Zaključak većine medija je taj da smo spavali smo sat duže. I to je točno. Jesmo. I zbog toga su svi bili sretni. I ja sam bio. I baš mi je ta čuka vremena fino legla.
Ali medalja uvijek ima dvije strane jer spavat ćemo i sat kraće kad se budemo prebacivali na ljetno računanje vremena, ali kako god da okreneš, po mom mišljenju mrak pada prerano. Opako prerano.
Oko pola pet poslije podne već je mrak. Dani su kraći, a uz promjenu godišnjeg doba i vrijeme se promijenilo. Dosadne jesenske kiše, pad temperature, sivilo, magla…i nije baš neka špica.
Apsolutno ništa te ne tjera izvan kuće, izlaziš samo kad moraš. U kući je super. Započela je sezona grijanja pa je baš fino toplo i veseliš se svakom povratku kući pogotovo ako je vani hladno. I još ako moraš biti duže vrijeme vani, nema ljepšeg osjećaja nego vratiti se doma, u toplo, pa pojesti nešto toplo, popiti nešto toplo i rugati se hladnoći s druge strane stakla…
Nisu jesen i zima toliko u banani kad to gledaš s te strane. Obitelj je na okupu, druže se više no inače i sve je nekako ok.
Jesen i zima ponekad znaju biti i dosadni jer si osuđen na aktivnosti unutar četiri zida. Ne doslovno, ali…
Možeš čitati neku dobru knjigu koju si još ljetos kupio, ali nisi stigao pročitati, možeš slušati radio, baviti se nekim hobijem, igrati igrice ili pak gledati televiziju.
Gledati televiziju…
Gledati…
Televiziju…
Gle#!&%ti te#le$#%VI(/&zi&&ju

Jesenska shema
Krajem ljeta većina televizija pompozno najavljuje svoje jesenske sheme i daju obećanja kako je upravo njihov program ono što ti treba ove jeseni jer ako budeš uz njihov program, doživjeti ćeš prosvjetljenje. I upravo je njihov program jedini pravi izbor.
Računaju i oni s faktorom jeseni i zime tj. da će ljudi više vremena provoditi u kući pa ih je potrebno nekako zabaviti. Bez brige da oni taj detalj nisu uzeli u obzir. Jesu i te kako.
Pa onda mjesecima prije, neki ljudi na nekim televizijama, a zaduženi za programske sadržaje razbijaju glavu što ponuditi nama s druge strane ekrana u te dane. Čime zaokupiti našu pažnju? Što je to što nas pali? Čime i na koji način povećati gledanost? O čemu će narod pričati? Kako pogoditi „kruha i igara“ shemu koju će svi voljeti?
Koja će u konačnosti donijeti novac. To je osnovna premisa televizijskih glava. Većina televizija ipak je komercijalna i žive od reklama što god mi mislili.
Da se razumijemo, televizija je super i volim gledati televiziju. Da stignem, gledao bi i više, ali ovako koliko ulovim vremena.
Na televiziji se zaista može pronaći super stvari. I filmova i serija. I dokumentaraca. Fakat ima stvari koji te tjeraju na promišljanje, proširuju ti vidike, naprave ti neki klik u glavi. Ponukaju te na daljnje istraživanje pojedinih tema. Zaintrigiraju te. Taknu te, pogode žicu. Rasplaču. Natjeraju na akciju. Utječu pozitivno.
Ima i nekih trivijalnih sadržaja koji su također gledljivi jer ne možeš uvijek gledati Vijesti iz kulture koje su btw. super, ali zašto u tako kasnom terminu. Ne možeš uvijek gledati ni dokumentarce niti emisije o politici. Pojedine političke emisije djeluju medicinski, u trenu rješavaju problem opstipacije.
Ponekad ti zaista odgovaraju neke „lakše teme“.
Neke „lakše teme“ su ponekad prelagane pa ih automatizmom svrstavam u kategoriju smeća. Neke televizije u svoj program stavljaju takve pizdarije pa se ponekad zapitam – zašto i kome je to namijenjeno. Imam osjećaj da mi se od nekih odgledanih sadržaja na televiziji smanjuje kvocijent inteligencije – ma koliko god on (ne)skroman bio.
U redu je to ako želiš povremeno silovanje mozga, ali ne želim da mi televizija penetrira glupostima u glavu. Ne želim.

Ako ne znaš što ćeš – napravi reality pa makar i failao
Prije sada već skoro pa petnaest godina u Hrvatskoj se otvorila Pandorina kutija reality show programa. Nakon prvog Big Brothera ništa više nije kao prije.
I ne samo u Hrvatskoj nego i u zemljama regije.
Reality ovaj, reality onaj. Poplava reality show sadržaja.
Teško je više i pratiti tu silnu ponudu. Zaista je bilo svega i većina komercijalnih televizija poseže za ovim čudnovatim formatom. Čudnovatim kao i što je čudnovat - čudnovati kljunaš. Fakat je - guglaj malo pa ćeš vidjeti koje je to čudo od živine.
Nema komercijalne televizije, ne samo kod nas nego i u susjednim zemljama koja nije posegla za reality formatom i inačicama tog istog formata. Snima se gotovo sve što se može snimati, upakirati i prodati pod reality show.
Redali su se kod nas Big Brohter, Mijenjam ženu, Survivor, Fear Factor, Farma, Bar, Masterchef, Supertalent, Zvijezde, Voice, Zvjezdice, Shopping kraljica, Ženim sina.
Pa je u najavi show Ženim roditelja ili nešto slično, a na velika vrata dolazi i Gospodin savršeni. Iskreno, ne mogu se ni sjetiti svih koji su prikazivali na ekranima. Bilo ih je i biti će ih.
Nisam od onih koji se busaju u prsa i svima jasno daju do znanja kako oni nikada ne gledaju takve stvari i to vječito ponavljaju i ističu, a onda potajno navečer gledaju reprize. Pod okriljem mraka i dok ih nitko ne vidi. Čak ni ukućani. Pa to sakrivaju, k'o pojedini sudovi pojedine predmete. Vaso - sorry.
Svatko je pogledao barem jednom neki reality pa onda donio odluku sviđa li im se to ili ne.
Da ne bi ispalo kako samo bacam hejt, negativne komentare, pljujem i slično, treba i pohvaliti ono što je dobro. Bilo je u cijeloj toj paleti i dobrih stvari. Zanimljivih i one koje sam odgledao od prve do zadnje epizode. I bili su fakat dobri. Bio bi zločest kad bi rekao da su bili loši. Na moju veliku žalost takvi su u manjini. Endemi.
K'o Zvjezdasti oštrolist ili Blagajev likovac.
Pogledamo li malo što od reality programa nude strane televizije, a pritom ne mislim na Sloveniju, BIH, Srbiju… - čovječe, koja je to plejada čudaka. Ti su čudnovatiji od čudnovatog kljunaša.

Ima li realnosti?
Samo je jedan kanal na tronu i mislim da ga u naredna četiri stoljeća nitko neće nadmašiti. TLC neprikosnoveno drži sve karte u svojim rukama. Vrh vrhova. Top topova. Nema te sulude kombinacije koju ovi majstori reality-a neće uspjeti ugurati u taj format.
Zaista, ali zaista svih mogućih tema. Čudnih brakova, kuhanja, skidanja kila, tetovaža, neobičnih poslova, tabua. Jedan cijeli serijal o ekstremno debelim ljudima, ali zaista pretjerano debelim ili možda bolje napisati gojaznim jer nekome reći da je debeo možda i nije „politički“ korektno, ali kad ljudi imaju po 250 i više kila da ne lažemo jedni drugima – nisu ugodno popunjeni, nisu buckasti, nisu oni „malo jači“. Ljudi su ekstremno debeli pa ih onda show prati kroz sve etape skidanja kila, psihičke slomove, operacije uklanjanja kože nakon skinutih 100-200 kg…
TLC je vrelo ovakvih i svih ostalih reality kombinacija. Vrhunac je bio kad su najavili novi reality pod nazivom predebeli za promjenu spola. U prvom trenu pomislio sam WTF?!?
Uglavnom, našli su ekipu koja osim što je predebela još želi i promijeniti spol. Da, i tu kombinaciju su pronašli.
Debele žene žele biti mršavi muškarci, a debeli muškarci žele biti mršave žene. Da me se krivo ne razumije, ne izrugujem se ljudima, niti njihovim situacijama. Pa čak niti željama. To je sasvim legitimno i poštujem izbor, ali me fascinira mašta tog nekog koji odlučuje o tome što bi se novo moglo snimati, a prodati pod reality. Dokle idu granice dobrog ukusa. Ili su jednostavno nestale u masi ovih „silovanje mozga“ sadržaja. Sva sreća pa MAX TV više u paketu nema TLC.
Prema Oxfordovom rječniku, reality show definiran je kao televizijski sadržaj u kojem se pojavljuju stvarni ljudi (ne glumci) u stvarnim situacijama, a svrha je zabava.
Cambridge isto ima svoju definiciju koja ovakav sadržaj opisuje kao televizijski program o običnim ljudima koji su snimani u stvarnim situacijama.
Ok?
Jesu li sve te situacije stvarne? Zabavljaju li nas ovakve situacije i sadržaji?
Neki možda i da, ali neki su otišli je*eno predaleko. Prošli tjedan ubili su me u pojam.
Ta vijesti silovala mi je mozak. Pa sam se iznervir'o. I to jako.

Kako sam pao na clickbait
Vijest od prošlog tjedna na nekom od portala je bila „Šok u srpskom realityju“.
Ne znam zašto sam kliknuo na vijest, ali jesam. Je*i ga, znatiželja je bila jača i želio sam vidjeti što se toliko šokantno dogodilo kod naših susjeda.
Spominjao se i seks u naslovu pa valjda šok i seks zajedno funkcioniraju i tjeraju te na klik. I još nešto o nedostatku srama.
Nisam trebao pritisnuti miša. Fakat nisam. Požalio sam. Nasjeo na još jedan clickbait.
Na srpskoj Pink televiziji emitira se neki reality pod nazivom Zadruga. Pokušao sam poslije istražiti malo o čemu se konkretno radi u Zadruzi, ali nisam naišao na neke konkretne podatke. Zadruga je neki križanac između Big Brothera i Farme, ali u Zadruzi sudjeluju poznate face sa srpske zvijezde slavnih. S time da je walk of fame ustvari walk of shame.
Natjecatelji u showu borave deset mjeseci i bore se za nagradu od 50 000 eura. Imaju svoj dućan, casino, noćni klub, kozmetički salon, pub, bazen, sud, bla bla bla…imaju zadatke…
Nebitno za priču, a i ne bih želio raditi dodatnu reklamu showu. I ovako su mi već uzeli previše vremena.
Uglavnom, šokantno oko Zadruge je bilo to što su se stanovita, za moj ukus previše tetovirana starleta Jelena Krunić i pjevač Marko Petrušević – Petrući poseksali. Uz to naravno ide i pripadajući video tog citiram „besramnog žestokog seksa“.
Nemam ja ništa protiv seksa. Dapače. Neka se mladi vole. Nisam ja konzervativac ni puritanac, ali što je previše je previše.
Imali smo i mi seksa u našim reality-jima, sjetimo se samo Nemeša i Marijane. Žena se maznula s frajerom, ostavila muža te nastavila po završetku showa s novim fuckerom. Ok. Njezin izbor, ali i taj seks je bio nekako drugačiji od ovog. Nije svaki seks - seks.
Oni su to nekako diskretno, usred noći. Znalo se, pričalo se o tome. I potpuno je legitimno da Marijana i Jelena same odlučuju kome će dati, a kome neće. Njihova vulva, njihov izbor. Dame biraju sa čijim falusom žele imati posla.

Penetracija potvrđena – pljesak molim
Nije uopće problem u seksu. Došlo im je u tom trenutku, proradila kemija pa zatim i fizika i sve ok. Njihov izbor, njihova stvar.
Ono što me raspizdilo u cijeloj tom snošaju je činjenica da je naslov bio promašen jer od žestokog seksa niti dijakritičkog znaka u Ž, a definitivno su fulali i vrijeme i mjesto.
Nejasno, neshvatljivo, nelogično, zgrožavajuće, neprimjereno, nepristojno, izvan svake pameti i po mom mišljenju za svaku osudu.
Ma koliko liberalan bio u svojim stavovima, ovo je bilo too much.
Jelena i Marko svoj seks odradili su u spavaonici pokriveni poplunom i to nije šokantno. U krevetu, toplo im je, ok im je.
Sve bi to bilo u redu da se ne radi o reality show-u, da se ne radi o činjenici da te snima ne znam koliko kamera, da je svjetlo upaljeno i da u tom istom trenutku dok Marko skače po Jeleni u istoj toj sobi ne boravi još petnaest drugih ljudi. Toliko sam uspio prebrojati.
I tih petnaest ljudi se ponaša k'o da se apsolutno ništa ne događa. Dio njih sjedi na krevetu dio priča, neki hodaju po sobi, neki se presvlače, neki spremaju svoje stvari…svatko u nekom svom filmu. Mrtvi hladni. Pa dobro ljudi jeste vi pri sebi?
Jedan je čak malo podigao poplun ne bi li provjerio postoji li zaista penetracija ili samo glume. Kad je dotični potvrdio penetraciju, okupljeno mnoštvo je veselo dalo podršku paru u snošaju.

Ovo je sve skupa otišlo u tri…
Ma daj me nemoj zaje*avat.
Pa svijet je otišao stvarno u tri…uf.
Ovo je čista sramota. I to za sve. Prije svega za produkciju koja je to odlučila pustiti u javnost i silovati nam mozak.
Shvaćam želju za publicitetom, ali prešli ste granicu opako. Za sve one koji će snimati neki novi reality – podigli ste ljestvicu brutalno visoko, ali neka vas bude sram, a ako ga imate – dajte ga počnite i koristiti.
Što je iduće? Postoji li uopće granica? Dobrog ukusa više nema.
Ovo je zaista sramotno i za svaku osudu. Ovo je vrijeđanje gledatelja na najgori mogući način.
Ono što me još više rastužilo u cijeloj ovoj priči je ovih petnaestero koji se ponašaju totalno ravnodušno. Ako je seks dvoje u punoj sobi, a ostali se ponašaju kao da si ovi vežu žnirance na tenisicama pitam se gdje je greška? Tko je usr'o motku? Roditelji, društvo, okolina? Mediji?
Sorry, ali kakve ovo ima veze s reality show-om? Gdje je veza stvarnog života i reality showa u ovom primjeru.
Tko se od nas ikad našao u sobi s još šesnaest drugih ljudi od kojih se dvoje seksalo?
I sve to mladi ljudi. Ako na ovakvim mladima svijet ostaje, bojim se da budućnosti nema.
Pa zar je svijet zaista toliko otišao u klinac da ako već egzibicionisti nemaju srama, nemaju niti ovi ostali. Pitam se u kakvom to iskrivljenom svijetu živimo jer apsolutno nitko nije reagirao. Ništa. Nula. Zero. Ma daj molim te…
Da imate i malo pristojnosti, otišli bi van iz sobe i ostavili ljudima vrijeme i prostor ako je već došlo do toga, a došlo je.

Obitelj prije svega – yeah right
U konačnici, Jelena i Marko imaju roditelje, braću, sestre, rodbinu… - pa dobro Jelena i Marko koji vam je?
Jeste li u bilo kojem trenutku pomislili na roditelje?
Da mi vlastita kćer priušti nešto ovakvo – postala bi bivša kćer. Koliko god to grozno zvučalo, ali da me vlastito dijete ovako osramoti – ne bi imali više o čemu pričati. Game over.
Za ovakvo ponašanje nemam tolerancije. I nema isprika. Nema.
Nema šanse da bi mi dijete moglo pokušati prodati neku priču, neku ispriku. No way.
S roditeljskog pogleda na cijelu stvar i dalje ne bi mogao ovako nešto progutati pa koliko god bili tolerantni prema stvarima koje nam priušte vlastita djeca. Dijete je dijete, a roditelj je roditelj. I na stranu sav altruizam u toj roditelj-dijete shemi, ali ne. Ne bih mogao.
Jelena – srce tatino, Marko – zlato mamino, svaka čast. Bravo. Biti će vam to seks za pamćenje. I zaista ne znam kako ćete pred oči roditeljima i što ćete im reći.
Tješim se da je ovo samo neki izdvojeni slučaj, da zaista svijet ne funkcionira tako, ali na koju god stranu bacim pogled – ovakva i slična sranja dolaze i s juga, i sa sjevera, a i s istoka i zapada. Meni je to neshvatljivo i definitivno nije u redu i nema tih argumenata koji će me uvjeriti da promijenim svoj stav. Ne, ne i ne.
Može li se čovjek boriti protiv reality sadržaja. Ma naravno da može jer jednostavno je dovoljno samo prebaciti na drugi program i ne gledati sranja, ali što ti sve skupa vrijedi kada se o tome poslije piše na svim drugim mjestima. Clickbait po cijenu svega. Pa makar bio žrtva silovanja mozga.
I da stvar bude bolja ili gora – sve ovisi s koje strane gledaš, ja sam nasjeo na ovu online provokaciju. Sam sam si kriv. Nitko me nije tjerao, ali takvih sadržaja ima na svakom koraku i u ovoj šumi ovakvih i sličnih sranja teško je ne stati u govno. Koliko god da pazio gdje ćeš stati. Stati u govno u ovom slučaju nije sreća. Nimalo.
Stoga biraj pametno. Budi mudar pri idućem kliku. Potroši svoje vrijeme na nešto korisno.
Čuvaj svoj mozak i živce. Izbjegni penetraciju. Sačuvaj mentalnu higijenu i zdravlje.