Prikazujem sadržaj po oznakama: domagoj knežević blog

Kad ćemo i zašto se to neće dogoditi nikad – prestati biti zemlja u kojoj su afere, slučajevi, uzimanje i primanje mita, sukob interesa, korupcija, nepotizam… gotovo pa svakodnevne pojave.
Neću lagati, priželjkujem razdoblje u kojoj se u ovom smislu neće događati apsolutno ništa. Bit ćemo jedna potpuno dosadna zemlja u kojoj je sve posloženo kako treba, zemlja u kojoj propise i zakone poštuju svi, a ne samo neki.
Zemlja u kojoj će pred licem pravde biti svi jednaki, a ne da će pojedinci biti jednakiji od nekih drugih.
Bolno sam svjestan činjenice kako će to moje suviše romantizirane želje ostati neostvarene. Prije ću prije vidjeti šarene jednoroge koji će svim stanovnicima Lijepe naše ispuniti po jednu želju nego biti svjedok tom mirnom, dosadnom razdoblju.

Sretan vam ponedjeljak - 05.09.2022.
Ujedno, sretan vam i prvi dan nastave i nove nastavne godine.
Svi mi koji smo roditelji školaraca znamo što znači prvi dan nastave i siguran sam kako se prvom danu nastave više veselimo mi roditelji nego djeca.
Otvorimo šampanjac i nazdravimo. Djeca se vraćaju u školu.
Ljeta znaju biti duga i vrlo izazovna.
Prije svega jer su djeca cijelo vrijeme kod kuće. Roditeljima koji rade i ne mogu si priuštiti više od dva tjedna godišnjeg tijekom ljeta, a djeca su još uvijek mala – ljeto zna biti uzrok velikog stresa.
Oni sretnici koji imaju bake i djedove na moru ili na selu, djecu pošalju na ljetne praznike odmah nakon zadnjeg zvona pa djeca imaju dugo toplo, a roditelji bezbrižno ljeto.

„Kud bismo došli da se pritvaraju svi obiteljski nasilnici?“ izjavila je prošli tjedan općinska državna odvjetnica u Gospiću nakon što je 36-godišnjak pokušao ubiti svoju suprugu i susjeda. Nanio im je teške ozljede.
Da čitav ovaj slučaj bude kompleksniji, tridesetšestogodišnjak je i ranije prijetio ubojstvom supruzi, a Općinsko državno odvjetništvo nije uočilo propuste u postupanju.
Ne mislim da je posao sudaca i državnih odvjetnika lak.
Pogotovo u ovakvim i sličnim slučajevima, ali mislim kako se državna odvjetnica ne bi smjela kompromitirati ovakvom izjavom. Ni pod kojim uvjetima i ni u kom slučaju.

Prošli tjedan pisao sam o njemačkoj instagram obitelji i kako je otac dviju djevojčica požrtvovno fotografirao svoje dvije kćeri jer fotografije za instagram moraju biti top. Neću ponavljati detalje, ali bio sam u šoku. Čovječe…
Naslov kolumne bio je Je li svijet otišlo u tri…ili je mene pregazilo vrijeme.
Većina vas se složila kako je svijet otišao u tri…
Jedan komentar bio je i kako bolje da me pregazi vrijeme nego autobus. Apsolutno se slažem s tom tvrdnjom i baš sam se nasmijao. Hvala gospodinu M.
Ovotjedna kolumna bit će opet vezana uz društvene mreže. Instagram smo apsolvirali, vrijeme je za Tik Tok.
Sorry, nisam ja kriv. Kriv je nepoznati mladić iz Osijeka i jedan vozač koji je imao situaciju.

Pitam se ponekad kad su i zašto stvari toliko otišle u krivo? Pomislim ponekad kako je svijet nepovratno otišao u tri…
Još uvijek mi iz glave ne izlazi slika s plaže od prije par tjedana.
Dan je već išao prema svom kraju i s plaže je otišao već veliki broj kupača. Moglo je biti negdje oko pola osam navečer i na plaži je bilo baš lijepo. Smanjila se gužva, buka i sve što ide u kompletu s visokom sezonom na našoj obali.
Mala je na rubu vidnog polja bila u moru, guštala. Valovi su uz umirujući šum prelijevali jedni za drugim. Gospoja i ja jedno pored drugog u tišini. Svatko u svojim mislima, svjesni jedno drugog i potpuno opušteni.
Jedan baš lijepi ljetni trenutak.

Ponekad se stvari poslože onako baš kako treba. Oni lijepi trenuci kad se karte podijele na najbolji mogući način. Ranije definiran godišnji nije bio upitan, ali je imao uvertiru kakva se rijetko događa.
Taman prije nego što je počeo godišnji, bio sam u Beču. Ne poslom, ali s ekipom s posla.
I našim pratnjama.
Beč je grad u kojem sam u posljednjih dvadesetak godina proveo mnogo vremena i nema sumnje kako se radi o gradu superlativa, ali uz dužno poštovanje svemu što Beč nudi svojim stanovnicima i posjetiteljima, sve je to palo u drugi plan. Ovaj put.
Razlog našeg odlaska u Beč bio je sasvim druge prirode.

Novi dan, novi tjedan, novi mjesec.
Dobro došao kolovoz.
Nekima će ova činjenica biti razlog za veselje jer godišnji samo što nije počeo. Polako se već odbrojavaju dani do odlaska na more (da, na godišnji se može i negdje drugdje, ali većina još uvijek odabire more za svoju ljetnu destinaciju), rade se popisi, pakiraju se stvari… uzbuđenje raste.
Taj osjećaj je baš poseban, svi ga podjednako volimo i svi mu se na isti način radujemo.

Još samo ovaj tjedan i gotovo je.
Nisam se nikad toliko veselio saborskoj ljetnoj stanci kao ove godine.
U petak je predstavničkom tijelu građana, legitimno izabranom od strane naroda, posljednji radnji dan prije godišnjeg odmora i ljetne stanke.
Saborski gluteusi neće se više opušteno meškoljiti na Markovu trgu već će otići na godišnji odmor.

Prošli četvrtak odvezao sam najstariju kćer u Istru. Odlučila je ovo ljeto raditi na sezoni. Neće je biti dva mjeseca sigurno, a možda i tri. Ovisi kakva će biti situacija. Cijeli srpanj, kolovoz, a možda i dio rujna ona će biti daleko od kuće.
Ok, nije 250 kilometara strašna udaljenost, ali po prvi put bit ćemo razdvojeni toliko dugo. Mi od nje, ona od nas.
Sreća je što je uspjelo sve stati u auto. Ne znam što je sve ponijela sa sobom, ali znam da je kofera, vreća, torbi bilo podosta. Uz sve stvari trebali smo ponijeti i bicikl. Ni više ni manje.

Prvi tjedan ljeta gotovo je iza nas. Počeli su školski praznici, dani su duži, nebo je plavo, sunce fino grije, mirisi u tramvaju intenzivniji su, a hladno pivo ili gin tonic više nam pašu u smiraj dana.
Ljeto.
Vjesnici ljeta i turističke sezone svakako su i izvješća s obale. Osim informacija o poznatim Hrvatima i Hrvaticama i njihovim oblinama koje pokazuju po poznatim i manje poznatim hrvatskim plažama, neizostavni dio uvertire u ljeto su i fotografije računa koje nezadovoljni turisti dijele putem društvenih mreža. U kompletu s fotografijama ide i sva silina neugodnih iznenađenja, šokova… na svaku takvu objavu.