energija. Dolazi do podjela.  
Ne volim kad niti jedna manjina nameće većini nešto. Ili kad me uvjerava da je samo njihov izbor – jedini pravi i ispravan.
Živimo u 2023. godini. Vremenu kada svatko može i mora imati pravo na izbor.
Možemo se složiti i oko toga da se ne slažemo, ali ja poštujem tvoj izbor, ti poštuj moj.
I to jednostavno mora biti tako. Ne samo svake prve subote u mjesecu, nego i sve ostale dane u tjednu. Mjesecu, godini…