BDP, vanjski dug, veće i manje korupcijske afere, rast EURIBOR-a, cijene barela nafte na svjetskom tržištu, rasprave o nužno potrebnoj zdravstvenoj reformi, još uvijek nakon potresa neobnovljene škole…

O svemu tome itekako se piše i progovara u medijima. Bilo bi nepošteno tvrditi da nije tako. Ok, postoje iznimke, ali iznimke koje ne potvrđuju pravilo. Većina ozbiljnijih portala bavi se i ovim temama. Barem je danas sve tak' jednostavno. Dovoljno je samo par klikova ne bi li na ekranu ugledao ono što želiš vidjeti.
Pa zašto onda guzice i sise?
I ja se pitam, ali koliko sam upoznat, a kao što sam i napisao, portali nam poslužuju ono što ima najveći doseg. Ono što ljudi vole, po čemu skrolaju, na što klikču.
Nažalost to nije problematika lošeg zdravstvenog sustava, sanacija splitskog ili zagrebačkog odlagališta otpada nego su to nečija utegnuta pozadina, bujne grudi koje samo što ne iskoče ili nečiji mikro bikini. I ne treba se čuditi što je takvih vijesti toliko. Tako je kako je.
Zadnja o kojoj se pisalo, a koja je i potaknula na ovaj tekst je pozadina Nives Celzijus.
Pojavljivala mi se na ekranu mobitela, vidio sam naslove i othrvao sam se voajerskom impulsu da kliknem na sliku, rastegnem je prstima i osobno se uvjerim kako je njezina stražnjica obješena i kako ima celulit.

Njezina pozadina njezin problem. Kao i njezin celulit.
Obješena ili ne. S celulitom ili bez njega. Što ja imam s tim? Po meni nije problem vijest o pozadini samoj nego svemu onome što ide u kompletu. Između ostalog lavina osuda i negativnih komentara kao i zabluda da nam fizički izgled mora biti imperativ.
Problem je za neke što na svoje društvene mreže stavlja samo obrađene fotografije na kojoj je sve onako kako treba biti. Pa svima je jasno da osobe iz medija to rade. Neki i pretjeruju, ali…njihova stvar. Nitko te ne prisiljava da gledaš.
Uostalom, svi volimo izgledati dobro na fotkama.
Po svemu sudeći, Nives Celzijus nema pravo na celulit. ?!?
Ne mogu razumjeti silno čuđenje celulitu jer čude se neki k'o picek glisti. Celulit je nešto za što smo svi čuli i problem s kojim se većina žena „bori“. I ta borba po meni je potpuno nepotrebna jer protiv nekih stvari se jednostavno ne može.
Fizički izgled nije nešto zbog čega bi se trebali osjećati loše. I to vrijedi podjednako i za žene i za muškarce.
Nažalost, bombardirani savršenim tijelima iz časopisa, s portala ili televizijskog ekrana, neki popuste pritisku, izgube samopouzdanje i ne osjećaju se dobro zbog svog fizičkog izgleda. Muči ih taj nedostatak u obliku celulita, strija, kilograma viška ili pivskog trbuha.
Moja gospoja ima celulit, ja imam pokoju kilu viška. So what?

Svi mi imamo neke nedostatke, ukoliko se to može nazvati nedostatcima. Takvi smo kakvi smo jer priroda nas je takve stvorila. Nekima ti „nedostatci“ teško padaju jer ne zadovoljavaju nečije visoke „za naslovnicu“ estetske kriterije, ali zašto bi bilo tko morao uopće zadovoljiti nečije tuđe kriterije.
Svi bi se trebali osjećati dobro u svojoj koži kakva god da ona bila. Suha ili masna. Sa strijama, izraženim venama ili celulitom.  
Uostalom, ljepota je u očima promatrača.
Živimo u svijetu i vremenu u kojem je „oku ugodno“ poželjno. Nekima i izuzetno bitno te nastoje doseći neke ideale. Koji su to uopće ideali?
Sve više pažnje se posvećuje vanjštini. Bitna je forma, a ne sadržaj i mnogi na tom putu izgube sebe i zaborave na sitne životne radosti. Sve kako bi se zadovoljili nečiji tuđi kriteriji.
Zašto? Zbog čega? Trenda?

Ne mislim da se ne treba brinuti o sebi i biti zapušten. Naprotiv. Higijena, čistoća i urednost prije svega. Oko toga nema rasprave. Sve ostalo više/manje.
Svi se volimo ponekad srediti, pogledati u ogledalo i biti zadovoljni odrazom koji ugledamo, ali taj dobar osjećaj mora biti zato jer ti tako želiš i dobro se osjećaš, a ne zato da zadovoljiš nečija tuđa očekivanja. To radiš zbog sebe, a ne zbog drugih. Pusti selo neka priča.  
Rekao bih kako se muškarcima u današnje vrijeme mnogo više tolerira nego ženama. Žene uvijek moraju izgledati savršeno. Top.
Po meni se svima mora tolerirati sve, ali mislim da su žene prije svega suviše samokritične po pitanju izgleda, a ima i nešto u tome kako su žene, jedna drugoj najveće, najžešće i najokrutnije kritičarke. Možda se i varam oko ove tvrdnje, ali imam takav osjećaj.
Odjeća i obuća po zadnjoj modi, šminka, umjetne trepavice, ekstenzije i bojanje kose. Push up grudnjaci za „mladenačke i prpošne grudi“. Najlonke koje oblikuju i podižu stražnjicu. Mider gaće za ravnanje trbuha.
I to je samo dio ženske opreme koju je potrebno imati da bi se sakrili nedostaci i izgledalo onako kako to drugi(e) očekuju.

Drage moje, dajte se opustite. Što se nas, muškaraca tiče, vjerujte da mi muški zaista ne obraćamo pažnju na fizički izgled onoliko koliko vi mislite da obraćamo. Nema dvojbe oko toga kako je svaki prvi kontakt vizualni i to je tako. Prije upoznavanja, prije prve izgovorene rečenice – vidimo se i ne možemo na temelju toga procijeniti kakva je tko osoba. Je li netko boljeg ili lošijeg raspoloženja, introvert ili ekstrovert, optimist ili pesimist, flegmatik ili osoba koja pršti energijom?
Da, jedni druge vidimo, ali to ne znači da na temelju onog što vidimo i donosimo sud.
Nisam to nikada radio jer fizički izgled je fizički izgled. Definiran prirodom, genetikom… Ne donosim zaključke o ljudima na temelju njihovog izgleda. To je tak' jako pogrešno. Površno prije svega, ali ima onih kojima je fizički izgled bitan. Nekima i previše, ali stvar izbora. Na koji svatko ima pravo.
Ako ćemo s muške strane gledišta, moji frendovi i ja nismo nikad fizički izgled uzimali kao presudan. Ne razmišljamo kad vas vidimo o brendu vaše odjeće, obuće, torbe. Ne opterećujemo se ni šminkom, a kad smo već kod šminke – manje je više. Točka.   

Da, mora postojati neka uzajamna fizička privlačnost jer postoje tipovi žena koje te privlače više ili te privlače manje. Ista stvar je i kod žena. I one imaju neki tip više ili manje privlačnog muškarca.
Nećemo vas manje voljeti ako imate celulit ili bore oko usana. Imate pravo na njega. Dokle god su one zato jer smo vas nasmijavali – mi smo zadovoljni. Nadam se da ni nećete vi nas, vaše frajere manje voljeti jer smo s godinama postali okrugliji. Uživamo u vašoj kuhinji.
Niti sve započinje niti završava na fizičkom izgledu.
Čitav je niz stvari koje se „računaju“, a izgled zasigurno nije najbitniji.
Boja glasa, smijeh, zajednički interesi, pogled na svijet, način razmišljanja o nekim stvarima… U konačnici mora postojati ta neka kemija o kojoj se mnogo govori. Teško ju je riječima dočarati i precizno definirati, ali tu je. Trebala bi biti jer ako nema te neke neopisive i nevidljive energije, nema ni smisla.
Fizički izgled ionako je prolazan, priroda radi svoje, starimo.
Pomodni trendovi također. Dođu i prođu, a mi smo i dalje ovdje.
Žao mi je onih koji ne mogu to shvatiti, a ljut sam na one koji (pr)osuđuju druge zbog fizičkog izgleda. Nemaju problem nekome reći da je ružan, ima celulit, udebljao se… pa čak o tome govoriti i javno.
Za njih su samo rijetki savršeni, a savršeni smo svi. S pivskim trbuhom, strijama, kojom kilom viška, celulitom…
Savršeni smo dokle god smo ljudi. Pristojni ljudi koji se osjećaju fajn u svojoj koži.