Prikazujem sadržaj po oznakama: domagoj knežević blog

Ej curica – nije je*eno super
Život u digitalno doba i nije baš neka špica. Ne pričinjava mi to neko osobito veselje. Ok, možda sad i pretjerujem, ali ponekad bih se želio vratiti u ono bezbrižno vrijeme kada nismo znali što je to mobitel, internet, mail i sve ostale stvari kojima smo danas bombardirani sa svih strana i to gotovo čitav dan. Od prvog do zadnjeg trena. Od trljanja krmeljavih očiju ujutro, do kasnih večernjih sati kada provjeravaš je li alarm navinut za sutrašnje jutro.

Ima se  - može se
Kao i svih dosadašnjih tako i svih onih budućih ljetnih sezona koje su pred nama moramo čitati o tome kako je netko skupo platio lokanje ili krkanje na našoj obali.
I onda se isti taj netko šokir'o računom. Ma nemoj molim te. Pa kaj se tu imaš šokirat'?

Šerafciger vs. kacavida
Ma sve je to luk i voda. I to slana voda. Mada se Dalmatinci strašno ljute kad za more mi kontinentalci kažemo voda. Kakva je voda? – misleći pri tom jel' hladna ili je ok za kupanje.
Ma kakva voda? To je more. As ti gospe i sve ostale super dalmatinske spike.
Ok, sve je to luk i more.

I konačno godišnji
Dočekao sam i godišnji. Ponedjeljak je navečer i u našem malom selu pored Nina u 22:12 je ugodnih 28 stupnjeva. Je*ote. 28 stupnjeva u pola jedanaest navečer. Ok, znam koje je godišnje doba i treba biti toplo jer je ljeto, ali ne treba baš biti ni 28 tako kasno navečer. Fakat ne treba. I cvrčci su već umorni od silnog cvrčanja. Ne gase se. I njima je vruće.

Jutarnje chillanje
I baš u trenu kad pomisliš kako je konačno sve ok i kako je svakodnevnica pomalo dosadna ubrzo ti ta pomisao nestane. Ispari, nema je.
Konkretno mislim na one bazične stvari, koje uzimaš zdravo za gotovo. Ustajanje ujutro, kava, nužda mala pa velika. Pa posao, pa kuća, pa klinci, pa spavanje. Onak', sve je ok. Ide pomalo i nema nekih većih poremećaja u tom ustaljenom rasporedu. I to ti je ok jer čovjek se lako navikne na rutinu i ne voli neka ometanja u tom utanačenom tijeku.

Marko, sretan ti rođendan - pusa
Bok Marko, sorry što kasnim s čestitkom, ali kažu da nikad nije kasno. Nije 18.06. bio tako davno. A tvoj datum sam upamtio jer mi je stari rođen na isti datum.
Budući da smo skoro pa vršnjaci mogu reći da te shvaćam što se tiče ovog generacijskog razumijevanja. Kao kužimo se. Ali frende, bez obzira na godinu dana razlike, totalna si mi enigma.

The okupljanje
Išli smo na neko obiteljsko okupljanje - krizmu, krštenje, okrugli rođendan. Nešto. Nebitno za priču, ali ono okupljanje kad svi moramo biti zrihtani k'o da smo ispali iz modnog žurnala. The okupljanje.
I moramo biti zgodni ne zato jer ja to hoću nego zato jer to hoće one.
Meni je ustvari totalno svejedno hoću li obući traperice i majicu. Traperice i košulju ili traperice i škarnicl. Fakat mi je nebitno. Idemo i bok.

Dan žalosti
Prije dva utorka baš sam bio u bedu mada je utorak počeo uobičajeno dobro. Probudio sam se pet minuta prije nego što je mobitel trebao započeti sa zapomaganjem i pokušajem mog izvlačenje iz kreveta. Gospoja je već otišla na posao, a mala se nije popišala u krevet. Ju-hu.
To s pišanjem u krevet je nešto što proživljavamo sada već po treći put. Najstarija je pišala u krevet, ali prestala je u nekom razumnom roku. Ima već mjesec-dva.

Idu čete prosvjetara
Ovisno o tome čime se bavimo u životu i što nam je posao to nas na neki način definira i u privatnoj sferi. Ja radim u turizmu i imam gomilu dragih ljudi s kojima me spojio posao.
Osim posla koji radiš, ovaj privatni dio povezan je i s poslom tvoje bolje polovice. Potrefilo se tako da moja gospoja radi u školi. Predaje povijest u višim razredima.
I tako malo po malo kroz sve ove godine koje provodimo zajedno, u moj život su ušli brojni prosvjetari, ne mo'š se riješit' škole nikako. Pobornik sam ja cjeloživotnog obrazovanja, usavršavanja, konstantnog učenja i proširivanja vidika, a kada uz sve to oko sebe imaš još i gomilu prosvjetara, onda se to nekako još malo i pojača. I ne gine ti učenje.

Trudim se iz petnih žila da nađem mjesto gde još nije bila
Koliko god se trudio ne opterećivati politikom, jednostavno ne ide. K'o u pjesmi Hladnog piva prati me u stopu i od nje ne možeš pobjeći pa da uložiš u taj napor i zadnji atom snage.  Mislim da nema osobe u Hrvatskoj koja se ne opterećuje barem malo zbog politike i koju političke predstave u režiji i izvedbi trenutne većine ne živciraju barem malo. O'š/ne'š, ona je tu negdje i zbog nje barem jednom tjedno popizdiš, psuješ i nervozan si cijeli dan. Jednostavno je tako.