Oko novogodišnjih odluka uglavnom ne radimo neku pompu, show, cirkus. Odlučimo nešto i krenemo pa ili nastavimo ili useremo stvar već u drugom tjednu. Neki možda kasnije, a neki možda i malo ranije.
Jedino ako niste hrvatski političar, onda stvar s novogodišnjim odlukama userete već na prvi dan nove godine, a od toga ranije napravite znanstvenu fantastiku. Roman u nastavcima.
Filmski serijal.
Novogodišnje odluke hrvatskih političara su toliko isforsirane da iritiraju više od gljivica na noktima i reprize Policijske akademije 6 zajedno. Fakat.
I nemam ja ništa protiv novogodišnjih odluka. Naprotiv, pozdravljam ih. Pa čak i novogodišnje odluke hrvatskih političara, ali njihove osobne.
Ono tipa prajmministar sam sebi kaže – previše sam smršavio – udebljat ću se.
Precjednica odluči kako će manje grliti u novoj godini i uzeti dva broja manje trepavice.
SDP-ov bivši ministar za novu godinu odluči kako će promijeniti boju kose. Branko, vrijeme je.
Miki odluči kako će raditi kao dva konja – Hrvatski posavac i Lipicaner, a osim toga će teatralno još i nadodati tri Japanca pa će Miki u novoj delati kao dva konja i tri Japanca zajedno. Mada bi mu bilo bolje da uspori malo, zbog zdravlja. Treba uživati i u mirovini. Kakva je takva je, ali čovjeka veseli.
Predsjednici Sabora od kojih jedan vitez, a drugi popularni Njonjo donesu zajedničku odluku kako više neće izbacivati Pernara iz Sabora.
I mogao bi tako do stare godine nabrajati što bi političari mogli izabrati za novogodišnju odluku i to je ok. Neka donose takve odluke. Koje se tiču njih samih i možda još par ljudi, ali kada zajedničkim snagama odluče donijeti novogodišnje odluke za sve nas. E, onda popizdim.

Gospodo političari, hvala vam što ste mi pokvarili prvi prvi
Naši političari pokvarili su mi i prvi dan nove godine, a sve je bilo tako lijepo. Konačno sam uspio spojiti četiri neradna dana. Nažicao u firmi slobodan ponedjeljak pa vikend nije bio samo vikend. Osim subote i nedjelje eto još i slobodnog ponedjeljka i neradnog utorka. Ma milina. Lijepo sam uživao u vikendu, u ponedjeljak u Samoboru uz češnjofke i kuhano vino -  kak' se šika, dočekao novu godinu u podne…
Navečer se fino zrihtali, otišli kod frendova – jeli crispy svinjicu i lungić u papru i češnjaku, francuska, cuga…baš onak' – fino. Sve je bilo bjutiful.
Kušnuli se u ponoć, još se malo podružili, u pristojno vrijeme stigli doma i srušili se u krevet na kojem je bila čista posteljina. Obožavam čistu posteljinu.
Znaš onaj dooooobar feeling kad promijeniš posteljinu na krevetu pa kad navečer legneš. Hhhhaaaaaaa (ovo hhhhaaaaaa čitaj polako i tiho – zbog dojma).
Totalno relaksirajuće. Čist si, sit, napit, posteljina fino miriši, u kući je toplo, počela je nova godina. Pa di ćeš bolje. Potpuni zen.
Stiglo novogodišnje jutro. Naravno da nekoliko sati prerano, ali tako je to kad imaš u kući hiperaktivnu četverogodišnjakinju koja je išla spavati na vrijeme. Gospodična je legla već u devet navečer i naravno da je u osam ujutro već bila spremna za akciju. Nemaš izbora, ustaješ, kuhaš kavu, trljaš krmeljave oči jer ti se ne da umivati i krećeš u prvi dan nove godine.
Taj prvi dan nove godine dobiva na smislu u onom trenu kad shvatiš da ove godine nećeš propustiti prijenos bečkog novogodišnjeg koncerta. Do 11 sati ima još i te kako dovoljno vremena. Piješ kavu, žvačeš lijeno suhe kolače koji su već pomalo navukli vlagu, razmišljaš previše za rane jutarnje sate i čekaš. Koncert.
Što se glazbe tiče, moram priznati da je lepeza onog što slušam zaista široka. Uvijek su to neke faze pa imaš fazu The Doors-a, pa fazu Franka Sinatre…pa te ulovi tjedan dana Dubioze Kolektiv. Šaraš po svemu i svačemu i svaka glazba u određenom trenutku te puca. I guštaš.
Guštaš i više od Tončija Huljića.
U tom trenutku ti neka glazba baš jako odgovara, ali ponekad mi paše i klasika pa je samim time novogodišnji koncert „must listen“ ili kako bi rekli Austrijanci „muss zuhoren“.
Uvijek je naglasak na glazbenom opusu obitelji Strauss, a Thielemann se zaista potrudio ove godine i napravio fantastično dobar odabir.
Baš paše ta klasika na novogodišnje jutro. Jer jutro je teško.
Neopranih zubiju jutro. Podbuhlo jutro. Umorno jutro.
Paše ta glazba k'o sarma kojoj se veseliš jer znaš da ćeš se nakon koncerta samo prebaciti u kuhinju i navaliti na te male smotuljke sreće. Na tu fantastičnu simbiozu kiselog zelja, mljevenog mesa i riže.
Nema veze se što se već danima jede. Neprestano i pretjerano.
Veseliš se toj puničinoj sarmi k'o Bandić svakom novom zastupniku.
Koncentrat veselja, ali glad je vrag. U pauzi koncerta roštaš po frižideru, tražiš još ostatke pite mađarice. Pa makar i okrajak, ali uzalud. Nestali okrajci k'o DORH-u Vasini spisi. Nema ih. Nula, zero. O je*ote led.
Zadovoljavaš se nekim komadom već pomalo suhog čupavca, piješ mlijeko direktno iz tetrapaka jer te nitko od ukućana ne vidi i usput slušaš vijesti na radiju.
I popizdiš. Generalno popizdiš. Tjeraš sve skupa u tri…
Nemoj nikada slušati, gledati ili čitati vijesti na prvi dan nove godine. Šanse da će ti prisjesti taj prvi dan su stopostotne. Jer čuješ na vijestima što su sve pripremili političari.
E pa hvala vam što ste mi pokvarili prvi dan nove godine, ostatak novogodišnjeg koncerta, suhi čupavac i dva dana odležanu sarmu. Baš vam hvala.

Sve dobre stvari završavaju na CIJA
Nekoliko je stvari koje su me strahovito uzrujale u tim vijestima, a još više me uznemirila činjenica da sam se prisilio gledati neke od vijesti na televiziji kasnije poslije podne.
Čisti sadizam usmjeren prema samom sebi, ali jednostavno sam se želio uvjeriti da sam ipak možda krivo čuo ili shvatio. Da nije sve baš tako sivo, ali je*i ga. Je.
Toliko je sivo da to ni Anastasia i Christian ne bi mogli prožvakati da se ne znam kako potrude.
Ozbiljno je sivo. Sve zahvaljujući našim političarima.
Prema prvim ovogodišnjim vijestima i odlukama koje su u naše ime donijeli političari, nama će ove godine teći med i mlijeko.
2019. godina će biti godina nezaustavljivog gospodarskog rasta, pozitivnih poreznih reformi, povećanja plaća, smanjenja nezaposlenosti, konsolidacija, reformacija, smanjenje inflacija, zaustavljanje devalvacija, pojednostavljena administracija, uređena birokracija, decentralizacija, bolja politička komunikacija, godina inovacija, novih investicija, dobrih kalkulacija, poslovna motivacija, reorganizacija, racionalizacija, demografska stimulacija, borba protiv špekulacija i svih ostalih na narod blagotvorno djelujućih CIJA.
Zaokružimo to sve pod politička masturbacija.
Ma daj zaje*i priču jer sva ova CIJA sranja nam prodajete cijelu prošlu godinu i s velikim veseljem nove CIJE najavljujete za novu godinu. Puna su vam usta raznih CIJA, a sve s prvim danom nove godine. Med i mlijeko. Aha, yeah right.
Med, onaj uvozni s puno šećera i drugih aditiva, onaj shit med koji se ni na kojoj akciji ne prodaje i mlijeko kiselo, ali čak niti ne kiselo mlijeko jer kiselo mlijeko je dobro, ukusno i zdravo. Kiselo mlijeko ide fantastično dobro uz burek, sendvič. Kiselo mlijeko je sreća.
Ovo kiselo mlijeko koje nam obećajete je ustvari ono pokvareno…ono mlijeko koje nakon produženog vikenda uzmeš i uliješ u kavu – pa s prvim gutljajem osjetiš odvratan okus na jezičnim papilama i juriš prema sudoperu ne bi li to ispljunuo što prije. Takvo mlijeko nam obećajete. Hvala, radije ću običnu crnu kavu. Bez šećera i bez mlijeka. Odričem se svog  mlijeka u vašu korist. Pijte genijalci naši, pijte…za dobro zdravlje i dug život. I pazite da vam ne ostanu brkovi. Mliječni brkovi su uvijek simpatični, ali ne na vašim licima. Nema tih brkova koji bi mogli promijeniti stvar na bolje.

Tata kupi mi auto
Hvala vam politička kliko na je*eno dobrim poklonima za novu godinu. Ova vesta koju mi je gospoja kupila za Božić (na dvije rate) totalno je nedorasla ovoj gomili dobrih stvari koje ste mi omogućili s prvim danom nove godine.
Kad sam postao svjestan svih ovih beneficija od sreće sam otvorio sve prozore na kući i pjevao Odu radosti. Nakon toga i Neka cijeli ovaj svijet iz Jalte Jalte.
Kabiljo je bio vizionar, znao je on da će doći trenutak kada će ovaj song dobiti svoj puni smisao i svrhu.
Otkud krenuti u ovom mnoštvu iznenađenja. Možda od automobila i famoznog smanjenja trošarine na automobile. Maslo ministra Marića koje ni pas ne bi pojeo.
Smanjili ste trošarine na kupnju automobila, ali će to smanjenje osjetiti samo neki. Prvi dašak ove olakšice će osjetiti oni koji kupe auto koji košta više od 150 000 kuna. Oni će možda ušparati koju kunu, ali ste dali fantastičan primjer uštede.
Vi iz ministarstva financija i još neki koji su se pojavljivali na televiziji (pozdrav Hrvoju iz Hrvatske gospodarske komore) pa ste imali obraza objasniti nama prosječnim građanima kako možemo uštedjeti nevjerojatnih 28 000 kuna.
I naravno da sam se zakačio za to jer već sam se vidio kako vozim novi auto, a ne Xsaru staru deset godina. Naivčina. Popušio sam vašu foru jer naravno da postoji kvaka.
Da bi ostvario tu fantastičnu uštedu moram kupiti auto koji košta malo više od milijun kuna. Milijun kuna. To jednom broj 1 i još šest 0. Milijun kuna odnosno: 1 000 000.
Pa dobro, koji vam je ku*ac. Koja je ovo zajebancija?
Ne znam osobno nikog tko si je kupio auto za milju kuna. Zaista ne znam, ali znam i u to sam sto posto siguran da ja nikada neću moći kupiti auto za milijun kuna.
Za taj auto bih trebao raditi narednih trinaest godina plus još jedan mjesec ako uzmem u obzir prosječnu hrvatsku plaću. I da budem fer, kad vi već niste i odbijate biti, od ovih milju kuna sam oduzeo ovih maestralnih 28 000 kuna uštede. Sve to pod uvjetom da u tih narednih 13 godina ne jedem, ne pijem, ne kupujem odjeću, obuću, toalet papir, ništa.
Ne potrošim niti jednu jedinu kunu jer cijela plaća ode za nova kola. Kola do bola. Za milju kuna kola. O jesus….
I dalje sam u čudu jer zaista ne poznajem nikog tko vozi auto za ovakve novce. Možda se družim s krivim ljudima. Hm. Ako su i krivi – neka su. Ne mijenjam ih za sve aute ovog svijeta.
I baš me žulja ovo. Ne činjenice što nikada neću imati auto za milju kuna, nego ovo bezobrazno vrijeđanje naše inteligencije od strane naših političara. Političara koje mi financiramo. I da tragedija bude veća, oni se voze u autima od milju kuna, a mi gonjamo polovne Xsare. Strava. I tuga.

Picek, jabuka, cikla, svinjica, Afrika - paprika
Smanjili ste PDV na pojedine vrste proizvoda s 25% na 13% i to je pozitivan iskorak, ali brate mili mogli ste to i drugačije napraviti.
Pa nisu svježe meso, riba, voće i povrće, jaja i bez recepta lijekovi jedine stvari na kojima prosječan Hrvat može uštedjeti.
Prema projekcijama pametnih glava iz resornog ministarstva ta bi ušteda na mjesečnoj razini trebala biti 73,00 kn. Juhuuuuuuuuuuuuu – 73 kune. La la la la la.
Pa kaj vas nije sram. 73,00 kune uštede prezentirate kao da ste nam dali ne znam što. Ističete to kao nešto jako vau, ali nije. Zaista nije. Uštedu za siječanj i dvije trećine veljače sam već potrošio jer sam morao srednjoj kćeri kupiti novi šestar. Stari je puk'o.
Ode ušteda dok si rek'o keks. Kad smo kod kesa, na njih niste smanjili porez. Pa gdje će vam duša?
Uostalom keksi baš i nisu zdravi pa bolje da mlatimo po cikli i jabukama. Možda vladajuća garnitura ovim je*eno dobrim reformama razmišlja o našem zdravlju jer je od izuzetne važnosti u današnje vrijeme biti zdrav. Za život je bitno biti zdrav jer odlazak na neke hitne ili bolnice može biti poguban. Nažalost, zdravstvo nam je ozbiljno bolesno. I to kronično. Neki to plaćaju svojim životom, najčešće premladim. Od Zaprešića do Metkovića problemi u zdravstvu. Ozbiljni problemi. Zabrinjavajući problemi. Zdravstvu pod hitno treba uzeti detaljnu anamnezu, postaviti dijagnozu i ordinirati terapiju.
Bolestan si – pojedi papriku, dobra je za zdravlje. Afrika/paprika. Neki afričke zemlje bile bi sretne da imaju standard kakav imamo mi. Well done mister prajmministar. Još uvijek plješćem, ali jedna vaša izjava još je više razgalila moje roditeljsko srce.
U kolovozu prošle godine na konferenciji u Banskim dvorima izjavili ste kako od ove godine pojeftinjuju pelene i da je to citiram uz navodnike „svojevrsna demografska mjera“.
Ja ću se ranit'.
Mjesečnu uštedu na pelenama, bogu hvala lako mjerljivu, ona iznosi 36,00 kuna  i imate obraza to prezentirati kao „svojevrsnu demografsku mjeru“ u novoj 2019. godini. Sramite se prajmministru. Sramite se.
Pa dobro u kojem je to trenutku o ovoj državi sve otišlo u…

Od plaće mi se plače
Krenula je i porezna reforma u sektoru plaća. Hrvatski građani mogu očekivati povećanje plaće pa će tako oni koji imaju plaću od 3800 do 8500 kuna biti nagrađeni povećanjem od 20 do vrtoglavih 50 kuna. Oni koji imaju plaće od 9 do 16 tisuća kuna mogu očekivati veću plaću za 60 do 10 kuna.
I imamo kategoriju nedodirljivih. To su oni koji imaju plaće od 20 pa do 40 tisuća kuna. Je*ote led, nitko od mojih prijatelja, obitelji u bilo kojem koljenu i zglobu, poznanika - ne spada u ovakvu kategoriju. Pitam se opet, pa s kakvim se to ljudima ja to družim. Ovi koji imaju ovakve dobre plaće će dobiti od tisuću pa do dvije tisuće kuna. Da se razumijemo, nisam ljubomoran, većina onih koji imaju takva primanja su ista ta primanja i zaradili. Tu ne ubrajam političare koji kičmu lome od posla, ali opet ispada da će povećanje osjetiti samo oni koji već imaju. Za političare se ne brinem – nisu se ti vrući hladne vode napili.
Oni koji su po mom nekom skromnom mišljenju – u prosjeku tj. u ovoj prvoj kategoriji u kojoj mislim da je i većina će dobiti kiki. Čak ne i riki. Samo kiki. Tugica.
Ne treba zaboraviti na činjenicu da političari misle na nas. I to jako.
Pa zar nije krasno što će nam novom mirovinskom reformom omogućiti da radimo do 67. godine. Za sada. Kroz godinu dana možda taj rok još malo protegnu pa ćemo raditi do 75. godine.
I onda nemoj biti sretan. Pa ti ćeš moći do 75 godine uživati u ovim povećanjima plaće. Milina. Bacio sam matematiku na brzaka. Ukoliko me zdravlje posluži i ako radim još narednih trideset godina i sljeduje me, a sljeduje me povećanje mjesečne plaće od 40 kuna - političari su mi na početku nove godine poklonili 14400 kuna. Bjutiful. Hvala vam. Iz dubine mog novčanika vam hvala.
Nema veze što ću tu masnu lovu dobiti na 360 mjesečnih rata, ali tu je. Već ju trošim. Bravo, bravo, bravo. Moj glas na prvim idućim izborima zasigurno………….nemate.
Uzmite si sve ove novogodišnje poklone i stavite si ih negdje. Makar to bila i polica u dnevnom boravku.
Da stvar bude tužnija, godina je tek započela i pitanje je što nam sve političari spremaju do kraja godine. Mnogo je još ostalo. Previše, a ako je godišnji horoskop na tragu prvog tjedna slutim da nam se ne piše dobro. Nikako. Tko preživi - pričat će.
Idemo dan po dan, tjedan po tjedan, mjesec po mjesec. Ne zaboravite povremeno usporiti, odmoriti – uzeti break.

BONUS (čitaj samo ako si Snježana Šagud) jer za svoje dupe treba brinuti:
Poštovana gđo. Šagud,
gore navedeni tekst nije satira da to odmah razjasnimo jer bih u slučaju bilo kakvih nedoumice mogao imati problema. Sudskih, financijskih, zatvorskih, a ne bih volio plaćati kazne jer mi ova novogodišnja financijska injekcija neće biti dovoljna za podmirenje iste.
Ovaj tekst je samo razmišljanje jednog nezadovoljnog i u svim segmentima prosječnog građanina hrvatske države.
U nekim sam rečenicama pomalo i ironičan. Nadam se da shvaćate, satira – ironija. Ironija-satira. Čisto da ne pobrkamo lončiće. Ok?
Ironija – u književnosti, figura (po Kvintilijanu) u kojoj se riječima daje suprotan smisao od onog koji imaju.
Budući da je sve moguće u našoj državi, pa ako baš i nešto pođe u krivom smjeru, nadam se da ćete moj spis zagubiti jer ako se može izgubiti Vasin, što se ne bi mogao i moj.
Državne biljege u iznosu od 30 kn preventivno šaljem poštom. Toga nikad dosta.
Pozdrav i sretna nova godina.

P.S. Bacite oko na zadnju platnu listu, dajte se razveseliti povećanoj plaći.