Nisam do nedavno znao tko je Doris Stanković, ali sam saznao. Djevojka, tek malo starija od mojih kćeri ima svoje profile na društvenim mrežama i ono što je neosporno, preko 330 tisuća pratitelja. Nakon ovog „skandala“ taj broj će se vrlo vjerojatno i povećati.
Većina od te vojske pratitelja Doris prati na TikToku i to mi je ok. Ja ne koristim TikTok jer to je mreža koju koristi generacija mojih kćeri i još mlađih od njih i gotovo sam sto posto siguran kako TikTok neću koristiti.
Nemam potrebe, ne zanima, nije moja „brija“. I život bez TikToka mi je dovoljno ispunjen.
Kao i život bez Doris Stanković i svih onih drugih Doris koje zbog generacijske razlike ne pratim i nisam čuo za njih. Svaka generacija ima neka svoja područja interesa i to je ok.
Moje kćeri isto prate neke na društvenim mrežama za koje isto nikad nisam čuo. Ak' je dobro njima s njima (tu mislim na neke), dobro je i meni bez njih (tih nekih).

Ne znam kakav sadržaj na svojim mrežama svojim pratiteljima nudi Doris, ali živio sam bez Doris do sada, živjeti ću i dalje. Kakav god da sadržaj bio, očito je dovoljno zanimljiv njezinim pratiteljima kojih ima (ponovimo gradivo) 330 tisuća. I to je nešto što respektiram, a ukoliko Doris može tu veliku brojku kapitalizirati i od nje živjeti tj. ostvarivati prihode – tko sam ja, tko je g. Dalibor da to preispituje i u to sumnja. Gledam to i s roditeljske strane, djevojka od 20 godina zarađuje svoju lovu. Moja najstarija kćer još uvijek se školuje, ali povremeno konobari. Kad dođe plaća, kupi si tenisice, majicu, hlače…ne moramo mi starci. Pa koji roditelj na to ne bi bio ponosan? Siguran sam kako su ponosni i roditelji Doris Stanković.
Ne mogu shvatiti što toliko smeta g. Dalibora u cijeloj ovoj priči. Spominje radničku klasu i roditelje koji su morali sve zaraditi svojim radom.
Pa zar je samo teški fizički rad – jedini pravi i pošteni. Jedini koji se cijeni. Možeš reći da si radio samo ako si se „vruć hladne vode napio“. Ma dajte me nemojte…

Moji roditelji su bili školski primjer radničke klase ili kako bi sociolozi rekli, pripadali su segmentu društva tzv. plavih ovratnika.
Jutarnja smjena, podnevna smjena, noćna smjena.
Sve to uz rad na normu koja se iz godine u godinu sve više povećavala.
Mater me „počastila“ jednom zgodom dok sam bio srednjoškolac i odvela u tvornicu namještaja u kojoj je radila. Radili smo zajedno. Na normu. Pakirali teške komade namještaja u kutije. Muskulfiber koji me pratio nekoliko dana poslije bio je podsjetnik na to koliko se moja majka naradi za svoju plaću. Otac prijatelja iz razreda bio je direktor neke banke. I on je znao otići kod svog starog. Otišli su na ručak i sladoled i još mu je stari dao pedeset kuna.
On nije imao muskulfiber.
Po meni oba posla podjednako vrijedna i poštena, a životne (ne)prilike su te koje te negdje smjeste. Za rad trake u tvornicu namještaja gdje loviš normu ili za masivni direktorski stol na dvanaestom katu.
Nema manje vrijednog posla. Svaki posao koji se pošteno i vrijedno radi i dokle god netko ne krade ili za život zarađuje na način koji se kosi sa zakonom – ja nemam ništa protiv i ne radim nikakvu razliku. Bili to tzv. influenceri, radnici u nekoj tvornici ili direktori.
U cijeloj ovoj priči na relaciji Dalibor vs. Doris smeta me nekoliko detalja.
Prije svega to što je g. Matanić bio nepristojan. Ako sam na nešto osjetljiv i ako me nešto smeta, onda je to nepristojnost, nekultura, nedostatak finog ponašanja i manira. Nije u redu od g. Matanića nazvati djevojku od 20 godina spodobom. Spodoba je teška riječ. Pogotovo uputiti ju nekome koga ne poznaješ, ali je g. Matanić imao potrebu preuzeti ulogu suca.
U svojoj objavi sve one koji se bave „influensanjem“ etiketirao je kao „šljam“ i „neradničku bagru“. Poštujem da g. Matanić ima vlastito mišljenje o influencerima i njihovu radu, ali to ne znači da mora biti nepristojan.
To me baš jako smeta.
Smeta me i to što je g. Matanić po mom mišljenju promašio gotovo cijelu temu.
Navodi kako „najbolji“ glumci i „najbolji“ pjevači nisu influenceri.
Teza koju je po meni u potpunosti kriva.
G. Mataniću kao i svima onima koji zastupaju ovakve retro stavove mora biti jasno u kojem vremenu živimo. Kalendar i dalje pokazuje kako smo u 2020. godini.

Uostalom, Cambridge Dictionary pod riječ influence nudi objašnjenje kako je to moć utjecaja na ljude, a u ovo novo, nadasve digitalno doba to su prepoznali i brojni brendovi koji surađuju s poznatim licima.
Licima koje većina nas prepoznaje i za koja su isti ti brendovi prepoznali kako bi bilo dobro iskoristiti ih u marketinške svrhe. Utrka za profitom u skladu s novim trendovima svima im je imperativ. To je jasno svima.
Smeta me što g. Matanić navodi kako glumci i glazbenici nisu influenceri, a u većini reklama (što domaćim što stranim) za razne proizvode pojavljuju uglavnom glumci i pjevači. Znači, poznata lica. Ne zaboravimo ni vrhunske sportaše. Reklamiraju boje za kosu, parfeme, dezodoranse, madrace za krevete, paste za zube, mobilne operatere, začine za hranu, čokoladne namaze…
Možda je stvar u ovom „najbolji“. No, i to „najbolji“ je diskutabilno. Najbolji po kojim i čijim mjerilima, ali…
Uostalom, g. Matanić snimio je nebrojeno mnogo reklama (neke od njih i vrlo dobro, moram biti iskren, pamtim ih i danas), a u mnogima se pojavljuju upravo glumci. U nekoj reklami za neku bankarsku aplikaciju pojavljuje se i sam g. Matanić. ?!?

Smeta me i bilo kakva vrsta generaliziranja. Bez obzira tko stoji iza toga. U ovom slučaju g. Matanić. Staviti sve one koji se bave digitalnim marketingom, „influensanjem“ u isti koš i opisati ih kao neradničku bagru ili kao šljam naprosto nije u redu.
U svakom poslu ima raznih ljudi koji brane boje tog posla. Neki su poznati, a neki manje poznati. Neki simpatični, a neki manje simpatični – glumci, voditelji, sportaši – pa i filmski redatelji.  
Ako ti netko nije simpatičan, ne znači da su svi koji se bave takvim poslom - takvi.
O tome je li Doris u komunikaciji s porečkim restoranom postupila ispravno ili ne, tko je tu dobio, a tko izgubio – ne želim.
Ako stvar pojednostavimo, sve je stvar ponude i potražnje. Doris je restoranu dala svoj prijedlog, restoran je to odbio. Po meni je tu cijela priča trebala završiti. Bez bilo kakvih daljnjih razvlačenja po internetu. Hoćeš/nećeš – hvala, doviđenja. I točka.
Smetali nama influenceri ili ne, oni su ovdje. Živimo u vremenu kad imamo internet, mobitele na kojima možemo gledati filmove, plaćati račune putem bankarske aplikacije, digitalne fotoaparate, pay par view digitalne sadržaje, dronove…
S modernim vremenima dolaze i novi trendovi i to je jednostavno tako.
Sviđalo se to nama ili ne, a svaka generacija ima neke svoje interese.
Pričao sam malo s kćerima na tu „influence“ temu i kao što sam ranije napisao, imaju i one te neke koje prate, a ja ne pratim. Ne samo da ih prate nego su mi i pokušale objasniti razliku između You Tube-ra, TikTok-era i još neke podvrste. Sorry, zaboravio sam, a iskreno i ne zanima me previše.
Ne strahujem da će im praćenje nekog bitno utjecati na zdravorazumsko razmišljanje o životu, etici, vrijednostima. Ne uzimaju te koje prate kao neki željeni „role model“.
Vrlo dobro znaju da novac ne raste na grani, znaju koliko i gospoja ja radimo i da život košta. Neke već i same zarađuju i podjednako dobro im se sviđa tuđa dizajnerska fotka na nečijem Instagram story-u kao i vlastita ambicija da upišu željeni fakultet.
I tu je g. Matanić otišao malo u krivom smjeru, ali…

Ova influence saga neočekivano se protegla i nisu mi jasni oni koji su se baš jako uzrujali oko svega. Mnogi se slažu sa stavom g. Matanića i nepotrebno su se uzrujali.
Ne razumijem zašto?
U konačnici svatko od nas bira što će gledati, koga će pratiti, koji portal će čitati, kojeg će (ako će) influencera pratiti i stiskati like.
Nekome influenceri jako smetaju, ali čovječe, nitko te ne prisiljava da ga pratiš.
Ne prati i ne bacaj hejt. Ne budi nepristojan. Dovoljno je samo ne pratiti. #nepratim
Neki od tih poznatih lica stvaraju super sadržaj, simpatični su i baš autentični.
Ja takve like-am.
Netko voli modu, netko tehnologiju, netko književnost. Svatko bira svoj sadržaj.
I ja biram.
Ja volim sve što u svom # ima gastro. Veliki sam gurman. Imam i ja svoje najdraže gastro „influencerice“.
Jedna je gospoja koja radi nenadmašne krpice sa zeljem, a druga je punica kad priprema knedle sa šljivama. Njih baš rado pratim. Kad kuhaju meni ove dvije drage stvari ja ih ne pratim, to je već uhođenje. Po kući, po hodniku, od smočnice do kuhinje.
I u roku od mikrosekunde vrlo lako # zamijenim nožem i vilicom.
Dajte ljudi nemojte se uzrujavati oko takvih stvari. Nema smisla, a vaše uzrujavanje ionako neće ništa promijeniti. Stoga, posvetite se nečem što će vam stvoriti ugodu.
Uživajte u onom što vas veseli -  u tanjuru krpica sa zeljem, pikanju goblena, teretani, čitanju knjige…brojne su mogućnosti.
Ti biraš.
Samo #keepcalm