„Gdje će joj duša?“ – sigurno su se pitali inspektori koji su se našli u nadzoru kod ove zagrebačke frizerke.
Gospođa Sabina jedna je od mnogih koja se „prilikom uvođenja eura priklonila nepoštenoj poslovnoj praksi i neopravdanom podizanju cijena“.
I sve po zakonu jer u našoj državi zakon je zakon. Tako barem tvrde ovi koji su na vlasti i koji te iste zakone donose. Politička elita koja bi trebala biti uzor svim građanima ove lijepe i u posljednje vrijeme sve više „tužne“ naše - vrlo često iste te zakone ne poštuje.
Barem sudeći po novinskim napisima i brojnim postupcima na raznim sudovima čiji glavni akteri su upravo oni – politički teškaši.

Saborski zastupnici, državni tajnici, gradonačelnici, razni ministri, članovi uprava, župani, čelnici javnih službi…
Čitav je niz onih čija smo imena zapamtili ne zbog uspjeha i hvalevrijednih rezultata u određenom resoru već zato što se njihovo ime razvlačilo po vijestima zbog raznih afera. Njihova lica gledali smo na malim ekranima kad su još sneni u rane jutarnje sate privođeni iz svojih kuća. Što zvučnije ime, to zvučnija afera. Kako i priliči poziciji jer ako već završiš u pritvoru neka to bude konkretno. Barem nekoliko stotina tisuća kuna.
Jedan župan još uvijek je predmet izrugivanja jer je „pao“ zbog mita od deset tisuća kuna.
Deset tisuća kuna?! Samo?! Sramotno.

Pa to je bivši ministar Pavić skoro spiskao u jednom shoppingu na dezoranse, toaletne i kolonjske vode, parfeme, 18 boca Traminca, 6 Dingača, 12 Postupa i dvije kemijske olovke.
Bivši saborski zastupnik i načelnik općine Seget Donji u listopadu prošle godine uhićen je zbog sumnje da je iz općinske blagajne potrošio 425 000 kuna na hranu i piće po restoranima za potrebe raznih čašćenja.
U kojoj fazi je ovaj slučaj sada – ne zna se. Odnosno, u medijima se o tome ne govori.
Ono što se zna, zna se da je načelnik iz redova vladajuće stranke.
Ispada da je većina afera onih iz vladajuće stranke vrlo konkretna. U smislu spornog iznosa.

Ranije spomenuti župan nije iz vladajuće stranke. Pa ne zna. Okrivljenici, osumnjičenici, pritvoreni, pod istragom, oni pod izvidnim radnjama, a iz vladajuće stranke – znaju.
Bez obzira na sve, župan je unatoč primanju mita ponovno izabran za župana.
Sjedi u svojoj fotelji, ponovno obavlja isti posao i nikome ništa.
Ne mogu to shvatiti i razumjeti? Kako i zašto se dogodi ovakav rasplet?
Ne znam zašto, ali ovaj odlomak kao da ima i glazbenu kulisu, Gibonni…- ovo mi je škola i drugi puta ću pametnije…
Ne želim da ispadne kako ja imam nešto protiv međimurskog župana ili vladajuće stranke.
Bože sačuvaj.
Zaista nemam. Mogla je to biti bilo koja politička opcija. Lijeva, desna, centralna.
Liberalna, socijalna, fokusirana…
Ona koja u svom nazivu ima radnika, pravdu, most, domovinu ili seljaka.

Sasvim mi je nebitno koja je politička opcija u pitanju, ali očekujem od vladajućih (kojih god uvjerenja bili) da budu uzor, moralna vertikala i stup našeg društva.
Tko mi je kriv što imam prevelika očekivanja.
Prošli tjedan saznali smo neke nove detalje vezane uz Gabrijelu Žalac i Josipu Rimac. Opet dvije velike zvijezde iz redova vladajuće stranke.
Poruke koje su si razmjenjivale izašle su u javnost uopće ne znam kako komentirati. Pojavljuje se i stanoviti A.P.
Žalosno i tužno.
Tu je i vijest o državnom tajniku iz Ministarstva gospodarstva. Ispostavilo se kako su njegova vina kupovale tvrtke iz državnog i privatnog sektora vezane uz to ministarstvo. Gospodin je isto iz vladajuće stranke, a ima li tu kakvog sukoba interesa – vidjet ćemo.

Za ovaj slučaj sam uvjeren kako ćemo saznati sve detalje jer „In (stranačko) vino veritas.“.
Nešto očito ima u tom vinu kad toliko privlači stranačke ljude.
Većina je zaboravila na bivšeg ministra poljoprivrede. Tomislav Tolušić je nakon afere u kojoj se spominju tri milijuna bespovratnih kuna nestao iz fokusa javnosti. Tražio je poput Diogena i našao se u vinu. Točnije - vinariji i proizvodnji vina koja nose simboličan naziv „Apolitico“.
U nekom intervjuu izjavio je Tolušić kako nije imao hrabrosti taj korak (za proizvodnju vina) napraviti ranije, ali se ipak odlučio.
Uopće ne sumnjam kako samopouzdanje i hrabrost narastu nakon tri milijuna bespovratnih kuna.

Teško je pobrojati sve silne afere kojima smo u posljednje vrijeme svjedočili, a o iznosima ne želim ni razmišljati. Milijuni, njih stotine…milijarde.
O INA aferi da ne govorim.
Pitanje je kako će svi ti sudski procesi završiti i hoće li itko, ako će i uopće, odgovarati za svoje postupke. Pronevjerene milijune i milijune kuna.
Odlučit će o tome jednom neki sud, a hoće li pravda biti zadovoljena pokazat će vrijeme. Teško za očekivati jer korumpirane suce otkriva bjegunac od hrvatskog pravosuđa.
Svjedoci smo kako zakon i pravda nisu isti za sve. Za neke je pravda pravednija.

Sabina Samardžija nije jedna od tih koja će upoznati pravedniju pravdu.
Teško je probaviti cijelu ovu priču kad znaš da s jedne strane imaš zamračene i pokradene milijune i milijarde, a onda s druge strane vidiš kako država provodi pravdu na malima.
A.P. izjavio je „kako država ima alate za lovce u mutnom“.
Jednu takvu „koja lovi u mutnom“, zagrebačku frizerku ulovila je inspekcija.
Zbog povećanja cijena od 0,09 centi za bojanje i frizuru kratke kose te povećanje cijene za žensko šišanje od 0,26 centi dobila je kaznu.
I sve po zakonu (članak 149. stavak 1, točka 49. i stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača).

I nije ona jedina. Inspekcija na „lovce u mutnom“ ispisala je već 151 kaznu u iznosu od 234.000,00 EUR.
Pravo i pravda provodi se na malima jer red se u pravnoj državi mora znati.
Nema veze što su poskupjeli kruh, mlijeko, piletina… režije…
Ono osnovno je sve skuplje i skuplje. Što zbog inflacije, što zbog eura, a država provodi strogoću.
Obavljaju se inspekcijski nadzori, pišu se kazne. Nema veze što u konkretnom slučaju frizerskog salona postoje usluge koje su zbog eura pojeftinile. Zaista jesu.
To uopće nije olakotna okolnost.
Olakotna je okolnost kad se bivšem načelniku (isto iz redova vladajuće stranke) kazna zbog silovanja smanji s dvije godine na godinu i pol jer je riječ o hrvatskom branitelju.

Država je odlučila trenirati strogoću jer za to „ima alate“.
Zar se nije mogla napisati neka opomena, izdati rješenje da se cijene moraju vratiti na staro.
Sve to bez propisivanja kazne.
Uostalom, zašto bi država odlučivala o tome koliko će neki obrtnik naplaćivati svoje usluge. Mi kupci ćemo odlučiti hoćemo li to kupiti po toj cijeni ili ne.
Hoćemo li se šišati kod Sabine ili Danijele.
Vjerujem kako ima onih koji će zbog konverzije eura i te kako zaraditi, ali njih inspekcija na „lovce u mutnom“ neće uloviti.
Samo će ih zaobići.
Gospođa Sabina mora u državni proračun uplatiti 3.318,07 EUR tj. 25 000 kuna.
Za većinu nas vrlo veliki iznos. Za nju koja je jedina zaposlena u salonu i te kako veliki iznos.
Koliko je to šišanja, frizura i farbanja. Samo da plati kaznu.
3.318,07 EUR.
Za nas male, vrlo veliki iznos. Za jednog samozaposlenog obrtnika isto velik iznos.
Za neku novu (na naš račun) milijunsku aferu – tek kap u moru.
Sve je stvar percepcije. Nju često spominje A.P.