Prikazujem sadržaj po oznakama: domagoj knežević

Jesi više za voće ili povrće
Zdraaaaaaavoooooo svima…..zdravoljupci sad su tu.
Sorry, morao sam.
Više nisu aktualna brodogradilišta i gradonačelnici, mirovinske i porezne reforme i ostali specijaliteti sa svakodnevnog menua koji nam poslužuju.

Kad Miki kaže da se boji
Odeš na šest-sedam dana van domovine i k tome si još u stanovitoj medijskoj blokadi i to ne zato jer to želiš nego se tako potrefilo i veseliš se povratku. Kući, obitelji, domu, domovini.

Dolje uprava
Ovo sve skupa ide u krivom smjeru. Definitivno. Izgubljen je neki pravi smjer, a kompas je očito poludio i ne zna više što je sjever, a što jug. O istoku i zapadu da ne pričam. Prema zapadu definitivno ne idemo. Netko je izgubio kormilo.

Tuga na n-tu
Od same pomisli na činjenicu da roditelj mora pokopati vlastito dijete mi je muka. Zaista. I neizrecivo teško. Od same pomisli.
Kao ocu triju kćeri ova pomisao me još više sablažnjava, uzrujava i rastužuje. I to neizmjerno. Toliko jako da kad malo više razmišljam o ovoj posljednjoj situaciji s naših prometnica osjećam kako su mi zasuzile oči, ali suzdržavam se.

Ej curica – nije je*eno super
Život u digitalno doba i nije baš neka špica. Ne pričinjava mi to neko osobito veselje. Ok, možda sad i pretjerujem, ali ponekad bih se želio vratiti u ono bezbrižno vrijeme kada nismo znali što je to mobitel, internet, mail i sve ostale stvari kojima smo danas bombardirani sa svih strana i to gotovo čitav dan. Od prvog do zadnjeg trena. Od trljanja krmeljavih očiju ujutro, do kasnih večernjih sati kada provjeravaš je li alarm navinut za sutrašnje jutro.

Ima se  - može se
Kao i svih dosadašnjih tako i svih onih budućih ljetnih sezona koje su pred nama moramo čitati o tome kako je netko skupo platio lokanje ili krkanje na našoj obali.
I onda se isti taj netko šokir'o računom. Ma nemoj molim te. Pa kaj se tu imaš šokirat'?

Šerafciger vs. kacavida
Ma sve je to luk i voda. I to slana voda. Mada se Dalmatinci strašno ljute kad za more mi kontinentalci kažemo voda. Kakva je voda? – misleći pri tom jel' hladna ili je ok za kupanje.
Ma kakva voda? To je more. As ti gospe i sve ostale super dalmatinske spike.
Ok, sve je to luk i more.

I konačno godišnji
Dočekao sam i godišnji. Ponedjeljak je navečer i u našem malom selu pored Nina u 22:12 je ugodnih 28 stupnjeva. Je*ote. 28 stupnjeva u pola jedanaest navečer. Ok, znam koje je godišnje doba i treba biti toplo jer je ljeto, ali ne treba baš biti ni 28 tako kasno navečer. Fakat ne treba. I cvrčci su već umorni od silnog cvrčanja. Ne gase se. I njima je vruće.

Jutarnje chillanje
I baš u trenu kad pomisliš kako je konačno sve ok i kako je svakodnevnica pomalo dosadna ubrzo ti ta pomisao nestane. Ispari, nema je.
Konkretno mislim na one bazične stvari, koje uzimaš zdravo za gotovo. Ustajanje ujutro, kava, nužda mala pa velika. Pa posao, pa kuća, pa klinci, pa spavanje. Onak', sve je ok. Ide pomalo i nema nekih većih poremećaja u tom ustaljenom rasporedu. I to ti je ok jer čovjek se lako navikne na rutinu i ne voli neka ometanja u tom utanačenom tijeku.

Kuhinjske fronte
Neki dan sam pričao s frendom. Kupio je stan, a mlad je. Nema ni trideset. I ne cvili. I tu je totalno drugačiji od drugih.
Ne znam koji se klinac događa s tim mladima, ali baš vlada neka rezignacija, neka pasivnost, neka čudna atmosfera u smislu da se nitko nije spreman uhvatiti se u koštac sa životom i svim onim što život donosi.