Prikazujem sadržaj po oznakama: promet

Pi*ka mi materina. Da mi pi*ka materina.
Oprostite na izrazu, „pardon my french“ – kako god. Odmah da se ogradim – ovo nisu moje riječi, ali su upućene meni.
Sigurno ste se zapitali tko bi i zašto meni uputio ovakve riječi. Ja prije svega nisam neki tip od psovki i o tome sam već nebrojeno puta pisao. Nisam psovački puritanac, opsujem i ja ponekad, ali to je žaru. Kad te ponesu emocije.
Kad bos opališ malim nožnim prstom u stolić u dnevnom boravku. Trenutak kad te baš ponesu emocije. Ne možeš nešto ne opsovati. Nije u redu ne opsovati.
I to je uglavnom to.
Situacija u kojoj bi ja nekome izgovorio nešto takvo – mislim da ne postoji. Pogotovo nepoznatoj osobi.

Čekam to neko razdoblje kad će proći nekoliko vikenda, a da nećemo morati čitati o tužnim pričama s hrvatskih cesta.
Nažalost takvo razdoblje se nije još poklopilo, a iz tjedna u tjedan crne vijesti samo se nižu.
Kombinacija mladosti, neiskustva i alkohola za neke je tragična, a brojne obitelji iza ovakvih vijesti ostaju zavijene u crno.
Imali smo situaciju iz zagrebačke Dubrave. Snimka je zastrašujuća i sva sreća da nitko nije stradao. Slučajni prolaznici zaista su imali veliku sreću jer vrlo lako je nesreća mogla završiti uz nekoliko izgubljenih života.

Konačno smo i to dočekali, popuštaju se mjere i naš do prije par mjeseci svakodnevni život vraća se u normalu. Koliko-toliko jer stvari definitivno nisu kao što su bile nekad.
Davno.
Prije korone. Kakva su to lijepa i normalna vremena bila…

Šou pred Franjinim očima
Ne znam što se događa posljednjih tjedana, ali nešto je divlje u zraku i to nešto divlje je očito zahvatilo i sve one koji sjede za volanom.
Dnevno napravim minimalno pedesetak kilometara jer tako je to kad živiš u ruralnom području i putuješ svaki dan na posao u Zagreb.
Nema tjedna, a da ne naletim na neku prometnu nezgodu, a što se situacija u prometu na dnevnoj bazi tiče, da ne pričam.