Prikazujem sadržaj po oznakama: mobiteli

Nije Straussu lako. Neki će reći kako se nemirno u grobu okreće, ali nije u njegovo vrijeme bilo mobitela. Bilo je to vrijeme uglađenosti, finih manira i uživanja u vrhunskoj glazbi, a glazba je zvonka radost.
Osim ako je ne prekine zvonjava mobitela.
Uopće me ne čudi što je nedavno šef Zagrebačke filharmonije, mladi poljski dirigent, Dawid Runtz na samom početku izvođenja Alpske simfonije prekinuo izvedbu.
Nekome je u publici zazvonio mobitel.
Sasvim dovoljno da tridesetogodišnja dirigentska zvijezda u usponu poludi. S pravom.
Red se mora znati.

Na našim portalima pojavio se nedavno video u kojem se može vidjeti što je njezin sin napravio od kuće nakon što je bila izvan nje.
To nije jedan od onih videa u kojem klinci naprave neku fora glupost. Uzmu maminu šminku pa crtaju po zidu, pokušavaju sami napraviti kolače pa je cijela kuhinja puna brašna, jaja i mlijeka.
Vidio sam i jedan video u kojem je jedan mali prao kosu u WC školjci, djevojčicu koja je cijelu kosu i lice obojala u plavo jer je željela biti lik iz Avatara…
Ima tih fora videa.
Ovaj koji sam vidio nije bio fora. Bio je potpuno suprotan.
Jedna majka snimila je video što je njezin sin napravio od kuće (link na video na kraju teksta).

Ne znam sjećate li se i koliko su vam svježa sjećanja na one prve mobitele. Ne mislim tu na one mobitele koji su bili dimenzija manjeg kofera ili cigle i kojima su se važni pravili ozbiljni i poslovni ljudi već oni mobiteli koji su bili dostupni široj populaciji. Meni, vama, nama.
Svatko se sjeća svog prvom mobitela. Ja čak i njih nekoliko.
Bio je tu famozni Siemens C35i. To mi je bio prvi mobitel - k tome još i službeni.
Sa svojih tek napunjenih devetnaest godina bio sam si jako važan. Osjećao sam se jako cool kad sam u kafiću na stol mogao staviti i mobitel.
Sada, s odmakom od dvadeset i dvije godine takvo ponašanje mi je onak' – baš jadno jer nitko ne voli ljude koji se prave važni, ali ok. Što je bilo, bilo je.
Bio sam samo klinac, sa službenim mobitelom.