Na tu činjenicu nemam komentara jer svaki komentar bio bi suvišan, a mišljenje ću zadržati za sebe.
Sve je to bilo prošli tjedan.
Nije prošlo ni deset dana od inauguracije, portali su tih dana gorjeli, na tisuće ljudi našlo je shodno nešto za prokomentirati. Dati svoj sud.
Pozitivan ili negativan – nebitno u ovom trenutku. Oko himne nastala je sveopća histerija, a novi predsjednik pao je u drugi plan.
I sve je to bilo prošli tjedan.
Ovaj tjedan svi su zaboravili na Milanovića, na Josipu, na himnu.
Samo zato jer imamo novi lajtmotiv. Novu temu za koju su se svi ulovili.
Ovaj tjedan imamo korona virus i sve ono što virus u kompletu donosi, a prije svega donosi paniku.
Nepotrebnu paniku, bezrazložni strah i nemir.
Nije se korona virus pojavio jučer – o njemu čitamo već neko vrijeme i bilo je samo pitanje dana kad će iz Kine stići u ostale dijelove svijeta, u Europu, pa u konačnici i u Hrvatsku. Ionako je više-manje sve Made In China.
I stigao je. Dva zabilježena slučajeva u lijepoj našoj u trenutku dok pišem ovu kolumnu. Vjerojatno će ih biti i još u narednim danima, ali to je normalno.
Uostalom, sezona je gripa i prehlada. U kombinaciji s ovim vremenom koje više miriše na proljeće nego na zimu – ništa čudno.
I sam sam bolestan ovih dana. Ne samo ja nego i gospoja i dvije kćeri.
4/5 naše obitelji je u banani.
Ova najmanja donijela nam je poklon iz vrtića. Neku prehladu. Hvala zlato.
I onda se u našoj kući proširila boleština. Mala je prva zakurila, a niz se samo nastavio. Gospoja, ja, najstarija kćer.
Sva sreća pa imamo jednu zdravu u kući, nju je bolest zaobišla pa nam guli naranče, kuha čaj, nosi papirnate maramice, diže nam moral. Povremeno i tlak.

Hrkački simofinijski orkestar
Dnevni boravak u našoj kući postao je dnevna bolnica, svatko se kilavi u nekom svom kutku.
Blago povišena temperatura, začepljen nos, glavobolja, osjećaj kao da netko isprebijao.
Uz to svi govorimo kroz nos i svi hrčemo. Noću je posebno zanimljivo kad se uštima cijeli orkestar. Simfonija.
Slušao sam malu neki dan popodne dok je zaspala na kauču – nevjerojatno kako jedna petogodišnjakinja može hrkati.
I gospoja hrče – inače ne, ali i ona je bolesna pa hrče.
Probudila me hrkanjem jutros oko šest sati, a uspio sam ju čak i snimiti. Meni je to baš guba – njoj nije.
Pokazao sam joj poslije taj kompromitirajući video i mislim da danas više ne razgovaramo.
Navečer se natječemo tko ima višu temperaturu. Jučer je pobijedila gospoja, imala je 37,2.
Ja sam kao i svaki muškarac s 37,2 - u totalnoj komi. Zazivam svece i opraštam se od ukućana. Žene se ipak mnogo bolje nose s bolesti nego mi muški i nitko me neće uvjeriti u suprotno.
Baš nas je potrefilo, a na to nas i podsjećaju fleke od šalica s čajem po raznim površinama u kući.
Ne sjećam se kad smo zadnji put bili ovako kolektivno grintavi, ali samo keep calm.
Proći će. Ni prvi ni zadnji put.
Šalje mi frend poruku i pita je'l bolujemo od korona virusa?
Naravno da ne i nije mi to uopće palo na pamet. Mogli smo kolektivno otići u zaraznu, ali čemu – stvarati nepotrebno gužvu. I još riskiraš da pokupiš nešto novo. Neku crijevnu virozu kao bonus iz bolnice.
Ne, ne i ne. Ostajemo kod kuće. Nisu mi jasni ljudi koji ovih dana hrle prema bolnicama u strahu od korone.
Pa poznaješ sebe, znaš kak' se osjećaš. Ovo je neka prehlada, viroza…nešto. Ništa strašno.

Opustošimo police
I iskreno, strahovito mi ide na živce ova cijela histerija.
Mobitel mi svakih pet minuta zvrnda s obavijestima o najnovijim vijestima vezanima uz korona virus. Tko je sve i u kojem trenu testiran, kad se očekuju nalazi testiranja, kakvi su nalazi testiranja.
O prvom Hrvatu zaraženom korona virusom znamo gotovo sve – gdje radi, gdje je bio na putu, u kojem se autobusu vozio, za koju momčad je navijao na utakmici u Milanu.
Slutim da ćemo do kraja dana saznati i na koga se kladio za tu konkretnu utakmicu, gdje je sjedio na stadionu, kako mu se zove djevojka, a ne bih se čudio da saznamo i kakvu glazbu sluša.
Pretjerano.
Dečko je pokupio virus, u bolnici je, mlad je, ima blaže simptome i sve ok.
Bit' će sve u redu.
Čemu panika, a ako sam dobro shvatio djevojka mu nije zaražena. Činjenica da je djevojka negativna na korona virus je baš dobra vijest tj. nema mjesta razloga za ovoliki strah.
Neće virus na svakoga.
No, svejedno ima onih koji se jako boje – Hrvati su masovno krenuli u dućane i manijakalno se kupuje se i ono što treba i ono što ne treba.
Skoknuo sam jučer poslije podne do dućana po krafne (jer ipak je bio Fašnik), med i čaj i nisam mogao ne primijetiti kako su neke police bile baš prazne.
Nema krumpira, brašna, tjestenine.
Dio s konzerviranim stvarima je opustošen – nema ničeg – čovječe – pa ne mo'š vjerovat'. Nije bilo ni jedne jedine paštete ni mesnog nareska.
Strašno. Pa do kad će trajati ovo ludilo? Ne znam u kojem točno to trenutku se napravi taj klik u ljudima i kad ih prebaci na „panic mode“. Ne mogu to nikako razumjeti.
Panika je nažalost napravila svoje, a ako smo u nečem prvaci, onda je to panika.  
Ne znam otkud takva drama i potreba da se doma stvaraju zalihe hrane.
Vidio sam nekog tipa koji je nakrcao kolicima s flaširanom vodom i brašnom. Bila su maksimalno puna – brdo vode i brašna.
?!?
Frajer je ili pekar ili je u panici, a prije bih rekao da je u panici jer sumnjam da pekari kupuju u supermarketu.
Nije mi jasan taj fenomen gomilanja hrane u kući.
To punjenje špajzi, podruma i tavana. Trpaj svega – samo da ne usfali.
Pa nije izvanredno stanje. Nije rat.
Pojavila se neka nova boleština – vrlo slična gripi i to je to. Bilo je i drugih boleština koje su se pojavljivale prije – i Sars i Mers – pa su nestale.
I sigurno će se u nekom trenutku opet pojaviti neka nova – i isto tako nestati.

Smak svijeta – dajte se ljudi uozbiljite
Živimo u vrijeme kada su informacije dostupne uz nekoliko pritisaka na ekran i normalno je da mediji izvještavaju o onome što se događa.
Normalno je i to da mi – javnost – želimo znati što se događa, ali čemu takva panika?
Mogu razumjeti djelomičnu zabrinutost oko nastale situacije, ali ovakvu paniku ne mogu.
I gripa se pojavi svake godine pa se ne ponašamo ovako čudno.
Pojedinci kao da su izgubili kompas, pozdravili se sa zdravim razumom i racionalnim načinom razmišljanja.
Ajmo malo stat' na loptu.
Pa i Ivan Đikić, najpoznatiji hrvatski znanstvenik je upozorio na to kako se nepotrebno širi panika i s tim se u potpunosti slažem. Navodi Đikić i kako godišnje od obične gripe umre oko 65 000 ljudi i da će korona kako je došla, tako i otići.
Čitam malo komentare vezane uz ove vijesti uz koronu. Neki su baš jako krivo zabrijali. Svašta se može pročitati – od teorija zavjere u režiji farmaceutskih kompanija pa do istospolnih veza.
Jedna gospođa je čak uspjela povezati homoseksualnost i koronu.
Bravo gospođo. Vjerojatno ste iz prirode/biologije imali dvojku. Poklonjenu.
Neki tvrde kako je došao smak svijeta. Apokalipsa.
TBF i REM u kompletu. Smak svita i It's the end of the world as we know it zajedno.
Na tragu apokaliptičnih filmova. Dobro da još netko i zombije nije spomeno.
Ma dajte se ljudi uozbiljite i smirite.
Tješi me to što sam uspio pročitati i neke komentare koji ne potpiruju ovu paniku i histeriju koja je zavladala.
Ima ljudi koji zaista razmišljaju objektivno. Hvala vam na tome. Drago mi je da nisam usamljen u svom razmišljanju oko cijele ove priče.
Realno, svijet se i dalje okreće. I okretat će se. Nije sve stalo i nema potrebe da se tako  ponašamo, a kamoli paničarimo. Sve će biti dobro, samo keep calm.
Trenutno je situacija takva kakva jest, ali bez obzira na sve - svakodnevica ne prestaje.
Nadam se da će panika prestati što prije jer ovo je teško za gledati. I razumjeti.
Bez obzira na koronu, doći  će i sutrašnji dan, i idući tjedan.
I mjesec i godina.
Nadam se samo da ćemo do idućeg tjedna zaboraviti na koronu, kao što smo zaboravili i na himnu s inauguracije i da ćemo imati neku novu temu. Neki novi lajtmotiv.
Ako mogu birati, može neka lijepa tema. Neka pozitiva.
Tomu se uvijek jako veselim.