Četvrtak, 30 Prosinac 2021 13:53

SIJEČANJ ZNA BITI JAKO DUG I POMALO DOSADAN, ALI NE ZNAČI NUŽNO DA MORA BITI LOŠ #203

Napisao
Ocijeni sadržaj
(0 glasova)
SIJEČANJ ZNA BITI JAKO DUG I POMALO DOSADAN, ALI NE ZNAČI NUŽNO DA MORA BITI LOŠ  #203 foto: Vedran Tolić

Ukoliko ste u kategoriji onih koji rade od ponedjeljka do petka i trenutno niste na godišnjem, dobro došli u prvi radni tjedan u novoj godini.
Sretan vam prvi radni dan nove godine.
Slažem se kako je pomalo teško pokrenuti se i natjerati sam sebe danas na bilo kakvu aktivnost. Teško je. Umorni smo, kapci su teški i jedino o čemu možemo razmišljati s dozom entuzijazma je odmor i kauč u dnevnom boravku na koji ćemo se strovaliti nakon današnjeg teškog radnog dana.
Ovaj radni dio nikako da dođe do svog kraja, a sat na zidu ureda kao da stoji.
Sekunde traju satima. I kazaljke se muče jer i njima je teško.


U nekom trenutku čovjek pomisli da treba promijeniti bateriju, ali ni nova baterija ne mijenja apsolutno ništa. Kraj radnog dana još je jako jako daleko.

I svi na poslu su nekako usporeni. Manje se priča, više se kuha kava.
Svatko u nekom svom filmu jer nikome nije do ničega. Čak su i kolači koje je donijela kolegica, a koji se u bilo koje drugo vrijeme prvi pojedu – netaknuti.
Pažljivo je ona pripremila i na rostfrajnu tacnu pokojne bake posložila Londonere, Čupavce, Breskvice, Makovnjaču i Orehnjaču. Ima tu i par komada Mađarice. Ne mnogo već tek nekoliko. Točno onoliko koliko je uspjela sakriti od svojih ukućana jer jedna od njezinih uloga je i nekoliko puta godišnje razveseliti sve nas kolačima i brinuti o našoj razini šećera u krvi. Tu ulogu igra fantastično dobro i da postoji Oscar za ovu kategoriju, siguran sam kako bi se u računovodstvu uz registratore izvoda, ulaznih i izlaznih računa našlo i nekoliko zlatnih kipića. Kolači su k'o iz kuharice. Laserski precizno narezani, izgledni, a okusom još i bolji.
Kolači su za čitav niz hashtagova.

Kako odmiče dan, tacna se ipak pomalo prazni, netko je tražio recept za Londonere. Kolegica je sretna. Odrađuje se ono što se mora odraditi mada nije baš da ima posla. Tako je to u prvom tjednu nove godine na poslu. Sve je usporeno i ne događa se gotovo pa ništa.
Koriste se i godišnji…nigdje nikog.
Euforija prosinca i silvestarske noći nestala je i stigao je siječanj. Najduži mjesec u godini.
U prosincu smo svi bili u blagdanskom duhu, dobro raspoloženi…sve je bilo prepuno dobre vibre, druženja. Proslavio se Božić, dočekala se nova godina. Neki su je dočekali i dvaput jer repriza je ponekad čak i bolja.
Teško pada i činjenica kako se sve odvilo u dane vikenda i nije se mogao uštipnuti još koji neradni dan pa da veselje bude još i veće.
Nažalost, nije se poklopilo.

Nije sve tako crno kako se čini jer već u četvrtak imamo prvi neradni dan u novoj godini. Sveta tri kralja su u četvrtak što se uz slobodni petak lijepo protegne na četiri dana koje će mnogi iskoristiti za odmor i još malo odmora. Ja se baš jako veselim.
Ne znam kako vi, ali ja što sam stariji to mi više dana treba da se dovedem u normalu nakon neprospavane noći, a nakon dvije noći taj broj dana rapidno raste. U kombinaciji s kojom čašicom alkohola viška, brojim te dane i ne mogu se načuditi koliko mi treba da se „dobijem“, „nadođem“. Ne govorim tu o previše alkohola ili pijanstvu. Niti slučajno…to smo prerasli.
Jednostavno se u prosincu pilo više nego što se pije inače. Budući da pijem izrazito rijetko i jako malo, prosinac u kojem se više nego u bilo kojem drugom mjesecu čaše dižu u zrak uz lijepe želje, nažalost ostavlja trag.  

Sjetno se prisjećam sebe s osamnaest/devetnaest godina…onda se zaista moglo sve. Apsolutno mi nije bio nikakav problem zaružiti u subotu navečer. Zaružiti u smislu da se nisu brojala ispijena pića jer imaš niti dvadeset i bilo je normalno doslovno jedan kafić zatvoriti, a drugi otvoriti. Konobario sam tada u jednom kafiću koji se otvarao u šest sati ujutro i bilo je uobičajeno iz izlaska otići direktno na posao.
Nikakav to nije bio problem. Mala kriza oko jedanaest sati, ali ništa strašno i ništa što masni burek iz susjedne pekare nije mogao riješiti. Taman da te drži do dolaska kući kada je mamina nedjeljna juha nakon pete ili šeste žlice obrisala sve tragove naporne noći. Dva sata spavanja i opet van jer ekipa čeka, a u ponedjeljak se radi tek popodnevna smjena.
Kakva su to vremena bila…spavanje je bilo nužno zlo jer „spavat ćemo kad budemo stari“.

To spavanje kad budemo „stari“ očito je došlo. Ne osjećam se s četrdeset i jednom godinom star. Niti najmanje, ali da cijenim odmor, spavanje i vrijeme provedeno u krevetu, cijenim. I te kako cijenim. Pogotovo kad si baš jako jako umoran i navečer se direktno iz kade prebaciš u krevet na kojem je čista posteljina. Teško je opisati taj divan osjećaj.
Veselim se tom osjećaju i nadolazećem neradnom četvrtku i vikendu. Nisam još siguran hoću li uspjeti spojiti.
U tim lijepim razmišljanjima o planiranju odmora računaš s tim da će i najmlađa kćer odspavati barem do osam sati i da će se barem jednom te tvoje želje zaista i ostvariti. Svaki put kad legneš s tom mišlju, povratak u realnost dogodi se već oko pola sedam ujutro kad se ona probudi. Hiperaktivna sedmogodišnjakinja je na nogama.
Game over. Nema više spavanja.

Ne mogu još shvatiti i pomiriti se s činjenicom da se dane kad može spavati, budi tako rano, a sasvim je druga priča kad se treba probuditi ujutro za školu. Ne bi je izvukao iz kreveta ni za što. Samo gunđa kako je umorna, spava joj se i može li još malo.
Ne može.
Vidjet ćemo što prvi neradni dan u novoj godini donosi.
Ima još tih neradnih dana u 2022.-oj i ima stvari kojima se treba veseliti i u sinergiji su s tim neradnim danima.
Na čekanju smo do travnja, a tada nas čeka Uskrsni ponedjeljak.
Praznik rada ove godine nažalost pada u nedjelju, ali tako je kako je. Svibanj će popraviti Dan državnosti koji pada tridesetog dana u mjesecu. Ponedjeljak.
Lipanj nudi dva neradna dana. Tijelovo u četvrtak 16.06. i Dan antifašističke borbe koji je u srijedu 22.06.

Srpanj kao i svih prijašnjih godina ne nudi ništa, ali to je već vrijeme kad se već pomalo odlazi na godišnji odmor pa i nije preveliki problem što nema neradnih dana usred tjedna. Ljeti se ionako svi prebacujemo u laid back mod i malo je toga što nas može izbaciti iz takta.
Samo laganini. To su dani kad nas temperature vesele. Sve je dobro kad su dani vrući, a gin tonic hladan.
Ako ste među onima koji će godišnji koristiti u srpnju, ostavite koji dan i za osmi mjesec. Nešto će se možda moći povezati jer 05.08., Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan branitelja pada u petak, a Velika gospa u ponedjeljak, 15.08.
Iskoristite kolovoz za maksimalno punjenje baterija jer deveti i deseti mjesec ne nude ništa. Prvi neradni dan pada tek u utorak 01.11. na blagdan Svih svetih.
Božić će i ove godine biti u dane vikenda jer pada na nedjelju, ali zato je Sveti Stjepan u ponedjeljak pa će božićni vikend ipak trajati jedan dan duže.  

Dobro planiranje pola je posla pa zašto ne u prvim radnim danima nove godine razmišljati i nekoliko mjeseci unaprijed. Planirati, kombinirati, slagati…
Kao što sam napisao, siječanj je najduži mjesec u godini. U prosincu smo se natulumarili, vrlo vjerojatno i pretjerano istrošili i sve to dolazi na naplatu. Već u siječnju.
Vrijeme će, barem na kontinentu, biti kao i dosad. Sivo, maglovito, prohladno i pomalo depresivno. Klasično siječanjski, bez veze i ništa zanimljivo neće se događati. Veselit ćemo se svakom sunčanom danu.
Jedino što ćemo raditi u siječnju je čekati veljaču. Tako to obično bude.
Neki će već prvog dana nove godine donijeti famozne novogodišnje odluke i čvrsto odlučiti kako će ih se držati „k'o pijan plota“. Do polovice siječnja neki će već od donesenih odluka i odustati.
I ništa strašno se zbog toga neće dogoditi. Samo laganini… Radite ono što vas veseli. One stvari zbog kojih ćete se osjećati dobro.

Većina će s prvim danima siječnja krenuti i na dijetu. Famoznu dijetu i detoksikaciju organizma jer prekomjerni hedonistički užici u obliku francuske, purice, mlinaca, hladnih plata, raznih pečenja i svih inih slanih stvari dolaze na naplatu.
O tisućama kalorija unesenih u obliku raznih vrsta najfinijih kolača da ne govorim. Vaga nam se ruga.
Ako i odustanete od dijete, ne opterećujte se. Sve ok. Ima vremena. Bitno je da osjećate dobro.
Uostalom, neće taj prvi mjesec baš tako jako biti u bluesu jer u drugoj polovici kreće  Europsko prvenstvo u rukometu.
Možete li uopće zamisliti navijanje uz štapiće celera, čips od kelja i vodu fuzioniranu limunom? Ja ne mogu. Zaboli me glava čim pokušam to i vizualizirati.

Siječanj bez obzira što je takav kakav jest i nije nam na listi omiljenih u godini ne znači nužno da mora biti loš.
Niti najmanje. Služi prvenstveno za odmaranje i punjenje baterija. I za planiranje sveg onog što nas očekuje u ostatku godine, a siguran sam kako nas očekuju lijepe stvari.
Na pozitivno razmišljanje imamo pravo i u tome nema ništa loše. Nešto dobro sigurno će se dogoditi. Možda već u veljači, a možda sredinom godine. Možda tek na kraju godine.
Možda već i ovaj neradni četvrtak.
Teško je unaprijed znati, ali možemo razmišljati.
Uz dva komada Londonerica razmišljanje i prvi radni dan su nekako lakši.
#keepcalm #laganini
I kazaljka na uredskom satu ušla je u zadnji radni sat.
Kakav god da siječanj bio, uživajte u njemu podjednako kao i u ostatku godine.

© 2022. Domagoj Knežević. Sva prava pridržana.

Naša web stranica koristi kolačiće kako bi vam omogućili najbolje korisničko iskustvo. Pregledavanjem web stranice slažete se s korištenjem kolačića.