JE LI SVIJET OTIŠAO U TRI… ILI JE MENE PREGAZILO VRIJEME? #233
Pitam se ponekad kad su i zašto stvari toliko otišle u krivo? Pomislim ponekad kako je svijet nepovratno otišao u tri…
Još uvijek mi iz glave ne izlazi slika s plaže od prije par tjedana.
Dan je već išao prema svom kraju i s plaže je otišao već veliki broj kupača. Moglo je biti negdje oko pola osam navečer i na plaži je bilo baš lijepo. Smanjila se gužva, buka i sve što ide u kompletu s visokom sezonom na našoj obali.
Mala je na rubu vidnog polja bila u moru, guštala. Valovi su uz umirujući šum prelijevali jedni za drugim. Gospoja i ja jedno pored drugog u tišini. Svatko u svojim mislima, svjesni jedno drugog i potpuno opušteni.
Jedan baš lijepi ljetni trenutak.
LEGENDE KOTRLJAJU DALJE – I NE MISLE STATI #232
Ponekad se stvari poslože onako baš kako treba. Oni lijepi trenuci kad se karte podijele na najbolji mogući način. Ranije definiran godišnji nije bio upitan, ali je imao uvertiru kakva se rijetko događa.
Taman prije nego što je počeo godišnji, bio sam u Beču. Ne poslom, ali s ekipom s posla.
I našim pratnjama.
Beč je grad u kojem sam u posljednjih dvadesetak godina proveo mnogo vremena i nema sumnje kako se radi o gradu superlativa, ali uz dužno poštovanje svemu što Beč nudi svojim stanovnicima i posjetiteljima, sve je to palo u drugi plan. Ovaj put.
Razlog našeg odlaska u Beč bio je sasvim druge prirode.
Video sadržaj
DOLJE NA PLAŽI – SAMO OPUŠTENO #231
Novi dan, novi tjedan, novi mjesec.
Dobro došao kolovoz.
Nekima će ova činjenica biti razlog za veselje jer godišnji samo što nije počeo. Polako se već odbrojavaju dani do odlaska na more (da, na godišnji se može i negdje drugdje, ali većina još uvijek odabire more za svoju ljetnu destinaciju), rade se popisi, pakiraju se stvari… uzbuđenje raste.
Taj osjećaj je baš poseban, svi ga podjednako volimo i svi mu se na isti način radujemo.
POLITIČKI CRESCENDO U TJEDAN DANA – DU, DU, DU – NEMA NAM POMOĆI #230
Još samo ovaj tjedan i gotovo je.
Nisam se nikad toliko veselio saborskoj ljetnoj stanci kao ove godine.
U petak je predstavničkom tijelu građana, legitimno izabranom od strane naroda, posljednji radnji dan prije godišnjeg odmora i ljetne stanke.
Saborski gluteusi neće se više opušteno meškoljiti na Markovu trgu već će otići na godišnji odmor.
SREDNJOŠKOLCI I POSAO PREKO LJETA – DA ILI NE? #229
Prošli četvrtak odvezao sam najstariju kćer u Istru. Odlučila je ovo ljeto raditi na sezoni. Neće je biti dva mjeseca sigurno, a možda i tri. Ovisi kakva će biti situacija. Cijeli srpanj, kolovoz, a možda i dio rujna ona će biti daleko od kuće.
Ok, nije 250 kilometara strašna udaljenost, ali po prvi put bit ćemo razdvojeni toliko dugo. Mi od nje, ona od nas.
Sreća je što je uspjelo sve stati u auto. Ne znam što je sve ponijela sa sobom, ali znam da je kofera, vreća, torbi bilo podosta. Uz sve stvari trebali smo ponijeti i bicikl. Ni više ni manje.
„U MORU ILI LAVORU“ – MOŽE LI SI PROSJEČNA OBITELJ S PROSJEČNIM PRIMANJIMA PRIUŠTITI LJETOVANJE U HOTELU? #228
Prvi tjedan ljeta gotovo je iza nas. Počeli su školski praznici, dani su duži, nebo je plavo, sunce fino grije, mirisi u tramvaju intenzivniji su, a hladno pivo ili gin tonic više nam pašu u smiraj dana.
Ljeto.
Vjesnici ljeta i turističke sezone svakako su i izvješća s obale. Osim informacija o poznatim Hrvatima i Hrvaticama i njihovim oblinama koje pokazuju po poznatim i manje poznatim hrvatskim plažama, neizostavni dio uvertire u ljeto su i fotografije računa koje nezadovoljni turisti dijele putem društvenih mreža. U kompletu s fotografijama ide i sva silina neugodnih iznenađenja, šokova… na svaku takvu objavu.
HRVATSKE TRAGEDIJE - DIJETE NIJE PROŠLO S PET, DA, I? #227
Danas je predzadnji dan tekuće nastavne godine. Već sutra će u školama po posljednji put zazvoniti školsko zvono, a učenici će konačno na zasluženi odmor. Knjige i torbe će s veseljem staviti u neki kut sobe i zaboraviti na njih.
Dugo toplo ljeto je pred njima u kompletu sa svim što donose školski praznici, a donose samo lijepe stvari.
Priznajem, malo sam ljubomoran.
SMIJU LI „STARCI“ IZLAZITI – U KOJIM GODINAMA SU VAM IZLASCI BILI NAJBOLJI? #226
Prije par tjedana na Miss7 party-u konačno sam upoznao neke ljude koji su mi do sada bili skriveni iza imena i prezimena, mail adrese te ponekog telefonskog razgovora.
Radimo, surađujemo, ali nismo imali prilike upoznati se i to sve zahvaljujući koroni koja je susrete i kontakte uživo svela na minimum.
Moram priznati kako nisam sretan kad ne znam kako izgleda osoba „s druge strane“.
Ok, postoje iznimke kad zbog opravdanih razloga neke ljude ne možeš upoznati uživo.
Ti u Hrvatskoj, osoba s druge strane u Americi, Tajlandu ili Kanadi.
HTJELI NE HTJELI, GODINE IDU, A DRIJEMANJE JE BLAGOTVORNO ZBOG BROJNIH RAZLOGA. DRIJEMATE LI? #225
Sve se promijenilo preko noći i posljednjih tjedana životni tempo je od brzine starog i umornog puža otišao do warp brzine u maniri Enterprisa iz Zvjezdanih staza.
Nakon duže pauze, odjednom se počelo događati sve. S V E.
Apsolutno sve i to sve se prelilo na sve moguće sfere. Privatnu, poslovnu. Na bilo koji dio dana - ujutro, podne, poslijepodne, navečer…
DJECO, SRETAN VAM DAN DRŽAVNOSTI – DAJTE DOMOVINI BAR JEDNU ŠANSU #224
Danas je Dan državnosti.
Treći godinu zaredom opet na današnji datum.
Slavili smo ga davnih dana tridesetog dana svakog svibnja pa su to ukinuli da bi nedavno opet vratili.
Povjesničari će se složiti oko toga što se ustvari slavi na današnji dan.
Političari očito oko toga neće pronaći suglasje. Što i zašto slavimo koji dan.
MORA LI NAM MOBITEL BAŠ STALNO BITI PRI RUCI I MORAMO LI BAŠ STALNO BITI DOSTUPNI? #223
Ne znam sjećate li se i koliko su vam svježa sjećanja na one prve mobitele. Ne mislim tu na one mobitele koji su bili dimenzija manjeg kofera ili cigle i kojima su se važni pravili ozbiljni i poslovni ljudi već oni mobiteli koji su bili dostupni široj populaciji. Meni, vama, nama.
Svatko se sjeća svog prvom mobitela. Ja čak i njih nekoliko.
Bio je tu famozni Siemens C35i. To mi je bio prvi mobitel - k tome još i službeni.
Sa svojih tek napunjenih devetnaest godina bio sam si jako važan. Osjećao sam se jako cool kad sam u kafiću na stol mogao staviti i mobitel.
Sada, s odmakom od dvadeset i dvije godine takvo ponašanje mi je onak' – baš jadno jer nitko ne voli ljude koji se prave važni, ali ok. Što je bilo, bilo je.
Bio sam samo klinac, sa službenim mobitelom.