Bez daljnjeg. Postoje udruge koje zaista mijenjaju život na bolje i tu skidam kapu. Respect.
Ima i onih s čijim se stavovima apsolutno ne slažem, ali poštujem. Uvijek idem za onom da se možemo složiti kako se ne slažemo.
Ima i udruga s čijim se aktivnostima tek djelomično slažem.
Svatko, ali baš svatko može pronaći udrugu koja se u potpunosti slaže s njegovim svjetonazorima. Isto tako u moru udruga ima onih s čijim se idejama i ciljevima ne slažeš niti malo.
To je ljepota modernog demokratskog društva u kojem civilno društvo ima svoj glas.
Na to se furamo? Tomu težimo? Ili bi barem trebali.
Po broju udruga smo prešišali i Njemačku, makar ih tamo ima malo više od 600 000, ali ima Njemačka skoro i 83 milijuna stanovnika.
Ispada da po jednom stanovniku mi imamo 0,012 udruga, a Njemačka 0,007.
Mi smo bolji. He he…
Čovjek uči dok je živ.
Kad misliš da si za sve čuo – iznenadiš se pa sam prije dva tjedna saznao kako u Hrvatskoj postoji i Udrugu za zaštitu prava ireligioznih osoba i promicanje ireligioznog pomanja svijeta. Udruga ima neke svoje ciljeve, furaju neki svoj film. I to je ok.
Pluralizam i sve što s njim ide u kompletu. Ja njihov član neću biti, ali ima onih koji hoće i ok sam s tim.
U 2014. godini Udruge su dobile 1,67 milijardi kuna potpore. U 2016. godini taj iznos je bio 1,74 milijarde kune.
Taj novac udruge dobivaju od države. Dio ide iz proračuna, dio od prihoda igara na sreću, dio od naknade za zaštitu okoliša, dio od HRT pristojbe. Tu je još i financiranje iz proračuna županija, gradova, općina…
Kako god da okreneš, to plaćaju građani tj. mi. Ti i ja. U svakom obliku i u punom iznosu.
To je samo što daje država. Financiraju se udruge i na druge načine, članarinama, donacijama, ali…

Kanibalizam u dućanu
I što se dogodi?
Pojave se sporadično neke udruge koje u nedostatku nečeg svrsishodnijeg (da ne upotrijebim neku grublju riječ jer - nije „politički korektno“) dižu paniku i tenzije zbog gluposti, ali zaista zbog gluposti. Opet se napravi priča i skandal tamo gdje ga ne bi trebalo biti.
Jedna od tih „trenutno nam je jako dosadno pa ne znamo što bi“ udruga na svojim je društvenim stranicama prozvala jedan trgovački lanac pod naslovom „Kultura smrti i kanibalizam u dućanu“.
Reagirajmo na užasne boleštine za djecu koje promiče ovaj trgovački lanac: pijenje vampirske krvi, jedenje očiju i prstiju te čoko kostura u mrtvačkom lijesu, odijevanje djece u vampire i mrtvace. Zaustavimo zastrašivanje i traumatiziranje djece… pošaljite svoje pritužbe i zgražanje na … pa navode mail adresu gdje bi zgroženi građani trebali slati svoje pritužbe…itd.
WTF?!
Da pojasnim – radi se o katalogu trgovačkog lanca koji je imao prigodnu ponudu za Noć vještica tj. Halloween. Vjerujem da su mnogi od vas prolistali taj katalog jer ga redovito svi pronalazimo u poštanskom sandučiću. Jedan od mnogih.
U prošlotjednom letku mogli ste i sami vidjeti sve te „grozne“ stvari:  šarene vještičje kolačiće, svježi sok od 100% udjela voća pod nazivom Vampirska krv, vještičje medaljone, čokoladni kostur u lijesu, čokoladne duhove, jezivu čokoladu s rižom, čudovišne čokoladne figure…
Kao da to nije bilo dovoljno, pa se ovaj „pogani“ trgovački lanac drznuo još u ponudu staviti i vampirske grickalice i gumene tarantule.
Strašno. Skandal.
Bilo je tu još i ostalog halloween asortimana – kostima, šešira… - tak' nebitno.
Pa dobro ljudi zar nemate vi nekog pametnijeg posla u životu?
 Zar nema bitnijih stvari u Hrvatskoj oko kojih se treba više zauzeti. Dati si truda. Pustiti glas za nešto, protiv nečeg…bilo što…
Ako je ovo jedini problem u našoj zemlji, vjerujem da ćemo u to ime svi nazdraviti s čašom vampirske krvi i pojesti šaku čokoladnih očiju. Ja prvi. Održat ću i zdravicu ako treba.
Vi se zaista uzrujavate oko grickalica i slatkiša u obliku duhova i bundeva?
Vama jeziva čokolada s rižom stvara nepremostiv problem?
Šareni vještičji kolač je nešto što kod vas stvara neugodu.
Pa to su najobičniji keksi posipani šarenim mrvicama. Upakirani u aktualno „halloween“ ruho.
Nije mi jasno otkud ideja za tako dramatičnim naslovima i riječima: kultura smrti, kanibalizam, užasne boleštine za djecu, pijenje vampirske krvi, jedenje očiju i prstiju…
Zašto? Čemu?

Trick or treat
Poštujem vaše mišljenje i stav da vam to smeta u dućanu, ali nepotrebno se uznemiravate.
I sebe i javnost. Pogotovo iz razloga što je način na koji ste to prikazali izvučen iz konteksta. Da, Noć vještica nije izvorno naša hrvatska priča, ali zasigurno neće uzrokovati poganizaciju Hrvatske kao što tvrdite.
Noć vještica se ponajviše slavi u SAD-u, Kanadi, Australiji…, ali eto – kao i većina zapadnjačkih trendova, i ovaj je stigao do nas. Jako, jako davno, stari Kelti imali su taj „poganski“ običaj kada su se maskirali pa strašenjem tjerali smrt, ali to je bilo davno. Prije nekih devetnaest/dvadeset stoljeća i neke stvari su se u međuvremenu promijenile. Ako vi kao udruga tog niste svjesni, pogledajte na kalendar. Živimo u 2019., a vi kao da ste ostali u nekoj dalekoj prošlosti.
Čemu tolika frka oko noći vještica kad je to danas svedeno na zabavu. K tomu još i kostimiranu, a na tim zabavama se konzumiraju čokoladne oči, pije vampirska krv…
Većina kafića, klubova ima organizirane party-e za Noć vještica. Svi se nešto maskiraju, pušta se glazba, pije se, ljudi su opušteni, plešu. Druže se. Gdje je problem?
Kome pravo – kome krivo?
Ako baš i niste obožavatelj ovakvog tipa zabave i ovakvog prigodnog asortimana – pa ne morate to kupovati. Vi birate što ćete raditi s vašim novcem. Nitko vas ne prisiljava da kupujete čokoladne oči i vampirsku krv.
Kao ni bilo koji drugi artikl. Sami upravljate svojim novcem.
Dućani imaju jednu osnovnu zadaću, a to je profit. Zarada. Novac. Lova.
Njima je to imperativ, a hoće li zarada biti veća prodajom čokoladnih kostura ili kuglica za bor – sasvim je svejedno jer svaka roba ima svog kupca.
Ne morate ići na „Halloween party“ – nema nikakve prisile, ali nemojte imputirati kako ćemo mi potrošači kupujući te namirnice postati kanibali ili da propagiramo kulturu smrti.
Niti mi ni naša djeca.

Kad me mala počne žderat'
Svi klinci koje znam, a imam i vlastitih troje baš vole halloween tematiku. To im je „jako fora“.
S ovom najmlađom sam se čak malo i posvađao oko zadnjeg čokoladnog oka, ali ona ih je fakat pojela više od mene, a gospoja ih je kupila premalo. To je zaista problem u našoj kući jer zaista svi volimo jesti oči. Ok – pojedu se i prsti. I jeziva čokolada s rižom, ali oči su hit.
I htjela je mala to zadnje oko, a i ja sam ga htio.
Na kraju smo ga podijelili po pola. Prerezali nožem i s guštom maznuli svaki po polovicu tog zadnjeg oka dok je mliječno punjenje lagano curilo.
Kakav barbarski čin unutar naše male i prosječne hrvatske obitelji.
Molim vas samo - ne brinite za našu dušu.
Mala čak ima i pidžamu koja na sebi ima nacrtane one kosti.
Cijela anatomija ljudskog kostura. Od clavicule i scapule do femura, patelle i tibie.
Da stvar bude još bolja – nakon određenog vremena pod svjetlom te kosti svijetle u mraku.
I njoj je to baš genijalno. I meni je. I ljubomoran sam na nju jer mi tak' fora pidžame nismo imali.
I ima takve dvije pidžame. Jednu rozu jer kostur na rozoj boji izgleda puno više „za curice“, a ima i plavu. Dok je roza u pranju. Iskreno ta plava je trebala biti poklon za nećaka, ali kad je mala vidjela te pidžame – bila je to ljubav na prvu kost.
Nisu to jedine dvije pidžame koje ima. Ima i na Frozen, Minnie, s cvjetovima i muffinima…, ali ima i ove dvije strašne - s kostima.
Bez obzira što je prošli tjedan pojela preko desetak čokoladnih prstiju, desetak očiju i dva puta pržene vještičje medaljone, a konzumacija ovih čokoladnih grozota se nastavila i preko vikenda – milijun posto sam siguran kako moje vlastito dijete zbog toga neće postati kanibal i da mogu potpuno mirno spavati.
Uopće nemam strah da će tijekom poslijepodnevnog odmora poludjeti i početi gristi moje prste ili da će u vrtiću pokušati pojesti oko svoje najdraže prijateljice.
Ne znam zašto, ali u to sam siguran - (napomena za tvorca genijalnog posta o kanibalizmu - ironija).

Ajmo sve ukinut'
Zapadnjaci imaju Noć vještica, a u posljednjih nekoliko godina imamo i mi kod nas taj dašak američkog vida zabave. Ok. Tu je. I?
To smo već apsolvirali. Imamo. S vampirskom krvi i čokoladnim očima.
Kad smo već kod Noći vještica - pa u Hrvatskoj imamo fašnik. Mesopust, poklade – i ako to nije slično Halloweenu – ne znam što je.
Budući da sam Samoborac - ne moram objašnjavati koliko je nama fašnik važan i koliko je bitan dio tradicije. Za koji mjesec eto i 194. po redu Samoborskog fašnika.
Ne odvija se fašnik samo u Samoboru, ima ga po cijeloj Hrvatskoj, a I izvan nje. Karneval u Veneciji, Rio de Janeiru…
Po vašim poimanjima sve bi to trebalo ukinuti jer se ne uklapa u vaše svjetonazore.
Pa gomilu toga bi mogli ukinuti ako ćemo razmišljati na taj način.
Traženje uskršnjih pisanica, Djed Mraz…paljenje krijesova…
Svi po tome radimo nešto krivo. Krenimo od banalnog primjera jedenja čokoladne figurice Djeda Mraza. Po tome je to isto promocija kanibalizma. Ne kužim po čemu je to drugačije od jedenja pojedinih dijelova tijela za Noć vještica. Djeda Mraza pojedemo cijelog. Te čokoladne figurice djedica kojih u vrijeme Božića ima i više nego što treba jer ih svi donose u goste -  jedemo svi. I veliki i mali. Na koncu završe u nekom kolaču. I isto ih pojedemo.
Grozno. Kanibalizam nakon polnoćke.
Na tragu toga – ukinimo i Valentinovo jer i Valentinovo bi moglo biti sporno. Još jedan običaj koji su nam uvalili Amerikanci – i tko želi naći će nešto negativno i kod Valentinova. Uvijek ima onih koji imaju nešto loše za komentirati i na temu tako benignog dana. Dan zaljubljenih – pa to je baš cool.
Sve je stvar percepcije i svjetonazora. Zbog posla sam se prije nekih mjesec dana družio s nekim Azijatima jedno desetak dana. Između ostalog, razgovarali smo i o vjeri. Njihovoj i našoj. Oni su taoisti. Razlike su velike i njima je teško objasniti neke stvari koje su kod katolika uobičajene. I ako gledaš iz njihove perspektive – Tijelo Kristovo, Krv Kristova, štovanje relikvija koje uključuju i dijelove svetaca – je nešto što bi moglo izazvati čuđenje jer je u potpunoj suprotnosti s njihovom vjerom.
Pripadnice plemena Dani iz Indonezije režu dijelove prstiju kada su u žalosti.
Hinduisti iz Indije, Šri Lanke, Malezije za vrijeme Thaipusam festivala buše svoje tijelo metalnim cjevčicama. Neki i stotinu puta.
U Kini jedu pse.
I možemo tako u nedogled, ali to nas neće nikuda dovesti. Moramo se naučiti poštivati tuđe tradicije i uvažavati različitosti. Ne moramo ih prihvaćati, ali ih moramo poštivati.
A vi iz udruge, opustite se, ne dižite tenzije, keep calm  – pojedite koje čokoladno oko.
Da – oko je, ali je i čokolada. O svim dobrobitima čokolade neki drugi put.
Za sada je samo dovoljno reći kako je čokolada čokolada. I točka.