Jedni će reći kako je Valentinovo praznik za mlađariju. Zašto bi oni koji su u braku već deset, dvadeset ili trideset godina slavili Valentinovo. Za očekivati je da se i dalje vole.
Nema potrebe to sad nešto posebno slaviti, obilježavati ili pridavati tome značaj. Čemu?
Valentinovo je za mlade, one koji su tek na početku svoje veze i ne znaju što ih još čeka. Realno, ukoliko se radi o mladima koji još idu u srednju školu ili na fakultet…to nisu još ozbiljne veze i pitanje je hoće li se te veze održati. Hoće li rezultirati brakom s dugim impresivnim stažem ili će se veza ugasiti do idućeg Valentinova?

Da se razumijemo, ljubav za sve i nitko sretniji od mene ako se ljudi nađu na prvu i već u srednjoj školi upoznaju svoju srodnu dušu. Ili tu posebnu osobu upoznaju na fakultetu.
Zaista nemam ništa protiv jer to je baš jako romantično i filmski, ali život vrlo često nije film. Nisam upoznao niti jedan par koji su jedan drugome bili prvi (na par mislim), a da ta veza traje i dalje. Ne mislim da je nemoguće, ali ne poznajem takav par.
Uglavnom, svi smo imali neku vezu (ili par njih) prije nego što smo našli osobu s kojom smo se odlučili skrasiti i krenuti u avanturu zajedničkog života.

Ljubav ne poznaje godine. Radilo se o klincima u vrtiću, mladima u školi ili na fakultetu, paru s odmaklim bračnim stažom ili pak umirovljenicima, svi podjednako mogu osjetiti ljubav i sve čari ljubavi, leptiriće u trbuhu.
Uz sve razne opcije koje se obilježavaju kroz godinu, zašto ne bi imali i dan koji obilježava ljubav.
Imamo dan čokolade, dan kave, dan poljubaca, dan zagrljaja, međunarodni dan tortilja čipsa, dan tjestenine, dan hamburgera, dan bicikla…
Ne smijem zaboraviti na noći. Imamo noć muzeja, noć knjige, noć kazališta…
Zaista se kroz godinu slavi toliko različitih dana.
Dan ljubavi i zaljubljenih sasvim je ok opcija da se proslavi i obilježi.

Pojedinci koji trenutno ne ljube ili nisu zaljubljeni ispod oka gledaju na Valentinovo. Neki baš i ne s previše odobravanja, ali i to je razumljivo.
Zamislite samo kako je u Švedskoj u kolovozu.
Šveđani 23.08. obilježavaju Dan mesnih okruglica. Sto posto sam siguran kako taj dan s previše entuzijazma ne gledaju vegetarijanci.
Tako i oni koji su trenutno sami ili pate zbog nesretne ljubavi nisu previše euforični oko Dana zaljubljenih.
Pročitao sam negdje kako oni oni koji su sami na Valentinovo mogu taj dan proslaviti Dan neovisnosti. I to može biti sasvim dobar razlog za proslavu. Zašto ne proslaviti to što si single.

Od onih koji vole prigovarati na razne teme, tu su u i oni koji u Valentinovo upiru prstom jer ljubav se slavi samo jedan dan u godini i tvrde da ljubav treba slaviti svaki dan.
Ako to shvatimo doslovno tako, svaki dan bi trebala biti proslava. Ljudi obično kad nešto slave, to čine uz neku finu hranu i pića.
Uz Valentinovo ruku pod ruku ide romantika, večera u dvoje, zajednički izlazak…
Ja bih vrlo rado svaki dan u godini provodio tako večernje sate, ali to tako ne ide. Volim svoju gospoju i bilo bi super kad bi mogli svaku večer bezbrižno otići van, ali to je nemoguća misija.

Ne možemo samo slaviti, treba i živjeti, a život s troje djece donosi takvu obiteljsku dinamiku koja ne dozvoljava ovakve svakodnevne proslave. Svaki dan, čitavu godinu.
Zato potpisujem kako odnose s partnerom i zajedničku ljubav treba njegovati svaki dan. Napisao sam u jednom tekstu kako je ljubav (ona dugogodišnja) poput glavice kupusa. Toliko slojevita.
Da, na tome treba raditi svakodnevno jer kad jednom nađeš osobu s kojom klikneš na prvu i pomalo vidovnjački vidiš sebe i tu osobu u budućnosti – to je to.
Zaljubljenost, ljubav nas u jednom trenutku dovedu do toga. Života u dvoje, u ljubavi, iz dana u dan, mjeseca u mjesec, godine u godinu.
Ljubav treba njegovati i na njoj cijelo vrijeme raditi, a na Valentinovo ju i obilježiti. Zašto ne?
Ako slavite Valentinovo – neka vam je sretno, a ako vam je pak single varijanta draža opcija – neka vam je sretan Dan neovisnosti (kako je netko napisao).
Dokle god smo zadovoljni i sretni – dobro je.