Zakon bi po svemu sudeći trebao stupiti na snagu prvog srpnja, a sve nedjelje do tog datuma neće ulaziti u ovih šesnaest.
Ne znam zašto se svaki put uoči izbora na stol stavlja ova tema. Kao da postoji neki predizborni udžbenik u kojem su navedene sve teme kojima se može ispuniti javni prostor uoči izbora. Zabrana rada trgovina nedjeljom očito je jedna od onih koje uvijek dobro prolaze kod potencijalnih birača. Ako ništa drugo, nakon što se zakon izglasa i stupi na snagu, ova tema postat će (ne)tema. Bit će potrošena, a nju će zamijeniti neka druga.
Uvijek se nađe nešto što će potaknuti javnost na raspravu, razmišljanje, možda sukob i podjelu.

Zločesti bi mogli prokomentirati i pomisliti kako se ovakvim istupima želi skrenuti pozornost sa stvarnih problema i možda poneke afere, ali to su oni koji razmišljaju drugačije.
Ono što je sigurno, sigurno je da afera u posljednje vrijeme ne nedostaje. Ima ih pregršt, na izbor… za svaki resor ponešto…kao u dobro opremljenom dućanu koji radi i nedjeljom.
Neki drugi će pomisliti i iz dubine srca zahvaliti našoj vladajućoj garnituri što su konačno smogli snage i hrabrosti da ovaj gorući hrvatski problem riješe i stave ljude u nedjelju tamo gdje im je i mjesto. Kod kuće, s obitelji.
Sam premijer se na društvenim mrežama pohvalio kako na taj način radnicima, posebno u trgovini, omogućuju da nedjelju provedu s obitelji i najmilijima.

Oni na vlasti kao da pokušavaju isfurati onu staru „zavadi pa vladaj“ jer javnost se po milijunti put opet uzburkala.
Fantastično je to koliko se mi možemo „glodati“ oko svega. Nema te teme koja neće napraviti podjelu. Mi vs. oni. Jedan tabor protiv drugog tabora. Za vs. protiv i sve druge varijacije na temu.
Čudan smo mi narod, ekstremno složni kad je to potrebno i potpuno podijeljeni kad do bilo kakve podjele uopće ne bi trebalo doći, ali…
Raspravlja se o radu nedjeljom na kavama, tramvajskim stanicama, u dućanu… Ispada da je regulacija (ne)rada nedjeljom jedini hrvatski problem.
Mi smo u biti jedna vrlo sređena zemlja u kojoj je sve maksimalno posloženo i onako kako treba biti samo toga nismo svjesni.

Neki komentari oko rada trgovina nedjeljom išli su u smjeru – kako smo nekad mogli.
Da, mogli smo. Osamdesetih i devedesetih dućani nisu radili nedjeljom. U subotu se kupilo sve što se trebalo i to je bilo to. Čekao se ponedjeljak.
Bila su to neka sasvim druga vremena. Trgovački centri nisu postojali, a kupnja se uglavnom svodila na mali kvartovski dućan koji je tek dijelom bio samoposluga. Sjećam se još kao klinac velikog pulta i prodavačice koja mi je dodavala sve ono što je mater stavila na popis.
Pojma nismo imali što je to trgovački centar. Sve što smo znali o trgovačkim centrima znali, znali smo s televizije.
I to s ona dva ili tri programa koja su nam bila dostupna.

Da, nekad smo mogli bez otvorenih trgovina nedjeljom. Nikome ništa nije nedostajalo. Bila su to uistinu neka druga vremena. Vremena u kojima nismo imali ni kablovsku televiziju, internet, mobitele, youtube, mp3 i tisuće drugih stvari. Nismo imali ni trgovačke centre. Danas gotovo svaki kvart većeg ili manjeg grada ima svoj trgovački centar.
Načičkani jedan do drugog, otvoreni nedjeljom, prepuni kupaca.
Mnogo toga se promijenilo od osamdesetih godina - način kupovanja, ponašanje potrošača, životni standard, način života. Uistinu je sve mnogo drugačije nego prije dvadeset, trideset ili četrdeset godina. Kapitalizam nas je toliko čvrsto zagrlio da se iz tog stiska gotovo nemoguće izvući. Živimo potpuno drugačije nego što su živjele generacije naših roditelja i nema potrebe vraćati se nekoliko desetljeća unatrag.

Privikli bi se i na to da dućani ne rade nedjeljom jer kad nemaš izbora moraš se prilagoditi. Nema tu mnogo filozofije.
„U Austriji je sve zatvoreno nedjeljom“ čuo sam jednu gospođu kako objašnjava prijateljici.
Da, i?
U Mađarskoj trgovine nedjeljom rade, , u Italiji rade, u Velikoj Britaniji rade, u Njemačkoj uglavnom rade.
U Turskoj trgovine nedjeljom rade. Ne samo da rade nedjeljom, nego nedjeljom rade i do kasnih večernjih, gotovo noćnih sati.
Kakve veze Austrija ima s nama? Jesmo našli zemlju s kojom ćemo se uspoređivati. Tamo je prosječna plaća 2610 EUR-a, a kod nas je 1050 EUR-a. Razlika je to od samo 1560 EUR-a.
Sitnica.

Moramo li baš u nedjelju ići po novi mikser, veš mašinu ili traperice? Naravno da ne moramo, ali većini je nedjelja jedini slobodan dan pa onda u miru mogu obaviti kupovinu. Životni tempo sve nam je ubrzaniji i ponekad nemamo vremena otići u dućan nego tek u nedjelju.
Netko tko radi od 9-17 sati dok dođe doma, predahne malo, pomogne sa zadaćom jednom djetetu, drugo dijete odveze na trening ili u glazbenu, dan mu ne završava prije 20 ili 21 sat. Dućani su tada zatvoreni. Dobrom dijelu ljudi nedjelja je jedini dan kad mogu otići do dućana. Kupiti djeci zimsku jaknu, novi par tenisica ili pećnicu koja je neki dan riknula, a majstor je dao dijagnozu kako je popravak skuplji od nove pećnice.

Da dućani nedjeljom ne rade, potrošači/kupci već bi se nekako snašli. Nema tu mnogo filozofije. Prilagodili bi svoj raspored i obavili sve što treba ili kroz tjedan ili u subotu.
Na ovaj „problem“ možemo gledati iz tisuću perspektiva.
Kao kupcu nedjelja nam je optimalna varijanta za obaviti kupovinu.
Onima koji rade u trgovinama vjerujem da je neradna nedjelja fantastično dobra ideja.
Postoje vlasnici trgovina koji poštuju zakone i propise pa radnicima koji rade nedjeljom plaćaju onako kako to zakon nalaže, a samim time radnici imaju veću plaću.
Ova zabrana nekima će utjecati na primanja i kućni budžet, a život košta.
Računi će bez obzira na sve nastaviti stizati svojom dinamikom. Kao i rata kredita. Treba  napuniti rezervoar na autu, a preostale su još i četiri rate za djetetov maturalac.
Ne zaboravimo na inflaciju. Njoj neradna nedjelja ne znači mnogo.

Vjerujem da ima onih poslodavaca koji se ne pridržavaju propisa i ne isplaćuju plaću onako kako bi trebali. Na gubitku su jedino radnici. Njima neradna nedjelja ima mnogo više smisla.
Bilo bi idealno kad ovakvih situacija ne bi bilo, ali nažalost ima.
Neisplata plaća prema zakonima i propisima nije problem. Rad nedjeljom je.
Uostalom, ako se već zabranjuje rad nedjeljom, zašto ostaje ovih 16 nedjelja kada će dućani moći raditi. Ili se radi ili se ne radi.
Hrvatska je između ostalog i turistička zemlja pa ako želimo potencirati potrošnju, zatvorena vrata trgovina tome neće pridonijeti.
Na zatvorena vrata s najmanje toplim pogledom gledat će vlasnici dućana kao i oni koji iznajmljuju poslovne prostore. Sigurno već sad rade projekcije financijskih gubitaka.

Neki će reći dok jednom ne smrkne, drugom ne svane. Ili obrnuto. Ovisi s koje strane gledate.
Po mnogima, svanut će trgovcima koji će konačno nedjeljom moći biti kod kuće. Što je s onima koji nemaju luksuz u vidu slobodne nedjelje. Koliko je drugih koji nedjeljom rade, a njih je isto mnogo. Liječnici i medicinske sestre, taksisti, vozači, policija, vatrogasci, kuhari, konobari, čistači, zaposlenici u muzejima, kinima…
Velik je broj onih koji s trgovinom nemaju veze, a nedjeljom rade.
Što s njima? Njih nitko ne žali?
Polazim i od sebe. Većinu svog radnog vijeka radio sam u turizmu i medijima. Ne znam koliko sam voditeljskih šihti odradio na radiju nedjeljom. Nebrojeno mnogo.
Dok sam radio na televiziji, emisija u kojoj sam radio novinarski posao emitirala se nedjeljom. Sate i sate sam proveo u montaži – nedjeljom.

Radeći u turizmu već gotovo dvadeset godina kao turistički vodič i pratitelj uglavnom sam radio vikendom. 99% svih mojih putovanja diljem Europe uključivala su nedjelju. Dok su drugi uživali na svom putovanju u Italiju, Francusku, Portugal ili Tursku – ja sam radio.
I još uvijek je tako. Vrlo često nedjeljom nisam kod kuće, ne ručam sa svojom obitelji za istim stolom. O blagdanima i praznicima da ne govorim. Više sam novih godina dočekao s nepoznatim ljudima nego sa svojom obitelji, ali nemam namjeru cviliti.
To je bio i još uvijek je – moj izbor.
Upravo iz tog razloga nemam pretjerano mnogo razumijevanja za one koji negoduju kako moraju raditi nedjeljom.
Sad se odjednom čude što moraju raditi. Postoje poslovi koji podrazumijevanju rad vikendom i praznikom i ako si se zaposlio kao trgovac u trgovačkom centru, za očekivati je da ćeš raditi nedjeljom. Čemu čuđenje? Ne kužim?

Ništa se ne mora i posao koji radimo smo odabrali mi sami. Nije nas nitko na to prisilio.
Ne radi ti se nedjeljom? Ok, daj otkaz i nađi posao koji se radi od ponedjeljka do petka. Radne snage ionako nedostaje u svim sektorima i siguran sam da će se neki posao pronaći.
Ne volim pretjerano i bespotrebno kukanje oko bilo čega. Pa niti oko posla. Većina nas raditi mora, pa i nedjeljom - jer život košta.
Kako će sve izgledati po pitanju trgovina vidjet ćemo u srpnju ako se zakon prihvati. Kao i mnogo puta prije, prilagodit ćemo se situaciji.
Meni se neće ništa promijeniti. Ja u nedjelju ionako rijetko odlazim u dućan. Ne mogu jer radim, a znam i koliko mi je radnih nedjelja do kraja 2023.
Mnogo, ali moj izbor.