69. Zanimljivo.
U ovom velikom političkom grupnjaku, rekao bih da je narod uvijek taj koji popuši.
Čitam brojne napise, slušam intervjue, pomno proučavam političke analize cijelog ovog političkog cirkusa i ono što mi je jasno jest činjenica da mi tek sada ništa nije jasno jer netko sam sebi skače u usta.
Pojeo vuk magare, tresla se brda i sve ostale narodne poslovice koliko god da su iz naroda, vlast koja upravlja državom najmanje je u službi naroda i ispada da su više u službi sami sebi nego narodu koji ih je izabrao, kojem bi trebali služiti i koji ih na koncu plaća za taj toliko predani angažman.
To je činjenica koju često zaboravljamo i nismo je dovoljno svjesni, a trebali bi biti jer cijelu tu postavu „igara prijestolja“ na hrvatski način vrlo obilno i isključivo financiramo mi sami. Dovoljno je samo pogledati platnu listu koju dobijete svaki mjesec, ona razlika bruto u odnosu na neto.
Svakim odlaskom u trgovinu i pogledom na račun, bode u oči stavka PDV bez obzira na poreznu stopu.
Zaustavljanjem na benzinskoj i činjenici da država od svake utočene litre sebi uzima gotovo šest decilitara u obliku trošarine i poreza.
Mogli bi tako u nedogled i da - slažem se s prajm ministrom da je sve stvar percepcije.
Svjesni su hrvatski građani da se država financira iz poreza i svih brojnih davanja i nema tu ničeg spornog jer nije Hrvatska ništa drugačija od ostalih europskih država. I Švicarska se financira iz poreza, ali pazi ovo, u švicarskom kantonu Lug nedavno su zamolili građane da ne plaćaju porez jer imaju previše novca u blagajni. WTF?!
Čovječe, pazi ti s čim se jadni Švicarci moraju sad boriti. S viškom novca i molbom da građani više ne plaćaju porez. Pa daj ti reci.
Je*ote.
Naša državna blagajna je k'o recycle bin. Nenapuniva.
Pitam se kako na ovu molbu porezne gledaju Švicarci? Koja je njihova percepcija?
Nije sigurno k'o naša.
Banana je samo u tome što prajm ministrova percepcija i recimo percepcija umirovljenika koji skupljaju flaše po kantama za smeće nije ista.
I nikad neće biti. Još, sada već davne 2008. godine bivši prajm ministar je rekao kako smo u banani. Očito smo se poskliznuli i jako nezgodno pali pa nam je prvo trebalo nekoliko godina da ustanemo, a nezaliječena ozljeda tjera nas da trajno šepamo. Svakom promjenom vremena (čitaj: aferom ili smjenom ministra) ta ozljeda nas ispočetka boli. Jako. Do bola boli.

Nešto je trulo u državi Danskoj
Da ova tragedija bude veća, isti taj ex prajm ministr sada je osumnjičeni u ne znam koliko sudskih procesa vezanih uz korupciju, afere, primanje mita, sukob interesa… Vjerojatno ni on sam ne zna za što koji put ide na sud u bilo kojem svojstvu. Zbunjen je, k'o i sada već bivši ministar uprave na pitanje o nekretninama. Citiram: „nije moguće sve to pratiti“. Da, fakat je bed.
Isti taj bivši prajm ministr ne može u sudnici sjediti više od dva puta tjedno i do tri sata dnevno. Potvrdio zdravstveni vještak. Uz obveznih pola sata pauze.
Vjerujem da je puno veće sranje sjediti na tvrdoj klupi u sudnici nego na tribinama u Rusiji gdje je viđen prošle godine. Nekim čudom, ugodna ruska klima blagotvorno je djelovala na njegovo zdravlje. Ma kakav vortex cruise. Ruska klima čini čuda.
Ostavimo po strani ex prajm ministra jer on je ex, ali ostavio je trag. I te kakav trag. Bananu, brojne sudske procese, naslovnice, izvanredne vijesti. Hvala vam na tome.
I svi prajm ministri poslije njega uključujući i još uvijek aktualnog imaju ozbiljnih problema u odabiru kabineta i mogli bi zaključiti kako je nešto ozbiljno trulo u državi Danskoj. Shakespearov Hamlet svoj bezvremenski predznak i činjenicu da je i dan danas aktualan i brutalno stvaran dobio je upravo u Hrvatskoj.
Priču o tome kako svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje ne želim prihvatiti jer da pitate narod, siguran sam kako bi se većina složila da ovu vlast treba mijenjati.
Kao i one prije, a i ove koji će tek doći - i bojim se kako i nova garnitura koja dođe na vlast neće biti drugačija od dosadašnjih bez obzira na koju stranu naginju i boju koju preferiraju jer riječi hvale nemam ni za jedne ni za druge. Nažalost.
Nekako bi čovjek još prihvatio jednom izabranu krivu vlast. Kao „'ajd, svakom se može desit'“ pa čovjek pričeka promjenu, ali mi od samih početaka imamo situaciju „tako vam je to u braku…“. Sa svakom novom vladom uz koju se vežemo na barem četiri godine, ništa se značajno ne mijenja, a prljavi „bračni“ veš samo se gomila.
E pa mislim da je vrijeme za razvod jer se u ovom braku jako mučimo, trpimo maltretiranje, ponižavanje, lažna obećanja, prevaru.
Dosta nam je toga, ne želimo medijacije, ne želimo mirenja, ne želimo duge i mučne parnice.
Želimo promjenu, želimo biti na tragu Poljske, Bugarske, Slovačke, Češke, Rumunjske – zemljama na koje smo prije gledali s podsmijehom, a danas su nas pretekle u svim parametrima. Brakovi ovih država s vlastitim narodom su skladniji.

Ministarske puzzle
Prajm ministr je ponovno krenuo sa slaganjem ove političke slagalice i nakon predstavljanja novih ministarskih figura, a na nekim od odbora izjavio kako neće nikome dozvoliti da njegovoj vladi lijepi etikete i epitete koji imaju bilo kakve veze s korupcijom ili nečim sličnim.
Ha?
Nisam siguran je li prajm ministr bolestan, udario u glavom nedavno ili što se dogodilo, ali opet imamo natjecanje u skokovima u vlastita usta.
Ne dozvoljava bilo kakvo etiketiranje, neki su otišli sami, a neke je smijenio pa više nemamo
Tolušića, Murganić, Marića, Kuščevića i Žalac.
Ok prajm ministru - ako ne dozvoljavate etiketiranje – zašto ste onda dozvolili ove promjene. Čemu promjene ako svi ovi ministri fantastično dobro rade svoj posao i uz njih se ne veže apsolutno nikakva afera ili etiketa. Ili epitet. Ako toliko vjerujete svom timu, zašto ih niste branili do posljednjeg trenutka nego ste ipak išli u rekonstrukciju koja navodno nije bila isprovocirana „medijskim konstrukcijama“.
Pitam se živite li vi prajm ministru u istoj zemlji kao i mi ostali dodirljivi smrtnici?
Ako je vama ok i prihvatljivo da se uz ljude koje sjede u hrvatskoj vladi, instituciji izvršne vlasti – povezuju sve ove afere o kojima se pisalo proteklih mjeseci, a siguran sam da ste svjesni da ih je bilo previše – i nemate nikakav problem s tim onda sam sklon vjerovati u smanjenu mogućnost vašeg prosuđivanja i rekao bih da ipak imate neki problem te savjetujem što hitniji liječnički pregled.
Može i kod Kujundžića – on je ostao na čelu svog resora u ovoj kadrovskoj rošadi i vjerujem da na specijalistički pregled nećete morati čekati kao i prosječni građanin Hrvatske mada ne bi bilo loše da skoknete i do Bože Petrova, neka i on da svoje liječničko mišljenje.
Ah, pardon - sad sam se sjetio, to je most koji ne želite prijeći.
Priča o pritisku javnosti i medija isto ne drži vodu jer ako ste rekli da nećete dozvoliti da vam mediji i javnost biraju ministre zašto ste se baš u ovom trenutku odlučili napraviti ovako drastičan zaokret.
Vaša izjava kako ste se na ovaj korak odlučili jer želite fokus javnosti staviti na „pozitivna postignuća ministara“ je bila možda pomalo nespretna jer ste potvrdili vaš loš odabir prilikom biranja upravo tih ministara koji su se više istaknuli po negativnim postignućima.
Siguran sam kako su bivši ministri napravili i neke dobre stvari u svom resoru i treba biti objektivan, ali ova gomila negativnih postignuća po kojima su se vaši ministri nametnuli kao nepobjedivi je nešto što nas građane strašno smeta.
Po svemu sudeći – ovo s bivšim ministrima nije gotovo jer se potencijalne afere uz njihova imena i dalje multipliciraju.
Kao Hidrine glave. I nemojte se zavaravati da ćete vi biti hrvatski Heraklo koji će s ovom nemani izići na kraj.
Percepcija prajm ministru, percepcija. Negativna percepcija je nešto što narod strahovito boli. I neka je Marić napravio tisuću dobrih stvari, neka je Kuščević napravio čuda u svom ministarstvu – jedna loša je dovoljna da kao kulu od karata sruši sve dobro.
„Cilj rekonstrukcije je da neopterećeni krenete u realizaciju važnih ciljeva za dobrobit hrvatskog društva i građana.“ – a čime vas to molim lijepo opterećuju bivši ministri iza kojih (ne)stojite i za koje ste uvjereni da nikakav krimen ne postoji.

Želim biti uteg ovoj vladi
Novi ministri su nakon odborskih rešetanja dobili dovoljan broj glasova i eto ih na funkcijama. Pojedini su se javnosti i pohvalili kako su od svoje šesnaeste godine vjerni stranci. O istom tom HDZ-ovom pioniru - Aladroviću su zločesti novinari već izvukli kako je bio pod DORH-ovim povećalom zbog javne nabave, namještanja natječaja…
Nova ministrica demografije već je krivo ispunila imovinsku karticu.
Pa dobro koji je klinac s tim imovinskim karticama jer su prečesti naslovi o ministrima, saborskim zastupnicima i inim politički angažiranim individuama koje imaju problema s ispunjavanjem imovinske kartice.
Potražio sam primjer imovinske kartice na netu i ne čini mi se toliko strašnom. Toliko jednostavna da bi se čak i 8800 maturanata koji nisu uspjeli riješiti državnu maturu, s ovim imovinskim obrascem uhvatilo u koštac.
Novoj ministarskoj garnituri želim sve najbolje na novom radnom mjestu i želim vjerovati kako će biti bolji od onih u čije su još tople fotelje zasjeli i zbog tog vječitog optimizma koji me ne napušta želim vjerovati kako o njima nećemo uskoro čitati naslove kao što smo čitali o njihovim prethodnicima. Mislim da je hrvatski narod to zaslužio nakon toliko godina čekanja.
O bivšima samo najbolje, ali ne mogu.
Stvar je percepcije jer se ne mogu pomiriti s činjenicom i jeftinom demagogijom nekih ministara koji ne žele više biti uteg vladi pa su se u maniri narodnih heroja žrtvovali za naše bolje sutra.
Super – ministarsku fotelju zamijenili su saborskom. I imunitetom koji ide u kompletu uz fotelju. Saborski imunitet izuzetno je bitan. Pogotovo ako si pritisnut brojnim istražnim radnjama državnog odvjetništva. Ili ćeš to tek postati.
O ostalim beneficijama da ne govorim.
O opskurnom pravu na korištenje pune plaće šest mjeseci po prestanku obavljanja dužnosti pa još dodatnih šest mjeseci pola plaće ne bih.
Opet će mi se iskriviti percepcija, a stvar je percepcije.
Kad se gleda iz ove perspektive – prajm ministru, zaposlite me…i ja želim biti uteg ovoj vladi. Pa poslije to više neću željeti.
I idemo dalje.
Ups, sorry - to nije iz vaše kampanje, to je od ex prajm ministra.
Da budem precizan, u svom ste predizbornom spotu rekli kako ćete vratiti vjerodostojnost u hrvatsku politiku.
Ok!?
Molim samo još odgovor na pitanje – kad?
Ne bih želio ispasti cendravac, ali vaša vlada kao i vlada prije i vlada koja će doći radi i dobre stvari. Treba biti iskren i neke stvari se moraju priznati jer su ovdje.
Ima i dobrih pokazatelja i dobrih poteza. Možemo sad o makroekonomiji, mikroekonomiji, gospodarstvu, parafiskalnoj konsolidaciji, smanjenju nezaposlenosti, povećanju prosječne plaće, poreznim stopama na pojedine vrste proizvoda itd., ali…
Nećemo.
Jer to vam je u opisu radnog mjesta i to je nešto što se od vas očekuje i to građani ove zemlje uzimaju zdravo za gotovo jer to tako i nikako drugačije ne smije biti.
Ono što nas smeta u cijeloj priči su brojne afere s kojima se povezuje politički vrh. To je nešto s čim se mi građani ne znamo i ne želimo nositi.
I koliko god da nam se ideja o vladi i saboru bez afera, nepotizma, korupcije čini utopijskom, vjerujte mi kako bi svi građani, zajedno sa mnom zaokružili tu opciju, jer gospodine prajm ministre – stvar je percepcije i dajte sve od sebe da se vaša i naša percepcija nekako izjednače.
Barem jednom.
Izazivam vas.
Rukavica je bačena, a na vama je hoćete li ju podignuti ili ne.