Utorak, 07 Kolovoz 2018 09:34

ANAMNEZA – SRANJE – KAKO GOD DA OKRENEŠ #18

Napisao
Ocijeni sadržaj
(2 glasova)
ANAMNEZA – SRANJE – KAKO GOD DA OKRENEŠ #18 foto: i.onmeda.de

Šerafciger vs. kacavida
Ma sve je to luk i voda. I to slana voda. Mada se Dalmatinci strašno ljute kad za more mi kontinentalci kažemo voda. Kakva je voda? – misleći pri tom jel' hladna ili je ok za kupanje.
Ma kakva voda? To je more. As ti gospe i sve ostale super dalmatinske spike.
Ok, sve je to luk i more.

Imam dosta frendova koji imaju dalmatinske korijene i totalno su mi genijalni ti njihovi izrazi. I općenito taj temperament i način razmišljanja. Pomalo. Odnija vrag prišu. Totalni laid back pogled na svijet. Mrak. I super mi je brzina kojom Dalmatinke mogu pričat. Uf. Pa to moraš imat' četiri uha za sve ubrat.
Bio sam u Splitu prije neka dva tjedna i sjeo na kavu s dvije drage kolegice. Čovječe, ja mogu pričat i to puno, ali cure su me prešišale. U trenu.
Frend koji već gotovo dvadeset godina živi u Samoboru - pravi Zadranin još uvijek kad nešto radimo skupa - viče da mu dodam kacavidu. Kaca čega? Ma bitno da se mi kužimo. Ja mu na kraju dodam odvijač.
Ne može izustiti šerafciger preko usana. Nikako. A jednom sam ga nagovorio i zazvučao je k'o Bandić kad kaže „kaj“ ili „idemo delat“. Recept za instant proljev. Ali sreća pa se na televiziji stalno vrte reklame za lijekove.
Sudeći po reklamama, mi Hrvati smo ili jedno ili drugo, a prema viđenjima farmaceutske industrije ili seremo ili ne seremo.
Gledaš film pa eto bloka reklama. Čovječe, dok traju reklame na televiziji stigneš otići u banku, oprati auto, obaviti dućan i napraviti Mađaricu s šest kora. Pa nikad kraja. Ako baš ne moraš u banku ili oprati auto onda sjediš u fotelji ili ležiš na trosjedu ljut k'o ris jer baš kad je Nicolas Cage trebao razotkriti cijelu situaciju i kad se trebao dogoditi rasplet suludo napetog filma – eto njih i useru cijeli film. To nije dramaturška stanka – to je dramaturški godišnji. Ma ote vrit. I dok krene opet film treba bi mi pet minuta da se sjetim što se sve dogodilo, tko je u filmu dobar, tko loš, a tko zao.
I pratiš malo te reklame, gledaš što se oglašava. Svi trgovački lanci s nevjerojatnim vikend akcijama. Ne smijem zaboraviti akcije za početak tjedna kao niti one za sredinu tjedna. Sve se svodi na iće i piće. Ili na odjeću ili na namještaj. Da zaključim – u se, na se i poda se.

Sve je to sranje – osim pišanja, a i pišanje je sranje ako pišaš uz vjetar
Osim toga tu su i lijekovi. Onako, po slobodnoj i gruboj procjeni – četiri vrste raznih lijekova. Prva kategorija su lijekovi za otvaranje koji rješavaju sve probleme opstipacije. To je ono kad ne mo'š srat (da prostite na izrazu – i ovom, i  onima ranije, a i onima kasnije) i svaka druga reklama je za one koji pate od zatvora. U Hrvatskoj nitko ne pati od zatvora. Ako gledamo malo sve one silne slučajeve suđenja o kojima bruje ili su brujali mediji – nitko ne pati od zatvora. Sanaderi, Mamići, Horvatinčići, Vidoševići, Rončevići, Stanići, Kirini, Barišići…-pa od njih nitko nema problema sa sranjem. Nitko nema problem sa zatvorom. Možda tu i tamo malo pritvorskih problema, ali to je sve kratkog daha. Ni potrošena tri listića papira.
I sva sreća da lijekovi protiv zatvora ne idu na recept jer bi u tom slučaju sve te Laxogelove, Laksamole, Prunalacove plaćali mi - porezni obveznici. Ako se mene pita, ja to ne bih plaćao. Od silnih milijunskih afera koje se vežu uz pojedina imena – valjda je ostala koja tisuća za paket lijekova. Ma da paket – oni to naručuju na kontejnere. Po veleprodajnim cijenama i gutaju k'o Tic-tac bombone. Jer sa zatvorom problema nemaju. Ne guraju se oni u ljekarnama s penzićima koji su došli po svoju terapiju. Ili sa mnom dok čekam na nešto za bolove. Oni su VIP. Isto kao što su VIP po ruskim tribinama. Zbljuv.
Ali ne zaboravimo da je svatko nevin dok mu se ne dokaže krivnja. Presumpcija nevinosti i ta sranja. Ti procesi će valjda biti gotovi istog onog dana kada će i Karamarko ponovno postati premijer. Kara čega? Otkud sad Karamarko? Aha, evo ga opet.
Iskočio danas neki naslov da je na raspolaganju hrvatskom narodu ako ponovno zatreba. O kakva lignja. Tomo, nemoj molim te. Ako imalo voliš taj narod kojim se busaš o prsa – nemoj. Prob'o si s Petrovom – nije išlo. Prob'o si s Oreškovićem - nije išlo. Možda je problem što biraš dečke za partnere. Probaj možda s nekom ženskom. Evo, probaj recimo sa Željkom Markić. Možda uspije to sparivanje. Ovo sparivanje je bez ikakve seksualne konotacije jer tu ćemo se na onoj muškoj, možda i malo primitivnoj seksističkoj razini složiti da seks i xxxxxx zajedno ne idu. Ne idu zajedno k'o što zajedno ne idu ni palačinka i senf. Je*ote – imamo konsenzus.  

Spomen ploča – ma daj me nemoj…
Već vidim napise po novinama. Tomo i Željka – k'o u najbolje dane Kosorice i Pahora. To je bilo vrijeme dok smo još kucali na vrata EU pa su se Jaca i Borut nalazili po svuda. Vrištali su naslovi sa svih strana. Izvanredne vijesti, prijelomne vijesti, breaking news… Borut i Jadranka, Jadranka i Borut - k'o Meghan i Harry. K'o Franka i Čorluka. Ooooooooo – ne ponovilo se.
To je i razdoblje kad su mi mediji priuštili šok, tugu i nevjericu.
Baš sam se bio vraćao s nekog puta, minuta roaminga je bila skupa k'o danas kila čvaraka pa se putem mobitela surfalo tek kad se prešla granica. I gledam ja malo po vijestima što ima pa me silovala informacija kako su Borut Pahor i Jadranka Kosor otkrili spomen ploču u dvorcu Trakošćan. Ok, otkrili su spomen ploču – i nije neka vijest, ali vijest je da su otkrili spomen ploču u čast svog prvog susreta. Da, istina je, ne zaje*avam se. Da budemo u istoj shemi – ne serem.
U prvom trenu sam bio uvjeren da se opet radi o nekoj sprdex ili newsbar shemi – jer oni su za to sposobni – i hvala im na genijalnosti kojom nam redovito oboje ovu sivu svakodnevicu, ali kad sam došao doma i pogledao večernje vijesti – paf – eto priloga iz Trakošćana.
Oni su stvarno otkrili spomen ploču u čast svog prvog susreta. Pa dobro koji vam je klinac?!?
Zar vi nemate nekog pametnijeg posla u životu nego otkrivati spomen ploče u čast prvog susreta. Ako je tako, onda otkrijte i ploču za drugi susret, treći susret i sve ostale susrete kad ste se susretali. O jesus. Pa ovo nisu istine.
Da stvar bude bolja, posao me dva dana nakon otkrivanja ove, za dva naroda od životne važnosti ploče odveo u Trakošćan. I pitam Maria na ulazu jesu li stvarno ovi biseri otkrili ploču. Smije se k'o lud i kaže da jesu. Da otkrili, cijeli spektakl oko otkrivanja. Protokol, zaštitari, provjere i cijeli šušur koji ide uz to. Zastave, program u izvedbi lokalnog KUD-a, novinarske ekipe.  
Vodi me do spomen ploče. Gledam i ne vjerujem u to što gledam. Eto ploče između lovačke dvorane i predvorja. I to ne bilo kakva ploča. Ploča u koloru. Jadranka i Borut, modno usklađeni uz natpis koji ploči izuzetno daje na težini i objašnjava njenu svrsishodnost – „kako su se na ovom mjestu po prvi puta susreli predsjednici vlada Hrvatske i Slovenije, Jadranka Kosor i Borut Pahor“. I drže se za rukice. Pa mora da se Draškovići u grobu okreću.
Instant proljev – opet. Slikao sam se pored ploče. Imam tu sliku još u mobitelu negdje – jer ovakvu pizdariju trebalo je ovjekovječiti.
Bio sam neki dan opet u Trakošćanu i ploče nema. Nestala. Nisam ni pitao gdje je jer mi je drago da je nema. Možda je u nekoj zagorskoj klijeti pa služi kao podloga za rezanje finog domaćeg špeka i kobasica. Barem neka korist od ploče jer ništa drugo korisno u toj ploči ne pronalazim. Nadam se samo da su ploču okrenuli na drugu stranu – da ne režu baš suhomesnate proizvode po dužnosnicima – nije u redu.

Meka stolica
Vratimo se lijekovima. Ranije sam spomenuo one koje su protiv zatvora. Ima i onih koji s refleksom defekacije nemaju apsolutno nikakvih problema. Refleks defekacije je fensi izraz za ono kad ti je sila srat (opet pardoniram na neumjesnom rječniku).
E ovih koji nemaju problema sa zatvorom ima napretek. Oni ne samo da nemaju problema sa zatvorom, ti refleks defekacije imaju non-stop. I seru previše. To je već druga dijagnoza – u pitanju je dijareja. Ili kako mi u narodu kažemo – proljev, trčkalica, sraćka. Poseban oblik prorijeđene stolice. A taj poseban oblik prorijeđene stolice imaju oni koji sjede na istim onim stolicama (znam da se piše stolcima, ali ovako bolje zvuči) na kojima se donose bitne odluke. I donose odluke koje utječu na mene, moju gospoju, moje klince. I tebe, tvoju gospoju, tvoje klince. E na takvim stolicama sjede oni koji imaju ozbiljnih problema sa stolicom. Njihova stolica je meka, fina, udobna, debelo tapecirana. I to je izuzetno skupa stolica. Puno skuplja od stolice azijskih mačaka cibetki koje probavljaju zrna kave pa onda šalica kave od tog zrnja košta k'o polovna Škoda (uvoz iz Njemačke, nakon carinjenja).  
I sviđa im se takva stolica. Ne žele je se odreći ni za što na svijetu, po cijenu bilo čega. Uhvatili su se nje i ne puštaju. Zagrizli u tu stolicu k'o pit bull. Totalno je guba ova igra riječi -zagrizli u tu stolicu – i ne puštaju.
Onih koji imaju problema sa stolicom odlučuju prije svega za sebe, a na račun tebe. I mene. Gledamo ih po televiziji svaki dan. Njihova lica gledaju te s monitora, njihove fotke nezaobilazne su u svim dnevnim novinama. Njihove glasove slušamo na radiju u vijestima na svaki puni sat. Takvih pacijenata je ogroman broj. Da je nikad dovršena sveučilišna bolnica nekim „jednorog/vile/patuljci“ čudom u funkciji, bila bi samo i isključivo u funkciji za ove pacijente.
E što se tiče ove garniture pacijenata, njima bi pod hitno trebalo pod hitno dostaviti ogromne količine Linexa, Biorele, Seldiara i nekoliko kamiona aktivnog ugljena pa da ih prođe. Što prije to bolje. I vjerujem da bi se većina složila i solidarizirala u toj akciji pa nek' ti lijekovi idu na naš račun.
Neka nam ozdrave što prije pa da ne slušamo više kako ćemo raditi do sto godina, kako će eto nakon dugo vremena porasti plaće i kako su plaće već porasle za 700 kuna. Kome? Gdje? Živim li ja u nekoj drugoj zemlji ili haluciniram?
U cijeloj toj plejadi pacijenata još jedan je iz sebe izbacio strahotu. Bez imalo srama najavio je neki prijedlog reforme oko obračuna plaća pa bi nam te iste plaće nekad u budućnosti trebale biti deblje za cijelih 25 kuna. Pa daj si lupi šamar 25 puta. Dvadeset i pet kuna nije dovoljno ni za Linex. Njega mora da je boleština opako nagrizla, pa u groznici bunca.
Ili još bolji biser je oko nove porezne reforme koja nam se sprema kroz nekih godinu i pol. Smanjit će PDV na meso, ribu, voće i povrće. Ej – ajde nam nemojte više pomagati. Nije to dobro za narod jer ako meso i riba nisu skroz friški, mogli bi dobit proljev. Ili ako dobro ne operemo voće i povrće – i to bi moglo bit' kobno za crijevnu floru. A povećanje od dvajst i kusur kuna nam nije dosta ni za paket dvoslojnog nemirišljavog toalet papira.
I posljednji u niski bisera je smanjenje PDV-a na pelene, a to je navodno demografska mjera. Demografska mjera?!? WTF ?!?
Pa dobro koji vam je falus? Jeste vi ozbiljni u toj ideji ili je i vas ulovila groznica pa buncate.
Smanjit ćete PDV za par postotnih poena u nadi da će u Hrvatskoj biti baby boom. Ma dajte nemojte nas vrijeđati.
Smanjujete porez na pelene jer znate da će vam trebati. Neka, neka. Svaka „rit dojde na šekret“, a vi ćete u tom slučaju u pelene, a prodajete nam priču o demografiji. Sram vas bilo.

Boli duša, boli glava, nema novaca – shen qi, Šubćeva tri
I dalje smo u ljekarni. I u reklama za lijekove. Od ovih s zatvorom i ovih s otvorom, tu su i oni koje trpe bolove. Na televiziji nam nude svakakve lijekove protiv bolova. Za svaku vrstu bolova posebne tablete. U svim bojama i nijansama. K'o na satu likovnog.
Mene bole sinusi – kronično. I volim Neofen od 200. To me spašava skoro pa na dnevnoj bazi. Zahvaljujući pacijentima iz ranijeg odlomka. Onih koji donose odluke, odlučili su da nam zdravstvo funkcionira tako da na operaciju sinusa moram čekati godinu dana. Nemam devijaciju septuma i neću napraviti „nose job“ već idem riješiti polipe i gomilu drugih gluposti u sinusima pa da mi bude lakše. Da ne moram u apoteku svakih deset dana po novu kutiju Neofena. Ni ovih 25 kuna povećanja plaće, jednom kad dođe neće mi biti dovoljno. Jeeeeeeeeee.
Svakog nešto boli - nekog zglobovi, nekog glava, nekog sinusi.
Žene obično boli glava i to mi je skroz razumljivo. Pa pogle' Merzelicu i Dalićku. Brijem da isto deru po Neofenu. Ali one su odavno prerasle ovaj od 200 mg. One su već na Neofenu forte. Pa nije njihova glavobolja tak' trivijalna k'o moji sinusi. Njihova je ozbiljnija. Više nemaju problema sa stolicom, ali imaju s glavoboljom. O je*em ti sreću. Ne mo'š bez lijekova pa ni da 'oćeš. A Shen Qi centar iz Šubićeve već godinama ne postoji (stariji će se sjetiti). Tamo nisi davao lovu za lijekove, tamo si davao lovu za maglu. Pa te poslije zaboljela glava kad si shvatio koliko si bio bedast.
Neofen rješava glavobolju taj čas. A kad te ne boli glava onda se možeš je*at (opet sorry). Očito se Hrvatima ne diže onoliko dobro koliko bi se trebao dizati pa osim kolektivne amnezije i sveopće ignorancije na sranja koja nam pružaju ranije spomenuti pacijenti patimo i od erektilne disfunkcije.
Viagra, Afrička šljiva (ne pada), Vizarsin, Kamagra i sva ostala pomagala da ne pada nego da stoji.
Ne prezaju pacijenti ni od čega. Uzimaju oni tablete i iz ove palete „za dizanje“ lijekova pa osim što se*u nastavljaju s penetracijom nas malih. To je snošaj koji ne želimo. Je*eš takav seks kad samo jedna strana uživa. Dajte da i nama bude dobro jer i mi volimo biti zadovoljni i zadovoljeni.
Ne pružate nam to. U ovoj vezi nam pružate samo lijekove. I to one skupe koji ne idu na recept. Ili pak one uz recept i neizostavnu nadoplatu. Jer u ovoj vašoj ordinaciji nema ništa đabe. Sram vas bilo.  

Naša web stranica koristi kolačiće kako bi vam omogućili najbolje korisničko iskustvo. Pregledavanjem web stranice slažete se s korištenjem kolačića.