Siguran sam kako i vi imate jedno takvo ogledalo. Ono u kojem se vidi cijela figura i u kojem se svi rado (p)ogledaju.
Bez obzira bila riječ o frizuri, odabranoj odjevnoj kombinaciji, make up-u.
Zadnji pogled prije izlaska, isprobane nove stvari iz dućana jer ogledala u kabinama za presvlačenje nisu ista kao ona kod kuće – u to su me uvjeravale već tisuću puta.
Opcija je mnogo.

Kad smo kod odjevnih kombinacija, jednom zgodom, ne znam zašto, ali kćer me prije odlaska u školu pitala što mislim o kombinaciji koju je taj dan odlučila nositi.
Ej, mene. Svog starog koji je u modnoj nesvjestici, a ne modno osviješten. Mene se pita za mišljenje o nekoj odjevnoj kombinaciji…
Malo je reći da sam bio počašćen i ponosan. Nisam imao apsolutno nikakvih prigovora. Meni je sve ok. Prigovora nije imalo ni ogledalo u našem hodniku.
 
Ponekad to ogledalo na licu promatrača izmami osmijeh, a ponekad baš i ne.
Mislim da ništa u našoj kući ne može izazvati toliko različit spektar emocija kao to ogledalo.
Od onih pozitivnih - sreća, ponos, zadovoljstvo, uzbuđenje, motiviranost pa do onih obrnuto proporcionalnih - ljutnja, bijes, tuga, očaj.
I sve to samo zbog jednog jedinog (p)ogleda u ogledalo.
Gledam to sve kao slučajni promatrač i ne mogu se dovoljno načuditi, a ovi ljetni mjeseci posebno su izazovni.
Vrućine su sve više, odjeće je sve manje i svaki eventualni „nedostatak“ u ovo doba godine je vidljiv.

Čujem ja kako moje cure šuškaju nešto sa strane. Pričaju potiho. Došaptavaju se.
Šuškaju….š š š – š š š.
Nisam odmah „ubrao“ o čemu se radi, ali nije mi dugo trebalo da shvatim kako je top tema ovih dana u našem domu - celulit.
C e l u l i t.
Taj mrski neprijatelj svake ženske noge napao je i našu kuću. Nije proglašeno izvanredno ni ratno stanje protiv ovog vidljivog neprijatelja, ali stožer za obranu od celulita odlučio je kako se neke mjere moraju poduzeti.
Prvo je potrebno napraviti dijagnostiku i definirati koliki je stvarni problem.
Kirurškom preciznošću stišću moje cure svoje noge, proučavaju, odmjeravaju, gledaju.
Traže i najmanji znak famozne „narančine kore“.  

Kao i većina žena u svijetu, ni moje žene nisu pošteđene. Čak niti ova najmlađa, a kad su shvatile da i petogodišnjakinja ima malo celulita – u kući se mogao čuti onaj zvuk olakšanja. Ovaj put u zbornoj varijanti. Generalno - situacija nije alarmantna, ali da ima pošteđenih – nema.
I ja sam se dao testirati jer sam ih uvjeravao kako mi muški s celulitom problema nemamo.
Kako sam se prevario.
Imamo. I muškarci možemo imati celulit.
Nema veze što su za dokazivanje svoje teorije morali vrlo konkretno stiskati moju lijevu nogu pa sad imam nježno ljubičaste podljeve – bitno da je hipoteza potvrđena.

Ja sam zaista živio u uvjerenju kako muškarci nemaju celulit, ali sam bio dovoljno znatiželjan pa se bacio u dodatno istraživanje.
Da, muškarci također imaju celulit, ali budući da je vezivno tkivo kod muškaraca drugačije građeno nego kod žena – on se u većini slučajeva ne vidi.
Ne da sam se educirao nego sam si dao baš truda istražiti sve na tu temu.
Prije svega, celulit ima i svoj fensi naziv, ako uopće fensi i celulit možemo staviti u istu rečenicu. Celulit je nadimak, a ono pravo „cifrasto“ ime je „edematozno-fibrosklerotična panikulopatija“.
Zvuči baš komplicirano kao i brojni načini na koji se žene pokušavaju uhvatiti u koštac s ovim problemom.
U konačnici, nije stvar samo estetike već i zdravlja. Nisam znao, ali sad znam, postoje četiri stadija celulita. Prema pročitanom, ovaj posljednji može biti i jako bolan.

Nema čarobne formule koja može preko noći u potpunosti riješiti problem i koja će od vas napraviti lice s naslovnice. Nema. I ne treba tomu niti težiti jer ideali ljepote su posljednjih godina sve, ali najmanje realni.  Photoshop vrijeme u kojem živimo u potpunosti je promijenilo percepciju. Nažalost.
No, sve to skupa ne znači kako žene ne moraju brinuti o svom tijelu jer postoje rješenja koja ipak mogu pomoći.
Vidi se svjetlo na kraju tunela. U našoj kući ono je u obliku gela u zelenoj boci koje grije i hladi. Probao sam i ja malo iz znatiželje i namazao na ruku. Fakat grije. I brutalno dobro miriše. Dok se gospoja macka, ja uživam u mirisu mentola. To mi dođe k'o aromaterapija. 2u1.

Dok sam se bavio istraživanjem oko celulita, a što ću kad imam viška vremena, naletio sam i na nekoliko zgodnih tekstova o koži.
Čovječe, koža je fascinantna.
Još u osnovnoj školi učili smo kako je koža najveći ljudski organ, ali…
Ima površinu od gotovo dva metra kvadratna, teži oko 15% ukupne težine tijela i u potpunosti se obnavlja svakih 28 dana.
U prosjeku, ljudsko tijelo iznoji oko 700 ml znoja dnevno, tijelo svake minute odbaci 30 000 stanica kože, a preko 50% sve prašine u kući čini upravo takozvana mrtva koža.
Grozan podatak i pokušajte ne misliti na njega prilikom slijedećeg usisavanja ili brisanja prašine.
Ustvari ne – mislite na to pa kad brišete prašinu – to vam na neki način dođe kao da nekog milujete. ?
Koža je najtanja na našim kapcima, svega 0,02 milimetra, a najdeblja na stopalima – čak 1,4 milimetra.
Šminka opterećuje kožu, a ako se koristi nekvalitetna, koja u svom sastavu može imati i preko 200 različitih supstanci/spojeva, to može uzrokovati neželjene posljedice po kožu u vidu raznih alergijskih reakcija.
Koža se starenjem mijenja i u svakoj dobi treba specifičnu njegu.
Koža uzrokuje i probleme – 1 od 20 žena će u odrasloj dobi imati probleme s aknama dok će kod muškaraca taj broj biti 1 na 100.

Nakon ovog zadnjeg podatka me ne čudi što žene ipak više pažnje pridaju njezi kože nego muškarci.
Vjerujem da će se s tim podjednako složiti i žene i muškarci, ali to je sasvim ispravno jer najveći ljudski organ treba čuvati i njegovati.
Treba paziti na kontrolirane količine nikla, konzervansa, parfema i glutena.
I moje cure u kući imaju neke svoje rituale, razne preparate i pomade koje koriste. Prije nekoliko tjedana sam pisao o količini preparata za kosu koje koriste, a ništa manja nije ni količina proizvoda za njegu kože jer svaka „ima svoj faktor“.

Od onih koji povremeno muku muče s aknama, preko onih koji jednostavno samo vole njegovanu kožu pa su tu razne stvari za redovno čišćenje, piling, hidrataciju… pa do „zelene boce“.
Zajednički naziv svima je isti i to je nešto što se zove esencijalna.
Esencijalna voda u našoj kući ponekad izazove ratno stanje (kad netko uzme tuđu) ili pak idilične trenutke kad sestra sestri posudi „malo esencijalne“ i nekoliko neizostavnih blazinica.
Kad sam pitao čemu drama oko vode, njihov pogled govorio je više od tisuću riječi.
Pogodio sam u živac jer sam upotrijebio riječ voda. Preko toga nisu mogle prijeći i još su mi dugo u ušima odzvanjale riječi kako to „nije voda“.
Ok…ok…. Keep calm. Neću više.
Pročitao sam poslije na bočici – pantenol za obnavljanje kože, ružina vodica koja umiruje, probiotik… i još „trista čuda“.
Da, probiotik – nije greška. Osnažuje kožu i balansira kožnu mikrobiotu.
Aha. Pa jesam napisao da sam se educirao.
Siguran sam kako bi moje ženske bile najsretnije kad bi iz bar jedne slavine u kući, umjesto one obične, nekim čudom potekla esencijalna voda.

Meni, jedinom muškarcu u kući promatranje svega toga izuzetno je zanimljivo. Dinamike ne nedostaje apsolutno nikad i u našoj kući nikad nije dosadno. Uvijek nešto.
I inspirativno.
Bez obzira o čemu je riječ.
Sjedim u boravku, pišem i gledam kako se stvara gužva u hodniku. Ja još uvijek radim od kuće pa sam pošteđen tog jutarnjeg šušura. Prije izlaska iz kuće treba provjeriti još jednom je li sve na mjestu. Ma naravno da je.

Ponosan sam na njih jer su lijepe. Iznutra prije svega i to mi je najvažnije, a što se vanjske ljepote tiče – ljepota je ionako u očima promatrača.
Za mene su sve žene lijepe i oko toga rasprave nema. Savršene sa svojim nesavršenostima ako ih uopće tako možemo nazvati.
Pročitao sam kako svako tijelo ima svoj oblik i osobine koje ga čine jedinstvenim, a u tome leži ljepota svake osobe.
Potpisujem.