Još uvijek nije jasno je li Branimir Čolaković pjevao Ej ti mala u plavoj bluzi, skini gaće pa mi se naguzi ili je pjevao Ej ti mala u plavoj bluzi, priđi bliže pa mi se naguzi. Naime, policajka tvrdi jedno, bećar tvrdi drugo. Riječ bećara protiv riječi policajke. Na sudu.
Ok, bećarac je UNESCO i to je super jer se kao zemlja zaista imamo čime pohvaliti i toliko lijepih stvari je već uvršteno na ovaj VIP popis. I nijemo kolo iz Dalmatinske zagore, klapsko pjevanje, Sinjska alka, čipkarstvo itd. I bećarac. I siguran sam da će UNESCO prepoznati još brojne materijalne i nematerijalne stvari Made in Croatia koje će staviti na popis, ali to ne znači da će UNESCO dati i zaštitu onima koji odu malo predaleko.
Je li policajka trebala skinuti gaće pa se naguziti ili se približiti pa se naguziti sasvim je nebitno za priču jer je bećar napravio propust.
Čitajući komentare po raznim portalima, većina osuđuje policajku koja je podnijela prijavu. Neki su u tim komentarima definitivno pretjerali i prešli granicu dobrog ukusa, a argument
kako je bećarac na popis nematerijalne baštine uvrstio UNESCO ne amnestira nikoga. Pa čak niti Branimira.
Policajku se sada javno proziva i blati zbog toga što je reagirala tako kako je reagirala. Sudeći po pročitanim komentarima, policajka je totalno „bed cop“. Sigurno mu se upucavala pa ju je on odbio, vjerojatno se nije j*ebala nekoliko godina (citiram), ne zna policajka što je bećarac, da ju je pošteno naguzio ne bi ga prijavila, policajki je to degutantno, a nije joj degutantno što je plavu bluzu platio narod, nadr*ana babetina…bla…bla…bla.
I mogli bi tako u nedogled. Komentari su takvi da se ponekad pitam u kakvom to društvu živimo?  

Branimire – zaje*o si
Teško je u ovakvoj situaciji biti pametan jer po svemu sudeći na Valpovačkom ljetu 2015. bilo je puno ljudi. Gužva, žamor, pjesma. Bećarac.
Ne vidim neki opravdani razlog zašto bi policajka prijavila baš njega bez ikakvog razloga jer gdje ima dima ima i vatre. Žena je radila svoj posao, osiguravala manifestaciju i tu je priči kraj. Bila je u uniformi i bila je na poslu.
Na stranu cijeli kontekst manifestacije, tradiciju bećarca, povorku folkloraša jer ako je bećar otpjevao to što je otpjevao, zaje*o se.
'ajmo biti racionalni. Prema članu 17. Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira, vrijeđanje službene osobe prilikom vršenja službe kažnjivo je plaćanjem kazne od 50 do 200 DEM ili kaznom zatvora do 30 dana.
Da, ovo s njemačkim markama nije greška jer u ovom zakonu su kazne još uvijek propisane u valuti koja se ne koristi već šesnaest godina. Još jedan apsurd naše države.
Ako si se policajki obratio ovim riječima – uvrijedio si ju. Bez obzira na cjelokupnu situaciju. Zakoni i pravilnici doneseni su s razlogom jer na što bi sve skupa izgledalo kada bi svatko mogao raditi što želi. Meni je ovo isto kao da si isti taj bećarac uputio policajki koje te zaustavila pri nekoj rutinskoj kontroli. Pa ne mo'š se tako razgovarati s policijom.
Mislim možeš, ali vidiš gdje te to dovelo. Nastojimo se furati na uređenu državu pa 'ajmo se onda tako i ponašati jer ako ćemo kršiti sve moguće zakone onda možemo i otići u dućan, natrpati puna kolica i otići van bez da platimo, možemo se voziti bez pokaza u tramvaju, možemo ne plaćati režije, možemo svakome reći u lice što želimo ako nam se nešto ne svidi… sve to možemo. Probati. Jednom će možda i proći, ali UNESCO nas ne štiti. Nitko nas ne štiti. Sami odgovaramo za svoje postupke. Pa makar oni koštali 50 do 200 DEM ili 30 dana zatvora.

Košulja plava
U konačnici, ako si se već furao na „bećar/lola/bekrija“ shemu, mogao si ispasti frajer pa joj uputiti neki ljepši stih. Mogao si isfurati neku shemu: Ej ti mala u plavoj bluzi, s tobom bih volio završiti u ćuzi. Ili Ej ti mala u plavoj bluzi, za dan dva zovem te na dejt na 192.  
Ili već neka treća fora. Jen' dva - op sa sa.
Mogao si ispast frajer. Frajer sa stavom i stilom. I upucavat se policajki na duhovit način, a ne odmah drito u glavu -  skidaj gaće pa se naguzi. Jok. Ne pali. Ne možeš tako jer nije ispravno.
Mogao si možda imati i telefonski broj do kraja nastupa, ovako si zaradio prekršajnu prijavu. Fakat bez veze. U konačnici, policajka je žena, budi džentlmen, a ne sirovina. U ovom slučaju ni sinkopa te ne bi izvukla.
Ako razmišljam kao otac i suprug – ovo nije u redu. Imam tri kćeri, možda jednog dana neka od njih bude i policajka. Tko zna.
I fakat ne bih volio da mi tamo neki dripac pjeva kćeri da skida gaće i da se naguzi. Ne bih.
Ako se stavim u ulogu supruga policajke – ni tada mi ne bi bilo svejedno. Vjerojatno bih popizdio, možda se i posvađao s bećarom. Gle, za mene ovo nije ok.
Policajka je možda i majka. Možda su baš u njezinoj blizini bila i djeca koja su mogla čuti ovo. Vjerujem da ni njima ne bilo ok. Kako klincima objasniti da im se netko tako razgovara s mamom.
Policiji je u kod nas ionako dovoljno teško i vjerujem da nije lako biti policajac jer u našem društvu policajac je još uvijek netko koga se ne poštuje i na policiju se gleda kao na neprijatelja. O poštivanju autoriteta i uniforme da ne govorim. Kad god vidiš policajca da ti se približava ili te zaustavlja dok voziš, uvijek je na pameti: pa koji sad klinac…
Ljudi rade svoj posao koji i nije baš jednostavan pa stoga poštujmo zanimanje, ali tako je to valjda kod nas. Roditelji još uvijek prijete djeci na način da ako neće biti dobri – doći će policija. Mi se djeci grozimo policijom? Ej, pa toga ima samo kod nas.
Bolje da se djeci grozimo političarima – oni su fakat grozni. Nećeš pospremiti igračke – sad ću ti pozvati dva saborska zastupnika. I igračke pospremljena taj čas. Probat ću baš ovoj najmlađoj zaprijetit' Jandrokovićem i Pernarom.
Dečki i cure u plavim košuljama su na našoj strani. Barem ja tako mislim.

Sklad nesklada
Cijela ova situacija s bećarom Branimirom i policajkom Marijom je bedasta. Da bedasta -  suluda.
Shvaćam ja policajku da se uvrijedila jer ju je ovaj i uvrijedio. Što jest, jest, ali da je mogla i ona malo popustit' – mogla je.
Svi znamo što je bećarac, dio baštine, tradicije i mislim da nema osobe koja nikada nije čula neki bećarac. Ruku na srce, što je prostiji to je „veća“ fora. I meni su bećarci fora. Jesu. Fora su, ali ne baš za pjevanje policiji.
Kužim ja i Branimira, bio je s društvom, bila je fešta, bio je s ekipom, možda se i popila i koja rakijica viška pa je skupio mladić hrabrosti. Da sam bio u njegovoj situaciji, možda bih se i ja okuražio pa otpjevao bećarac policajki – je*i ga, ponese te atmosfera. Kad si mlad ne razmišljaš baš uvijek racionalno.
I kristalno mi je jasno da sam ja otpjevao tako nešto policajki moram biti spreman snositi posljedice.
Jer tako stvari stoje u uređeno državi. Koju tako priželjkujemo. Zakoni i pravila se moraju poštivati.
Ali ono što mi je još više suludo je činjenica da ta pravila ne vrijede za sve jer očito nismo svi isti pred zakonom i totalno mi je debilno da sud troši vrijeme i novac na ovakve benigne stvari. Sjetimo se psa Mede iz Peroja koji je isto završio na sudu. Ma halo???
Vrhunac gluposti je bio kada su gospođu Maricu iz Bjelovara zbog ogovaranja osudili na plaćanje kazne u iznosu od pet tisuća kuna. Pa dobro dajte se pet tisuća puta zapitajte jeste li normalni?
Pa zar sudovi nemaju pametnijeg posla nego se baviti takvim trivijalnim stvarima. U konačnici dokazali su samo to kako su strahovito spori i neučinkoviti. Ova sudska trakavica oko bluzi/naguzi je trajala tri godine. Pa dobro kog boga ste radili tri godine…WTF?!?
Ej, tri godine. Ni više ni manje nego tri godine. Pa nije ovaj slučaj bio znanstvena fantastika nego je sve bilo jasno kao bijeli dan. Imaš bećara koji je otpjevao neprimjereni bećarac policajki na dužnosti. Situacija jasna da ne može bit' jasnija. Mislim da je ta neučinkovitost sustava bitnija stvar oko koje bi se trebali glodati i pokrenuti nešto po tom pitanju.
To su puno bitnije stvari kojima bi trebali dati na važnosti.
Do onda poštujmo i njegujmo bećarac, tradiciju, folklor, kulturu. Pozdravljam svaku inicijativu, ali poštujmo i uniformu, poštujmo žene, poštujmo autoritet i budimo barem elementarno pristojni.