Izolacija i dalje traje, a tek je početak travnja. Život na kakav smo se navikli već se izvlači iz nekih kutaka naših sjećanja. I te kako nam svima nedostaje, ali tu smo gdje jesmo.
Ne možeš ni naprijed ni natrag. Sve to s dva metra propisanog razmaka.
Ono što nam je prije bilo nezamislivo, sada nam je postala svakodnevica i svatko se u tome može pronaći na ovaj ili onaj način.

Kad bi barem mogli stisnuti delete
Više ni ne pamtim koliko smo dana već kod kuće. Tjedan, dva. Mjesec.
Ulovim sam sebe kako ponekad ne znam ni koji je dan, a ni datum.
Prošli petak pričao sam s frendom pa smo si zaželjeli ugodan vikend.

Vjetar vani podmuklo huče, zavija, tutnja, lupa. Mučki podsjeća na jutro.
Izdali su upozorenje za jake udare vjetra.
Pa kud baš noćas?

Tapšanje po ramenu bez riječi o suđerici
Pospremam oprano suđe iz suđerice i potiho psujem. Umjereno jer nisam od psovki.
Djecu, lijenost, pubertet, tvrdoglavost…
Sretan mi dan očeva koji je danas.

Danas nam je bio zadnji radni dan u uredu.
Shit happens.
Corona happens.
Predstavnik stanara happens.

Ljudska glupost je neuništiva
Kažu kako čovjek uči dok je živ i s tom tvrdnjom se u potpunosti mogu složiti jer zaista je tako. Isto tako se mogu složiti i s tvrdnjom kako se čovjek uvijek može iznenaditi.
I šokirati.
Ponekad ugodno, a ponekad neugodno.

Dan žena - nažalost
Otrgnuli smo list na kalendaru, preživjeli ovu dugu i pomalo čudnu veljaču.
K tome još i prijestupnu i stigao nam je ožujak.
Već? Kud prije?
Imam osjećaj kao da je jučer bila silvestarska noć i još uvijek griješim kod pisanja datuma pa nerijetko napišem da je 2019., a nije jer već smo i te kako zakoračili u novu godinu.

Novi tjedan – novi lajtmotiv
Sjeća li se još netko da smo prošli tjedan dobili novog predsjednika?
I kako je Josipa Lisac otpjevala himnu na način koji je podijelio hrvatsku javnost.
Netko je čak digao i kaznenu prijavu protiv „penetracije“ u hrvatsku himnu.

#samo ljubav
Sretan vam postvalentinovski tjedan i nadam se da nemate problema s valentinovskim PTSP-om.
Provjereno znam da neki imaju. Zaista. Ne bi čovjek vjerov'o.  
Zbog poklona.

Pa ti si lud       
Da mi je netko rekao kako će moje skoro pa pune dvije posljednje godine izgledati ovako kako su izgledale, bez razmišljanja bih mu rek'o: Pa ti si lud.
Nisam vjerovao da će sve zajedno izgledati upravo ovako kako je izgledalo, a po svemu sudeći ne zna se kako će završiti.
Nemam neku sliku, a ni kristalnu kuglu u koju bih mogao pogledati.Ne znam više ni na koji broj mogu dobiti vidovitog Milana. Status quo po tom pitanju.