Čelni čovjek glavnog grada Hrvatske – gradonačelnik Zagreba je zorno pokazao što znači „delati za ovu zemlju k'o konj“.
Da ne znam o čemu se konkretno radi, ovo bi bilo na granici s Monty Pythonom uz bitnu razliku što su „pajtonovci“ zajebanti i riječ je o fikciji.
Ovaj audio zapis i razgovor s Bulumom je zbilja.
Užasno bolna zbilja.
Sumrak zdravog razuma zbilja.
Osjećate li ovu zemlju? – pitanje koje je Bandić postavio Bulumu jer ovaj nije zaposlio nekog, a trebao je.
Osjećate li ovu zemlju?
Pitanje svih pitanja.
U ovom jednom pitanju Bandić je oslikao cjelokupnu hrvatsku politiku u posljednjih ne znam koliko godina. Nažalost.
Rječnik, retorika, način ophođenja prema ljudima, sve, ali apsolutno sve u ovom razgovoru je za ozbiljnu zabrinutost. Nemam ništa osobno protiv Bandića, sve ok. Čovjek je možda sasvim ok na onoj ljudskoj, frendovskoj, svakodnevnoj razini.
Želim mu dug život i zdravlje, ali nakon ovog više ništa ne može biti prije.
Pa zar je moguće da ovakav pajac vodi Zagreb. Na ovakav način.
Zastrašujuće. Čudim se i sugovorniku što je otrpio svu salvu uvreda i reagirao potpuno mirno.
Ja bi ga poslao već stotinu puta u neko mjesto i poklopio slušalicu, ali nije Miki bez razloga već toliko dugo gradonačelnik. Infiltrirao se u sve sfere i sve svoje pijune drži za muda.
Ili barem većinu. Bulumova muda čvrsto stišće. Mijesi ih i gnječi i pritom se naslađuje.
Preslušavam ovaj razgovor nekoliko puta zaredom i ne mogu se dovoljno šokirati, čuditi, iznenaditi. Rastužiti.
I ta osoba bi trebala dobiti počasni doktorat Muzičke akademije.
Na temelju čega? Kojih zasluga?
Sviranja ku*cu kojeg toliko često spominje u razgovoru s Bulumom.
Fuj.

Može li gore od ovoga?
Nepotizam na najgori mogući način.
Ma smislit ćemo odjel za analitiku i još dva mala odjela – pokušava popustiti pritisak Bulum.
Pa dobro gospodine Bulum – s kojim pravom otvarate odjel za zapošljavanje potrebitih.
Ako uzmemo u obzir da su za ova tri mala odjela potrebne minimalno tri osobe i ako te tri osobe koštaju u bruto iznosu oko trideset tisuća kuna mjesečno, otkud vam pravo trošiti godišnje tristo i šezdeset tisuća kuna za nepotrebna radna mjesta. Otkud vam novac?
Hoćete li dati svoju lovu, Mikijevu lovu?
Naravno da nećete. Imate novce prireznih obveznika. I svih ostalih koji i te kako previše trpaju u gradsku blagajnu. U ovu vreću bez dna. U ovaj rasadnik uhljeba. Ne tvrdim da su svi uhljebi.
Daleko od toga, sigurno ima onih koji u gradskim uredima, Holdingu ili već nekoj trećoj firmi financiranoj iz gradskog proračuna, svoju plaću pošteno zarade, ali nakon ovog razgovora imam pravo vjerovati da dobar dio novca odlazi na ovakva izmišljena, na halo radna mjesta.
Za dobro radno mjesto s dobrim koeficijentom - Ruf mich an.
U maniri potencijalnog budućeg počasnog doktora – „Pa dobro osjećate li ovu zemlju, majku vam božju je*em.“

Osjećate li ovu zemlju
Nisu Miki i Bulum jedini koji su uhvaćeni s prstima u pekmezu. Nažalost.
Ima ih čitav niz koji su optuženi, osumnjičeni, pod istragom, a vode ovu zemlju.
Sve ljudi s vrha piramide.
Sve osobe koje su najbliže kopanji ovog političkog svinjca.
Ljudi koji su vodili ili vode ovu zemlju. A gdje su tek oni koji će tek biti uhvaćeni?
Ostavimo na tren postrani sukobe interesa, nepotizam, korupciju, primanje i davanje mita. Pojmove koji se nažalost blisko vežu uz hrvatsku politiku i političare.
Je*ote, mi imamo povjerenstvo.
Tužno je da u jednoj zemlji, prozapadno orijentiranoj, demokratskoj…postoji nešto što se zove Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa.
Nije čak niti toliki bed što to postoji. Ok, ajmo se furat na transparentnost, ali je bed što to povjerenstvo radi više od bilo koje druge institucije u državi.
Oni svoju plaću s kojim god ona koeficijentom bila i te kako zarade.
Pa ovo je na tragu šekspirijanske tragedije.
Kakva tuga, kakvo razočaranje za nas obične smrtnike.
Čitav niz je vas koji u očima običnog građanina radite pogrešne korake, a svojim odlukama nažalost utječete na živote mnogih.
Vi ste ti koji se igrate sudbinama ljudi, svih nas koji žive u Hrvatskoj.
Da – sami smo krivi, mi smo vas izabrali i izbori su praznik demokracije.
Barem bi trebali biti jer se na koncu sve svodi na zadovoljavanje forme. Sve stoji, ali ako ste već i izabrani pitam vas gdje je politička odgovornost, moralna odgovornost i bilo kakav oblik odgovornosti koju bi trebali imati prema građanima ove zemlje. Prema onima koji su vas izabrali.
Osjećate li ovu zemlju premijeru?
Pa za gotovo većinu aktualnih ministara/ministrica i ministarstava se vežu neki problemi, afere, nešto što ostavlja gorak okus u ustima, baca strahovito lošu sliku na vaš rad, a nas baca u očaj.
Osjećate li ovu zemlju Vlado RH?

Vlada s izraženim osjećajem - za što/koga/čiji račun?
Marija P. B., 56
Ministrica, udana, suprug Zoran - poduzetnik i veliki igrač u energetskom sektoru.
Plinske elektrane, hidroelektrane, plinovodi, fotonaponske elektrane, reverzibilne hidroelektrane…itd.
Ono što žulja je da se dotični našao na Bandićevu spisku za otpis dugova pa se Zoran našao na popisu uz ostalu hrvatsku poduzetničku sirotinju – Mamića, Kevića, Zubaka, Majetića, Zagorca.
Osjećate li ovu zemlju Marija?

Damir K., 50
Afera oko nabavke aviona, korištenje vojnih helikoptera za lov na veprove. Sumnja na lobiranje i namještanje poslova za tvrtke u kojima je prije radio, a koje su se javile na javne natječaje državnih tvrtki. Financijski uspon i rast istih tih bivših tvrtki nekim se čudom poklopio s Damirovim ulaskom u politiku. ?!
Ostavimo po strani sve ono što ste napravili za ovu zemlju za vrijeme domovinskog rata.
Za to vam tisuću puta hvala, ali osjećate li ovu zemlju Damire?

Tomislav T., 40
Iz resora nižu se afere - od zaraženog mesa iz Poljske koje je unatoč „kontinuiranim, redovitim i strogim kontrolama mjerodavnih službi“ ipak dospjelo do Hrvatske pa do poticaja za poljoprivredna zemljišta koja se u konačnici (ne)obrađuju. I cijela priča oko eksplicitnih fotografija navodnog ministra s prostitutkom u krilu i lajnama kokaina navodno je nastala zbog poticaja. Navodno su neki u dvije godine dobili 27 milijuna kuna poticaja manje.
Osjećate li ovu zemlju Tomislave?

Predrag Š., 50
Ministar koji je za vrijeme varaždinskog „župovanja“ nepravomoćno osuđen zbog sklapanja poslova bez postupka javne nabave. Nakon županijske, sjeo u ministarsku fotelju.
Predrag, zajedno s savjetnikom predsjednice Granićem povezan uz neki aferu oko lokalne pristupne ceste u Slavonskom brodu.
Prije nekoliko tjedana policija upala u zgradu ministarstva i uhitila nekoliko osoba zbog sumnje na kazneno djelo primanja mita. Seriously? Ma to mora da je neka greška?
Osjećate li ovu zemlju Predraže?

Zdravko M., 42
Još uvijek nejasna njegova poveznica kao bivšeg Agrokorovog izvršnog direktora za strategiju i tržište kapitala i afere Hotmail/Borg skupine i lex Agrokora.
Upitan i odlazak na svjetsko nogometno prvenstvo u Rusiju budući da je fotografiran u strastvenom navijanju na ramenima šibenskog poduzetnika - istog onog poduzetnika od čije tvrtke su članovi obitelji ministrice Gabrijele Ž. „rentali“ skupocjeni mercedes.
Osjećate li ovu zemlju Zdravko?

Davor B., 58
Ministar koji nema apsolutno nikakvih problema s tim da mu u ministarstvo dođe raditi osoba koja je odigrala glavnu ulogu zajedno s bivšim SDP-ovcem Sauchom u aferi Dnevnice i  koja je navodno lažirala i njegove potpise zbog isplate fiktivnih dnevnica i na taj način okrenula gotovo 600 000 kuna.
To se naime zove - racionalizacija državne uprave?
Osjećate li ovu zemlju Davore?

Tomislav Ć., 40
Još jedan u nizu političara koji se morao pravdati pred Povjerenstvom. I to zbog imenovanja ujaka premijera Plenkovića u upravno vijeće parka Biokovo. „Ne sića se“.
U ovom slučaju sam imali priliku upoznati i nešto što se naziva „diskrecijska odluka“.
Ne bih dalje.
Kad smo kod imenovanja po parkovima – za ravnateljicu NP Krka imenovao je osobu koja je istovremeno članica dvije stranke. HNS-a i HDZ-a. Za priču nebitno o čijim je članskim iskaznicama riječ, ali na ovom slučaju ozbiljni svijet politike pokazao je svu svoju neozbiljnost.
Prozivan i zbog prijedloga izmjena Zakona o privatizaciji Ine jer se time jako pogoduje Mol-u.
Osjećate li ovu zemlju Tomislave?

Marko P., 40
Ne znam kojim čudom, ali kao diplomirani inženjer fizike - usmjerenja meteorologija i oceanografija, rekao bih da je zalutao u svoj resor rada i mirovinskog sustava.
Ova nova ideja oko rada do smrti je „genijalna“.
Ne treba biti ljut na sindikate koji su baš jako ljuti na Marka i žele referendumom zaustaviti ideju da se radi do 67 godine. Ne, ne i ne.
Trebalo bi raditi i do 75 da se mene pita jer ne znam kako uopće naši umirovljenici žive s prosječnom mirovinom od 2300 kuna. Penzići bi trebali biti masovno angažirani kao savjetnici u državnim financijama jer oni znaju kako skrpati kraj s krajem i svaka lipa se deset puta okrene prije nego se potroši.
O tisućama i tisućama mladih koji trbuhom za kruhom odlaze u Njemačku/Irsku da ne govorim.
Osjećate li ovu zemlju Marko?

Dražen B., 58
Na internetskim stranicama Ministarstva pravosuđa piše slijedeće:
Vizija: Nepristrano i stručno pravosuđe koje opravdava povjerenje građana i društva u cjelini i čijem napretku treba doprinositi. Pravosuđe dostupno svima bez razlike, koje na principima vladavine prava obavlja svoju funkciju i potpuno je osposobljeno za djelovanje unutar EU i kao takvo odražava najviše europske standarde.
Misija: Osiguravanje uvjeta kvalitetnog funkcioniranja i daljnje izgradnje pravosudnog sustava Republike Hrvatske kao i očuvanje njegovih temeljnih vrijednosti.
Jel' ovo neki vic?
Ja ću samo nadodati: Horvatinčić, Paravinja, Daruvarac, sinkopa, Sanader, curenje tajnih podataka, prebjezi osumnjičenika u BIH, dugotrajni sudski proces, nelogičnosti presuda…nastavi niz.
Osjećate li ovu zemlju Dražene?

Milan K., 62
Na čelu resora koje je ozbiljno bolesno što nije nikako dobro jer se radi o Ministarstvu zdravstva, ali još je bolnija činjenica da čelni čovjek ima ozbiljan nedostatak empatije.
Sjetimo se Mattea iz Zaprešića i Gabrijela iz Metkovića.
Što je s djecom kojima je tek nakon velikog pritiska javnosti odobrena spinraza.
I dok se za pojedine pretrage čeka i do godinu dana i bolnice grcaju u dugovima, Vlada poklanja 40 milijuna kuna bolnici u Mostaru. Nemam ništa protiv, ali pometimo prvo ispred svojih vrata.
Ne zaboravimo svjedočanstva žena koje su preživjele strahote u hrvatskim bolnicama i akcije #prekinimo šutnju i #ostavimo trag.
Osjećate li ovu zemlju Milane?

Gabrijela Ž., 40
Ministrica koja je skrivila nesreću u kojoj je ozlijeđena djevojčica. Vozila bez vozačke dozvole. Ne poštuje propise i zakone zemlje u čijoj vladi sjedi. WTF?!
Nešto je upitno i oko obiteljskog mercedesa vrijednog pedeset tisuća eura. Potencijalni sukob interesa???
Osjećate li ovu zemlju Gabrijela?

Tomo M., 51
Ministar „prijetio“ novinaru na pitanje oko zapošljavanja sina u državnoj zaštitarskoj tvrtki, a koja je lani dobila posao zaštite Ministarstva branitelja.
Pomoćnik ministra zamolio državnog tajnika da malo zažmiri na situaciju u kojoj će jedan branitelj provaliti u neki od praznih državnih stanova.
I vama hvala za sve što ste napravili za ovu zemlju, ali osjećate li ovu zemlju Tomo?

Oleg B., 40
Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa donijelo je odluku kako je ministar bio u sukobu interesa jer je imenovao članove nadzornih odbora trgovačkih društava, HŽ-u, Hrvatskim cestama i Hrvatskim autocestama, Odašiljači i veze i Hrvatskoj pošti.
Budući da se radi o tzv. „imperfektnoj normi“ – sankcija nema.
O aferama iz spomenutih državnih firmi – nećemo, institucije još rade svoje posao.
Dok je obavljao funkciju gradonačelnika našao se na meti USKOK-a jer je iz gradske blagajne platio ljetovanje zamjeniku direktora Hrvatskih voda i njegovoj obitelji, ali je oslobođen optužbi jer nije znao da će direktor dovesti i cijelu obitelj. Ha?
Nešto slično dogodilo se i kada je predsjednica s obitelji boravila u Novom Vinodolskom pa je hotel poslao račun na grad, ali je na spomen USKOK-a nekim račun plaćen u gotovini.
Osjećate li ovu zemlju Oleg?

Goran M., 60
Eto, afera još vruća. Košta li ministrova vikendica 850 tisuća ili 3,5 milijuna kuna? Na stranu ova sitnica u razlici od nekoliko milijuna kuna. Ne treba sitničariti. Ono što javnosti smeta je činjenica da je Goran kupio vikendicu od Zvonka Šarića za čiju je tvrtku DORH tvrdio da je bila uključena u aferu Fimi medija, a isti taj Zvonko direktor je druge tvrtke koja je pobijedila na natječaju i za 5,5 milijuna kuna kupila vilu u kojoj je ranije bio smješten ured bivšeg predsjednika. Sve ok, ali pazi slučajnosti, natječaj za prodaju vile bio je u organizaciji Ministarstva na čijem čelu sjedi Goran.
Osjećate li ovu zemlju Gorane?

Blaženka D., 52
Afera s lažnim diplomama posljednjih nekoliko mjeseci vrlo je aktualna, a sve je započelo kada je jedna zaposlenica dobila otkaz jer je imala lažnu diplomu. Pa dobro kak'?
I onda je krenulo češljanje po školama i nove lažne diplome niču k'o gljive poslije kiše.
Resor obrazovanja ima vrlo osjetljivu i bitnu zadaću. Podariti mladima kritički način razmišljanja, dati im širinu i od njih napraviti genijalce. To je u rukama profesora koji vode ozbiljne borbe na prvoj liniji.
Resor koji s jedne strane fura priču o modernom obrazovanju, školi za život, tabletima, digitalizaciji i svim čudima modernih zemalja, a s druge strane imamo škole koje samo što se ne uruše od starosti.
Ne zaboravimo lektiru.
Osjećate li ovu zemlju Blaženka?

Nina O. K., 49
Prije preuzimanja uloge prve dame kulture u Hrvata, sjedila je u Upravnom odboru HAVC-a čiji je rad Državni ured za reviziju ocijenio negativnim i naveo brojne nepravilnosti.
Oporba optužuje vladu za nepotizam jer su baš Ninina brata odabrali za glavnog i odgovornog Vijeća Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti.
Osjećate li ovu zemlju Nina?

Nada M., 61
Ministrica od afera. Od činjenice da je državni tajnik Strmota dao ostavku usred tiskovne konferencije pa do izjave „tako je to u braku“.
Poklon pakete europskog socijalnog fonda namijenjenih siromašnoj djeci podijelila u privatnom vrtiću, a sva trulost i tromost sustava pokazala se u stravičnom slučaju s Paga kada je otac bacio svoje četvero maloljetne djece s balkona.
Osjećate li ovu zemlju Nado?

Darko H., 49
Nije lako na leđima nositi teret Uljanika i 3. Maja. Prelomilo se baš u njegovu mandatu, a sudbina ova dva brodogradilišta još uvijek je upitna. Vijest o uhićenjima „Uljanikovaca“ odjeknula je, ali dugovi su i dalje tu. Odgovornost i nadoknada štete upitna.
Afera koja se pojavila u ministarstvu gospodarstva odnosi se i na ministrova savjetnika kojeg sada javno prozivaju jamci koji otplaćuju njegove kredite.
No, to je ništa u usporedbi s brodogradilištima i sudbinama brojnih zaposlenih.
Osjećate li ovu zemlju Darko?

Prvi smo u Europi
Matematika je u ovom slučaju vrlo jasna, imamo dvadeset ministarstava i od tih dvadeset ministarstva, uz njih 18 se mogu povezati afere, neučinkovitost, netransparentnost i brojne druge negativne konotacije. 90% naše Vlade – što ministara / što ministarstava bilo je ili je povezano s nečim što si niti jedna vlada jedne moderne europske države ne bi smjela dopustiti.
I ovaj postotak od 90% je poražavajući. Šamar svima nama koji smo ih izabrali i koji potajno priželjkujemo da će se stvari pokrenuti na bolje. Pojedinci iz svijeta politike bi ovaj „uspjeh“ čak i mogli prisvojiti pa se podičiti time kako smo sigurno prvi u Europi.
Da, jesmo, ali po sranjima.
Ovo sigurno nije ono što veseli prosječnog hrvatskog građanina, birača, poreznog obveznika. Mladog, starog – nebitno.
Ovo je nešto što nas tjera u očaj, ne daje nam disati i čini nas strahovito nezadovoljnima, apatičnima i depresivnima. Ovo je nešto što je nedopustivo i nešto čemu ozbiljna politika ne bi trebala težiti, a još sam sigurniji kako ozbiljna politika ne bi trebala izgledati.
Svatko je nedužan dok mu se ne dokaže krivnja – sve to stoji.
I znam da nisu ministri ponaosob odgovorni za svako sranje u režiji njihovog ministarstva, ali kao čelni ljudi imate odgovornost. Političku, ljudsku, moralnu.
Ako imate morala i odgovornosti – počnite ih koristiti.
Da ne ispadne kako kritiziram samo poziciju, nije ni kod opozicije bolja situacija.
Od Bernardića, pravog primjera „uškopljenog političara“, koji samo čeka grešku vladajućih pa proziva na nesposobnost, a nudi konstruktivno ništa pa preko Pernara i Sinčića koje redovito izbacuju iz sabornice pa preko Most-ovaca kod kojih se ne zna tko pije, a tko plaća.  
O nezavisnima ne znam što bih mislio. Imam nezavisno mišljenje o takvima. Oglušili se o stranačku stegu, ogriješili o zakone i propise. Istupili ili dobili otkaz u stranci pa sada glume moralne vertikale i političke uzore. Osnivaju neke svoje stranke i tu najezdu novih stranaka teško je pratiti koliko god pokušavali. Hrastovi, Glasovi, Stari reformisti, Novi reformisti…

Što će biti s nama sutra, dal' to netko zna?
Zaista nemam ništa protiv nikog od spomenutih na osobnoj razini, da me se krivo ne razumije, ali me ovakva situacija žulja.
Scenarij bi vjerojatno ostao isti i samo bi se imena promijenila da je ovaj tekst napisan prije četiri, sedam ili dvanaest godina.
Da ima baš neke opcije koja je drugačija od trenutnih – nisam siguran.
Možda i ima, ali mene nisu uspjeli uvjeriti u ispravnost svojih stavova jer svi su tako slatki u predizborno vrijeme.
Med i mlijeko.
Vatromet obećanja, otvaranja svega i svačega.
Znak da su predizborne igre prijestolja započele je deficit kamena.
U Hrvatskoj nema dovoljno kamena temeljaca koji se u to vrijeme potroše, a slika političara koji po raznim gradilištima s kacigama na glavi nevješto bacaju lopatu betona na isti taj kamen me užasava.
Osim kamena, nedostaje i crvenih vrpca koje će isti ti slatki političari rezati.
I tu se vidi razlika ozbiljnih i neozbiljnih jer samo prave stranke se unaprijed pripreme pa naruče nekoliko stotina metara crvene vrpce. Javni natječaj i sve što ide uz to. Transparentno da transparentnije ne može bit'.
Sva slatkoća prestaje zadnjim prebrojanim glasačkim listićem i službenim priopćenjem DIP-a. Onda povampire. Dr. Jekyll & Mr. Hyde.
I tako iz dana u dan, iz godine u godinu. Od izbora do izbora.
I to me smeta, boli, čini me nemirnim.
Mislim si nekako – lako još za mene i gospoju, ali što će ostati od ove zemlje za našu djecu. Svjedoci smo zadnjih ne znam koliko godina, zadnjih ne znam koliko vlada, plavih i crvenih -kako stvari idu u jako krivom smjeru.
Tvornice propadaju, rasprodaje se sve što se rasprodati može.
Eto, neki dan i izvori Jamnice otišli u ruske ruke.
I pitam se kao i Alfi Kabiljo davne 1971.
Što će biti s nama sutra, dal to netko zna?, Što će biti s nama poslije dal' to netko zna?.
Dal' će ovo sunce koje danas grije sve istim toplim plamom sunca opet grijat' ljude te?
Kuda naša lađa plovi, dal' to netko zna? Dal' će kad do cilja stići, dal' to netko zna? Gdje je naša mirna luka, gdje je zaljev taj?

Ne preostaje nam ništa drugo nego čekati i pokušati zadržati barem mali dio optimizma jer to je jedino što nam može zadržati zdrav razum, a do tada sačuvaj nas Bože ovakvih političara (prošlih-sadašnjih-budućih), ljubitelja, volitelja, domoljuba i onih koji osjećaju ovu zemlju, usudio bih se reći - na potpuno krivi način.

„Pa jel' vi osjećate ovu zemlju, maju vam božju jebem“ – Milan Bandić, afera Agram.