Ej, poklona.
Nastojim ne psovati ni u kolumnama, a ni općenito, ali netko je imao PTSP zbog poklona -  je*ote led.
Mislio sam pisati o Valentinovu i prošli tjedan, ali potrefilo se da je baš jubilarna stota kolumna po redu u tjednu ljubavi i nisam se mogao oteti dojmu i ne napisati nekoliko lijepih riječi za taj moj mali jubilej.
Hvala još jednom svima na porukama i potpori. U duhu Valentinova, volim vas sve.
#samoljubav
Valentinovo je ostalo po strani prošlog tjedna iz opravdanih razloga i tu smo gdje jesmo.
O Valentinovu, ljubavi se može pisati svaki dan.
Prošle godine u ljubavnom tjednu pisao sam o ljubavnoj teletini, ljubavnom faširanom i ostalim ljubavnim stvarima koje su nam dućani pokušali prodati pod nazivnikom Valentinovo.
Pisao sam i o poklonima za Valentinovo, što kupiti, što ne kupiti…
I o bodijima…jesus, bodiji su prošle godine bili totalna špica. Ove godine me nekako zaobišla ta ljubavna ponuda iz letka.
I ok sam s tim mada mi je prošle godine bilo zanimljivo proučavati što se sve može prodati pod Valentinovo. Čudo jedno.
Od igle do lokomotive. Kad smo kod igle i lokomotive, neki dan mi je frend ispričao vic.
Malo je crnjak, ali ok…ne može sve biti rozo.
Što piše narkomanu na nadgrobnom spomeniku?
Imao je sve u životu – od igle do lokomotive.
Baš je crnjak.
Ostavimo se bed stvari, ove srijede samo pozitiva. Brijemo pozitivno. Mislimo pozitivno. Ponašamo se pozitivno.
Kad smo kod poklona za Valentinovo, ja sam na poklon dobio set brisača za auto. Dva za prednje staklo i jedan za zadnje staklo.
Gospoja rules. Kako je piknula. Respect…
Fakat su mi brisači na autu u komi mada sam se ja naučio već nekako s njima i srećom ne pada kiša pa ih ne koristim mnogo, ali da naprave više sranja nego koristi – naprave.
Gospoja povremeno sjedne u moj auto. I ja u njezin. Ne bih želio da ispadne hvalisanje kako imamo dva auta.
Da, imamo, ali kad ih staviš na hrpu dobiješ jedan koliko toliko pošteni. Gospojin auto je star 14 godina, moj 12.
Just for the record.
I ta naša dva auta ne vrijede k'o jedna petina Vasinog Harleya koji se parkirao na njegovu imovinsku karticu.
Njegov vrijedi 230 000 kuna.
Odnosno, 30.868,29 EUR (srednji tečaj HNB-a na 15.02.).
Iso mara, koja je to lova. Za motor.

„Arley Davidson“ i mali oglas
Kažu da je kriza srednjih godina kod muškaraca vrlo kompleksna stvar.
Da ne napišem zaje*ana.
Ne znam.
Nisam se još sreo s krizom srednjih godina.
I kad me sustigne ta kriza jednom, brijem da ću biti jako tužan jer ako se želim furat na Vasu, a on je posljednjih tjedana popularniji i od Kristine Mandarine, klikaniji od sisa Lidije Bačić –Vaso je neka guba, a ja si neću moć' priuštit Harley Davidson za bolje nošenje s krizom.
Neću si moći kupiti ni Har, a kamoli još i ostatak -  „ley Davidson“.
O živote robijo – zašto nemam člansku?
Nisam ljubomoran, da se razumijemo – neka svatko vozi Harleya ako je pošteno zarađen. Želim naglasiti da gospoja i ja vozimo stare aute. Redovito servisirane i održavane.
Gospojin je čak i u oglasniku. Prodajemo ga jer bi kupili nešto mlađe. Treba netko auto možda? Javite se, redovito održavan, napravljen veliki servis, friški limarski radovi, novi pragovi – ma beba.
Registriran do 04/2020. Potrošnja minimalna. Cijena – prava sitnica.
I super je taj kupoprodajni state of mind -  kad prodaješ polovni auto želiš za njega dobiti što više, a kad kupuješ polovni auto želiš ga platiti što manje. Tražiš mu manu.
Neću zaboraviti kad smo prodavali jedan auto prije par godina, Škodu mislim.
Bila je stara nekih 10-11 godina. I došao je neki tip gledat auto.
Neprocjenjivo iskustvo. Frajer je plazio oko auta više od sat vremena i pokazivao mi svaku ogrebotinicu, pa čak i onu koju na prvu ne možeš vidjeti. Pa se čudio kako auto ima nekoliko ogrebotina. Nije da je autu falio prednji kraj, branik, štosdemefer.
Mislim da su štosdemfer i branik jedno te ista stvar. Ako jesu, sorry – ne kužim se.
Nesam školovala.
I ne znam je li štosdemfer illi štodenfer.
Tip i dalje zbraja ogrebotine na autu. Ej, daj me nemoj maltretirat'?
Auto koji ima deset godina normalno da ima pokoju ogrebotinu. Bilo bi nenormalno da nema.
Ak' onda nisam popi*dio neću nikad, ali sam čovjeku otkrio tajnu.
Tajnu gdje može kupiti bez ogrebotina.
Kako se poveselio kad sam mu rekao da ću mu otkriti to tajno mjesto.
U auto salonu stari moj. U auto salonu kad kupiš gance novi auto – taj auto će biti bez ogrebotina.
Naljutio se na moj prijedlog. I nije kupio auto.
Ne bi mu ga ni prodao. Takav biser ne zaslužuje voziti moj polovni auto s pokojom ogrebotinom.

Pederska košulja i snošaj s punicom
Moj trenutni auto nije na prodaju.
Sorry, ipak ima nove brisače, a to ipak nešto vrijedi.
I ne bilo kakve brisače – ima „volim te“ brisače. Poklonjene na Valentinovo 2020.
Nisam ih još složio jer sam otišao na put. Dio i ove kolumna nastaje u Budimpešti.
Kao i mnoge prošlogodišnje.
U 2019. sam u Budimpešti proveo 38 dana. Ej, 38 dana. Živio posao.
Brisače ću montirati idući tjedan, dok se vratim i ulovim desetak minuta vremena.
S godinama sam se upgrade-o po pitanju održavanja auta. Prije sam znao samo natočiti tekućinu za stakla i to su bila sva moja auto znanja.
Sad znam i promijeniti brisače, žarulju u faru na starijim Škoda modelima, zamijeniti led žaruljice u kontrolnoj tabli u Citroenu (aha…) i promijeniti probušenu gumu na neravnom terenu.
Imam nove brisače i nemam PTSP zbog poklona kao tip u ponedjeljak rano ujutro.
Slušao sam njega i frenda u dućanu.
Bio je to „moja sudbina“, „Draga Marta“, „Bok Lastane“, „dragi dnevniče“ trenutak u redu za blagajnu.
Bili su dovoljno glasni, a frajer je istresao dušu svom prijatelju.
Olakšao se i rekao Mladenu sve ono što ga je tištilo još od petka navečer.
Nije mu bilo ni do seksa, ali odradio je to ako sam dobro ubr'o jer je bio baš, citiram „razje*an zbog poklona“, a kad sam kod citata, poklon koji je dobio od svoje drage zvuči ovako: „Zamisli kaj mi je kuja poklonila. Pedersku košulju iz Desiguala, mater joj je*em da joj je*em. A ja njoj čuku. Čuku je*ote. Znaš kol'ko sam se iskrc'o. Mater joj je*em. Ja tu košulju neću nosit'.“
??!!??
Šok, tuga i nevjerica.
Bože baci ciglu. Ma ne jednu, baci šleper cigli i budi precizan molim te.
Pa kak' možeš bit takva seljačina? Gdje rastu i što jedu ovakvi krkani? Primitivci. S pederskim košuljama.
Malo je reć' da sam ostao u šoku i čak sam u jednom trenu razmišljao reagirati ili ne. Odustao sam na koncu jer prevladao je razum i shvatio sam kako bi to bila borba protiv vjetrenjača. Don Quijote i te sheme.
Trenutak za jedan od mojih omiljeni citata: „Kako sirovini objasnit' da je sekundarna.“
Iz znatiželje sam pogledao što tip ima na sebi. Košulju nije imao.
Traperice i hudica. Crna jakna i that's it. Vidno uzrujan zbog poklona koji je dobio od svoje cure čiju majku želi je*ati.

Stari, ne uzrujavaj se
I to s je*anjem matere mi je malo bolesno moram priznati, ali dva puta je to rekao u istoj rečenici. Vjerojatno ima neke neostvarene seksualne fantazije.
Mišljenja sam kako mu snošaj s majkom vlastite djevojke ne bi mnogo pomogao u vezi jer sorry - to nije normalno.
Uostalom, riskira da na poklon dobije još jednu pedersku košulju. Od potencijalne punice.
Ne znam kako bi se s tim nosio. Možda bi i djevojčin otac došao na red jer bi frajer možda popederčio od pederskih košulja. To je takav način razmišljanja. O Bože, baci ciglu…
Pa ti reci da Valentinovo ne može uzrokovat ozbiljne poremećaje u obitelji.
Čovječe, kak' se možeš tak' uzrujavat oko košulje. Da je ne znam kakva i ako ti se baš i ne sviđa, a očito je da ti se ne sviđa – nemoj se tako uzrujavat.
Nije dobro za unutarnji mir. Ravnotežu duha.
Košulja se uvijek može zamijeniti za neku malo manje pedersku. Količina pameti baš i ne. Možeš zamijeniti košulju za neku koja vrišti muževnošću i „frajerošću“.
To ti nije palo na pamet?
Vjerojatno ne jer ti si ipak „bad mothherfucker“. Ili to želiš biti.
Pitaj gospođu punicu što misli o tome.
Seljo.
Pa se ti nemoj uzrujat'. Kak'? Kak'?
Ne kužim čemu toliko drame oko poklona. Tvoja cura za čiju budućnost sada brinem i nadam se kako će uskoro postati bivša je odvojila neke novce za tvoj poklon.
Možda joj kasni plaća, nije imala dovoljno pa je za ostatak uletila njezina majka koju želiš je*ati.
Odvojila je vrijeme, otišla u neki shopping centar i tražila poklon za tebe. U njenim očima ta košulja je bila najbolji mogući poklon za tebe jer sam sto posto siguran kako pri kupnji košulje nije razmišljala na način – e sad ću mu kupiti pedersku košulju, nek' generalno poludi, nek' ispadnem kuja  i nek' mi je*e mater.
Brijem da joj to nije bila ideja. Vizija.
Ako sam kojim slučajem u krivu i zaista joj to bila ideja onda „game over“. Gasi internete. Nema dalje - društvo je nepovratno otišlo u krivom smjeru.
Gdje je problem ako je failala s kupnjom poklona. Ni prvi ni zadnji put jer takve stvari se događaju.

Gospoja je znala napraviti trop
Kupnja za bolju polovicu uvijek je teren na kojem se možeš lako okliznuti, ali keep calm.
Sve se može ispraviti.
Da ja idem računati koliko puta sam fulao s poklonom za gospoju u ovih skoro pa dvadeset godina dobro da se nismo rastali još prije devetnaest. Događa se.
Kupnja odjeće je uvijek tricky. Ja sam kod gospoje failao s odjećom u nekoliko navrata. Bolje da ne nabrajam…, a s najviše police loše odabranih poklona redovito se izvlači jedan šos.
Da - jednom zgodom kupio sam gospoji šos. Bio sam mlad i neiskusan.
Sada znam da se to ne radi. Nikad. Ni po kojim uvjetima, ni po kojoj cijeni.
Neću dalje više ništa napisati. Bilo je to jako davno.
Ideja i namjere su mi bile čestite, izvedba dobra, učinak ravan katastrofi epskih razmjera, ali i dalje smo u sretnom braku.
Failao sam ja, ali znala je i failati ona – da ne bi bilo kako ona uvijek pogađa s poklonom.
I ona je zastranila ponekad. Pogotovo s odjećom jer moje i njezino poimanje muške mode su ponekad na suprotnim stranama.
I što sam ja trebao kad je gospoja napravila „trop“ (tko je igrao gumi gumi znat će što je trop)?
Popizdit, žalit se frendu, izjavit u dućanu da je kuja. Moja gospoja nije kuja. I to nikad neće biti, da ne znam što napravi.
To se ne govori. Ne, ne i ne. Nikad. Ni u kom slučaju.
Ne pada mi na pamet ni uzrujati se, a kamoli bilo što drugo.
Keep calm i #samoljubav.
Odeš u dućan, zamijeniš poklon i bok. Stvar riješena.
Još bolje, odete zajedno u dućan. Zamijenite stvari, a ako ne nađeš nešto kao alternativu, uzmi lovu i odvedi curu u kino i McDonalds. I stvar riješena.
Ne'š ti drame oko krivo kupljenog poklona.
Jedino pozitivno kod ovog „osebujnog mladića“ je činjenica da je svojoj djevojci kupio poklon za Valentinovo. Čuku točnije.  Za koju se „iskrco“ u nepoznatom iznosu.
Znam da ima i onih kojima Valentinovo jako smeta.
Prošli tjedan, u bircu preko puta ureda sjedilo je neko društvo i pričali su nešto na temu Valentinova. Mlađa ekipa, dvadeset i koja godina. Što sam stariji to mi je teže procijeniti godine, ali bili su mlađi od mene i raspravljali o Valentinovu.
Dvoje ih je imalo pozitivan stav oko cijele te romantične i lijepe priče oko Valentinova dok je ostatak bio protiv.
Baš jako protiv.

Ja sam popušio
Jedan od njih je u jednom trenu rekao „kako je Valentinovo čista američka izmišljotina, sranje i da 'ko još puši to Valentinovo“.
Baš se jako uznemirio, povisio ton, gestikulirao. Frajer se zajapurio.
Ovi koji su za su ga pokušali smiriti, a ovi koji su protiv podržavali su ga uz povremene „tako je“.
Imao sam osjećaj da sam na predizbornom skupu.
Nije se zaustavio samo na Valentinovu, nastavio je s negativnim komentarima o vezama, ljubavi, emocijama… - čovjek je apriori baš protiv svega što ima ljubavni predznak.
Hm.
Bilo mi ga je žao u tom trenu jer ako je nešto što nas kao osobe nadopunjuje i ispunjava, onda je to upravo ljubav i sve ono što ide u paketu - naša bolja polovica, srodna duša jer ljudi nisu stvoreni da žive sami. Tako barem ja mislim.
K'o u Ljupkinoj pjesmi -  „U dvoje je ljepše, zar ne“.
Ma naravno da je.
Čak sam pomislio kako se tip vrlo vjerojatno jako razočarao u ljubavi kad širi takvu negativnost. Baca hejt na ljubav.
Mogu razumjeti i nesretnu ljubav, slomljeno srce, tugu, ali nemoj bacati hejt na ljubav. Ljubav je jedina stvar koja ne košta ništa. Ljubav primaš i dijeliš.
Bez kalkulacija. Iskreno i otvorene duše. Ljubav nema cijenu, ali je neprocjenjiva.
Ponekad ti se ne vrati istom mjerom, ali i to je dio života, a ako se klin klinom izbija, nova ljubav trebala bi popraviti nesretnu ljubav.
Odustajanje od ljubavi je kao mahanje bijelom zastavom. Životna predaja.
Na ljubav se na baca hejt koliko god da je ona kompleksna, a možemo se složiti oko toga da je i više nego kompleksna.
Istovremeno tajnovita, mistična, zavodljiva, nepredvidiva, izazovna…
Kao biljka kojoj je potrebna pažnja i njega. I to ne jedne, već dvije osobe, ali ostavimo odnose između dvoje zaljubljenih po strani ovog puta, to je tema za neku drugu priču.
I te kako ima nas koji pušimo Valentinovo i pušimo ljubav.
Ja prvi.
Pušio sam ju i na početku veze u onoj ludoj zaljubljenoj fazi koje se i uvijek rado sjetim, a pušim ju i danas.
Pušač sam i nakon dvadeset godina veze i nakon što je ljubav evoluirala u nešto neobjašnjivo.
U nešto što me ispunjava, čini me potpunim i bez čega ne bih mogao živjeti.
Da se razumijemo, poštujem i tuđe mišljenje pa makar i ono bilo suprotno mojem.
Ok sam s tim da netko ne voli Valentinovo, da ga sve to skupa jako umara, čini nervoznim.
Ok sam s tim, ali ne pušim tu priču.
Pušim Valentinovo i cijelu tu spiku.
Ok sam s tim. Slažem se da ljubav treba slaviti cijelu godinu, ali zašto ne bi imali taj jedan dan u godini kada bi ju proslavili malo jače. Obilježili ju na neki način.
Zagrljajem, lijepo provedenom zajedničkom večeri, brisačima za auto…
Nebitno čime, bitno je dati do znanja voljenoj osobi da smo i dalje tu i kako ćemo biti i dalje.
Sretno vam postvalentinovsko vrijeme.
#samoljubav