I dok u ovom valentinovskom dijelu kataloga muškarci za svoje bolje polovice mogu birati između satenske spavaćice, bodija, samostojećih čarapa, grudnjaka, ženskih dokoljenki i negližea s gaćicama i elegantnom čipkom, za muškarce je ponuda svedena na jedan jedini artikl. Muške čarape.
Ruku na srce, ne znam što bi u toj „seksi varijanti“ za muškarce uopće moglo postojati. Postoje li uopće muške bokserice s elegantnom čipkom? Proizvode li se i kupuju li se muške tange?
Fakat ne znam…po tom sam pitanju nedovoljno informiran, a što se mene tiče, može na tome i ostati. Kod donjeg rublja jedini faktor koji mora biti zadovoljen je taj da mi je udobno.
Bi li uopće ženama bilo lijepo vidjeti muškarca u prozirnim, elegantno čipkastim boksericama ili tangama? Molim poštovane čitateljice da se očituju.
Bez obzira na sve, ja i dalje ostajem kod jedinog zadovoljavajućeg faktora – udobnost.
Žene po pitanju donjeg rublja imaju puno veći izbor i to je ok. Može tako i ostati.

Kad smo već kod donjeg rublja i to onog koje ima seksi nazivnik, takvo rublje nama muškarcima stvara problem samo u jednom slučaju. To je onaj slučaj kada mi kupujemo za vas. Nije nam to neka sreća. Ne iz razloga da mi to ne bi htjeli kupiti. Naprotiv. To je teren na kojem se tako lako poskliznuti.
Čitav je niz faktora koji treba zadovoljiti kako bi obje strane bile zadovoljne. Ona koja kupuje kao i ona kojoj se kupuje.
Toliko je stvari na kojima mi muški možemo pogriješiti. Boja, gustoća koja na koncu utječe na prozirnost, količina čipke… Ono što je nama vau i lijepo, ne znači da će biti lijepo i našoj boljoj polovici.
Na koncu tu je i zasigurno najvažniji faktor – veličina.
Veličina je nešto što može uzrokovati velike probleme i donijeti tektonske poremećaje pa čak i u najskladniji odnos.

Ne želim generalizirati i tvrditi da su svi muškarci trube i nesposobni svojoj dragoj kupiti donje rublje, ali progovaram iz osobnog iskustva. I iskustva nekolicine svojih frendova.
Ima nas koji smo na vlastitoj koži osjetili kako je to kad pogriješiš.
Kažu kako veličina nije važna. Aha, mo'š mislit da nije. Veličina je ta koja nam uvijek stvara najveći problem.
Svi smo uspjeli kiksati barem jednom i kupili nešto što je bilo preveliko.
Ženska reakcija kad joj kupiš nešto preveliko – neopisivo. I trećina broja previše dovoljna je za problem.
Pogled pun topline, ljubavi i zahvalnosti – izostaje.
Rečenica „malo mi je veliko, ali nema veze, budem se malo udebljala pa će mi biti taman kroz mjesec ili dva“ – izostaje. Not gonna happen.
Žene odgovorno i predano paze na izgled i liniju te postoji korelacija između broja kilograma i ženina (ne)zadovoljstva.
Zašto se toliko opterećuju – tko će ga znati. To je jedna sasvim druga tema. Kompleksna i slojevita koju ovaj put preskačem.

Situacija je mnogo bolja ako kupiš trećinu broja ili cijeli broj premalo. Tu već imaš velike šanse za izvući čitavu situaciju u svoju korist.
Prije svega, tvoja draga će biti sretna jer si joj kupio nešto što je manje. Tako ti ustvari nju vidiš, manju nego što uistinu jest i tu nema problema.
Činjenica da si kupio nešto premalo briše i eventualnu ljutnju jer nisi kupio odgovarajući broj. Kupio si nešto što je manje. Ona će to zamijeniti prvim odlaskom u neki od centara i sve ti je oprošteno. Instantno si amnestiran, a ona je zbog cijele situacije i sretna. Ne želi ti to priznati, ali je.
S tim brojevima je fakat tlaka. Žensko donje rublje je nama muškarcima teško razumljivo.
Možda iz razloga što je kombinacija slova i brojeva.
70A, 75B, 80C, 85E…,
D, F, G…
Čitavu stvar dodatno komplicira situacija kad veličina grudnjaka ne prati veličinu gaćica. Kupnja je onda uzdignuta na jedan viši nivo.

Postoji rješenje. Otvoriš njezin ormar, pogledaš brojeve i to je to, ali…
Što ako ne živite zajedno? Još ste u dečko/cura fazi. Bit će pomalo čudno ako te ulovi kako prtljaš po njezinom vešu, a još gora situacija ako te ulovi kako kopaš po ormaru.
Generalni cirkus će biti ako otvoriš krivi ormar pa kopaš po stvarima njezine sestre, cimerice…ne daj bože po ormaru njezine majke…
Teško da ćeš moći pronaći dovoljno dobru ispriku.
Rijetko se od prve kupuje taman.
U slučaju da i uspiješ pogledati veličine, savjet muškarcima – te veličine negdje zapišite. Zaboravite na opciju da ćete to zapamtiti. Nećete. Uvjerit ćete se to prvim odlaskom u dućan s donjim rubljem. Zbunite ćete se kad vidite sve moguće veličine i kupit ćete krivo, a to ne želite.
Korisni savjet broj dva – kad se uspijete dočepati veličine, zapamtite i proizvođača jer postoji mogućnost da 85A u dućanu A nije isto kao i 85A u dućanu B.
I u to sam se uvjerio.
Molim čitateljice da ove korisne savjete diskretno i između redaka prenesu svojim partnerima. Zbog mira u kući. Uostalom, to je win/win situacija.

Pokušavam se sjetiti koliko sam puta svojoj gospoji kupio donje rublje. Znam da jesam barem jednom. U to sam tisuću posto siguran. 85C posto siguran. Ovo 85C nema veze s veličinom grudi moje gospoje. Samo simpatična igra riječi. I brojeva.
Je li bilo još kojeg pokušaja, e to je nešto u što nisam siguran niti 65B posto. Nula posto. Zaista ne znam.
Mislim čak da sam jednom i failao s brojem. Očekivana reakcija moje drage je izostala, a ja sam se baš potrudio. Tada sam odlučio da ću prestati kupovati veš. Ta opcija bila mi je jednostavnija nego prolaziti te „muke po kupovini“.
Ponudio sam beskrajno dugo i argumentirano objašnjenje svojoj gospoji zašto odustajem. Prihvatila je.
Jednostavno su to stvari koje teško sjedaju u trajnu memoriju. Uostalom, i gospoja sama kad ide u „grudnjak pohode“ pogriješi. Ode ponekad u nabavku grudnjaka za sve ukućanke. Za sada su u kući tri para grudi koja trebaju odgovarajuće grudnjake. Ova najmlađa zasad ne treba, ali doći će i ona na red.

I ona se ponekad zezne pa kupi krivu veličinu. I to vlastitoj kćeri. Pa kako ja kao muško onda ne bih mogao pogriješiti.
Jednom zgodom sam bio zamoljen da zamijenim jedan grudnjak. Ispravljao sam nečiju tuđu kupovnu pogrešku. Just for the record.
Zadužio sam vrećicu s grudnjakom i usput stao obaviti zamjenu. Dobio sam jasnu uputu za što točno moram zamijeniti, ali tog nečeg u dućanu nije bilo.
Ljubazna prodavačica baš si je dala truda i ponudila dvadeset drugih kombinacija. Izgubio sam je kod „ili neka od ova četiri modela, ali ti su vam svi s fišbajnom“.
U moj život tada je ušao fišbajn.
Pokušao sam prodavačici  objasniti da modeli s fišbajnom „meni“ sigurno nisu, ali da ćemo vrlo brzo riješiti situaciju. Jedan telefonski poziv rješava sve. Joker zovi uvijek pomaže.
Četiri tete koje su u tom trenu bile u dućanu samo su se smješkale. Njima je to moje nebaratanje materijom bilo simpa.
Ja sam u tom trenu znao što je fišbajn i čemu služi. Znam i danas, ali ne znam više koriste li žene u mojoj kući grudnjake s fišbajnom ili ne.

Odabir poklona fakat zna uzrokovati stres. Ne znam je li taj odabir podjednako stresan i muškarcima i ženama, ali zna biti izazovan. Ovaj tjedan većina će birati poklon za svoju dragu osobu jer je Valentinovo.
Bez obzira što će neki reći da je Valentinovo kapitalistička izmišljotina, meni je fora.
Gospoja i ja ga obilježavamo već dvadeset i kusur godina. Zašto ne.
Znam što ne kupujem. Ne kupujem donji veš, ali uvijek bude nešto. Sitnica. Sitničica.
Tek toliko. Ne nužno u obliku srca, ali od srca. Za ljubav.
Ako ne obilježavate Valentinovo i  Valentinovo vam ide beskrajno na živce, i to je ok.
Sve je stvar izbora.
Radiš ono što te veseli, slaviš ono što te ispunjava. Ovaj tjedan mnogima je to Valentinovo.
Ako ste zaljubljeni, volite i voljeni ste, uživajte danas. I ne samo danas, već i sutra, prekosutra. Idući tjedan, mjesec. Čitavu godinu.
Ljubav je divna stvar, a kad uz sebe imaš osobu s kojom je rado dijeliš, još divnija.
Sretno Valentinovo.