Blagdani koji idu u paketu s krajem godine uvijek su tu da nas i podsjete na neke stvari koje su se dogodile u godini na izmaku.
Prosinac je taj mjesec koji nas tjera da napravimo svojevrsnu inventuru, razmotrimo sve što se dogodilo u čitavoj godini.
Prosinac je vrijeme kada treba podvući crtu.
Sumiramo cijelu godinu i pokušamo izvući ono najbolje.
Nije uvijek sve ružičasto, svakome od nas dogodilo se i nešto loše, ali kraj je godine. Blagdansko je vrijeme. Dani kada ne treba cendrati. Treba gledati ono dobro što se dogodilo i veseliti se onome što će se tek dogoditi u novoj godini.
Kao i sve one prošle, i ova nova sigurno donosi mnogo lijepih stvari.
Nogometni klub Dinamo me pozvao na svoju adventsku kućicu, a pozivu sam se rado odazvao i brzo smo se složili kako tema kolumne ne može biti niti jedna druga nego - adventska.
Jedna topla božićna priča – kako i priliči ovom dobu godine.

Život je utakmica
Kad sam već našao na najnogometnijem štandu na adventu, možemo na prošlu godinu gledati kroz ovu sportsku prizmu – na nogometni način.
A kako drugačije nego kroz nogomet?
Bez ikakve dvojbe možemo gledati na godinu iza nas kao na jednu tekmu, utakmicu - jer život, svakodnevica na neki način i jest utakmica.
S poluvremenima i prekidima, ozljedama i prekršajima. Zaleđima i slobodnim udarcima. Produžetcima i golovima.
Igračima viška, upitnim sudačkim odlukama.
U ovoj, životnoj tekmi nažalost ne postoji VAR - život ne nudi mogućnost da barem malo vrijeme vratimo natrag i preispitamo neke stvari.
Jok, not gonna happen. Što smo napravili, napravili smo i snosimo punu odgovornost za naše odluke. Kako one dobre tako i one malo manje dobre.

I plavi razloga za slavlje imaju
Dinamovci će zasigurno prošlu godinu pamtiti kao jednu od fantastično uspješnih. Prepunu dobrih utakmica i sportskih uspjeha.
Da, bed je što je to famozno „proljeće u Europi“ izmaklo za dlaku, ali tu smo gdje jesmo. Mislim da i igrači i navijači mogu biti i više no ponosni na ovu sezonu.
Sve je to sport. I fantastičnih 4:0 s Atalantom kada je samo nebo bilo granica i totalno hladni tuš sa Šahtarom.
I to na domaćem terenu. Kakva tuga…
Oni trenutci kad se cijela situacija okrene naopako u samo par minuta. Eh, što ti je sport.
Nema razloga za tugu jer nikad više osvojenih bodova, nakon dugo vremena opet pun stadion – sve su to slike po kojoj ćemo pamtiti 2019, a mogu biti subjektivan - kao najljepše božićne zvijezde zasjali su Livaković, Oršić, Petković i Olmo. Ne smijem zaboraviti ni sve ostale igrače – svaka čast. Svi oni pod budnim okom Bjelice napravili su fantastično dobar posao i razloga za zadovoljstvo itekako ima, a tko zna – možda se dogodine ponovi i '67-a.

Srčući čaj – uživao sam
I dok sam lagano pijuckao čaj na dinamovoj adventskoj kućici, razgovarao sam s prolaznicima koji su se zatekli tamo, u to - za ovo doba godine neobično toplo poslijepodne.
Pokušao sam i s njima malo napraviti rezime godine na izmaku.
Kako oni vide prošlu godinu, po čemu će ju pamtiti? Na što su baš jako ponosni? Što ih je jako razveselilo? - samo su neka od pitanja o kojima smo razmjenjivali mišljenja.
Bilo je zanimljivo promatrati ljude kako su malo zastali, uzeli si par minuta ne bi li malo razmislili i izvukli ono najbolje iz 2019.
Ostala mi je u glavi slika jedne gospođe koja se u tih par minuta zagonetno smješkala i da – to su oni lijepi trenutci kad si sretan zbog tuđe sreće jer sam sigurna kako je gospođa iz ovogodišnjeg spomenara okrenula stranice na one najdivnije stvari.
Zasigurno nije lako zavrtjeti film unatrag i u samo par minuta pregledati sve što se dogodilo, ali ono što me razveselilo jest to što su svi u tome i uspjeli.

Golovi u 2019.
Koje su to stvari po kojima će pamtiti prošlu godinu posjetitelji dinamove adventske kućice:
Dijana (23) i Karlo (25) vjenčali su se i upravo vjenčanje ističu kao najvažniji trenutak prošle godine.
Matej (26) i Maja (26) godinu pamte vjenčanju i početku zajedničkog života.
Maša (45) je sretna jer se konačno smirila uzburkana obiteljska situacija.
Mo (42) je upoznala polusestru za koju nije znala da postoji.
Alen (21) je završio fakultet i dobio posao isto kao i Tena (26).
Mandi (29) kaže kako joj je godina proletjela i ne zna po čemu bi ju posebno pamtila, ali je godina bila dobra.
Mirna (39) je konačno dočekala napredovanje u poslu.
Ana (31) će godinu pamtiti po ljubavi.
Za Ivanu (30) godina je bila puna poslovnih uspjeha.
Tajana (21) je uspješno privela kraju još jednu godinu faksa i veselim izlascima i druženjima s prijateljima.
Doreta (21) je počela zajednički život s dečkom.
Branko (72) godinu će pamtiti zbog dobrih nalaza nakon operacije.
Ljubica (67) godinu će pamtiti po prekrasno provedenim trenutcima s unukom.
Iva (26) je upisala doktorat, napisala knjigu i izbacila negativne osobe iz života.
Ana (24) je diplomirala i nabavila prekrasnog psa.
Iva (30) kao lijepe stvari ističe uspjehe na poslu te lijepim odnosima u obitelji za što smatra da je sve teže održati u današnje vrijeme.

Božić nije izgubio svoj smisao
Ovo su samo neke od lijepih priča koje sam čuo, a bilo ih je mnogo. I svi su se složili kako u ovo blagdansko vrijeme treba gledati samo na pozitivne priče, a one manje pozitivne ostaviti po strani.
Advent je sam po sebi nametnuo i Božić kao jednu od tema jer stiže za koji dan i već smo vi pomalo u tom božićnom raspoloženju. Dosta se govori o tome kako je Božić suviše komercijaliziran, ali u razgovoru s prolaznicima uvjerio sam se kako je to daleko od prave istine.
Kad sam ih zamolio za prve tri riječi koje ih asociraju na Božić apsolutno svi su spomenuli jednu stvar, vrlo bitnu, a to je - obitelj.
Obitelj je svima za Božić na prvom mjestu i to je nešto što mora biti tako i kako se neke osnovne ljepote Božića nisu umanjile.
Bez obzira na „komercijalizaciju“ i dalje je ona elementarna stvar ostala konstanta – obitelj.
I to je nešto što me jako veseli.
Od ostalih asocijacija koje su padale na pamet ljudima na spomen Božića su: radost, veselje, zajedništvo, advent, ljubav, mir, blagostanje, toplina, druženje, prijatelji, emocije, sreća, bor, snijeg.
Sve ono što Božić zaista i jest.
Ne treba zaboraviti ni hranu i piće koji su neki spominjali, ali blagdanski stol je uvijek nešto bogatiji i oko stola, oko hrane – opet se okupljamo. Zajedno smo.
S obitelji i prijateljima.
Mnogi su spomenuli fritule i kuhano vino. Kad smo već kod kuhanog vina, ne mogu ne spomenuti humanitarnu notu Dinamove božićne čarolije jer za svaku kupljenu šalicu kuhanog vina – 1 kuna će se donirati Azilu Dumovec.
Nije zaboravljeno ni darivanje, još jedan od božićnih običaja, a možemo se složiti kako nije bitna vrijednost poklona. Veličina je ponekad u malim stvarima. Dobroj želji i namjeri.

I svi nestrpljivo iščekuju Božić i sve ono što s njim u paketu dolazi.

Na tragu svih ovih lijepih stvari ne preostaje mi ništa drugo nego poželjeti vam Sretan Božić i svako dobro u novoj godini.