Te i slične varijacije na temu svog grada uvijek čujem od svih onih koji su barem jednom došli u Samobor. I nemoguće je ne složiti se sa svim ovim tvrdnjama jer zaista je tako.
Svima nama u Samoboru je lijepo i imamo sreće da živimo u ovom malom gradu kojeg gotovo sa svih strana grli zelenilo.
I kao Samoborac, u potpunosti se mogu složiti kako je Samobor grad po mjeri.
I više od toga. Stoji svakome od nas kao najbolje skrojeno odijelo. Ima svoju posebnu energiju, vibru i mir. U Samoboru imamo gotovo sve, a blizina glavnog grada nadopunjuje eventualne praznine.

„Uvijek volimo doći u Samobor“, gotovo pa u glas govore frendovi s kojima ispijamo kavu na jesenskim suncem okupanom samoborskom trgu prošlu subotu. I vjerujem im jer žive u centru Zagreba i kronično im nedostaje zelenilo i mir. Koriste svaku priliku da pobjegnu iz grada, Samobor im je uvijek prvi izbor, a ja sretan i ponosan jer su tu.
U mom gradu, kod mene doma.
„Volimo Samobor“ kažu oni.

Samobor je lako voljeti jer ga i ja volim. U Samoboru sam odrastao, u Samoboru sam upoznao svoju suprugu, postao otac… U Samoboru živim s obitelji, a u svom gradu vidim se i u budućnosti. Svaka šetnja gradom je poput spomenara koja samo evocira i iz memorije izvlači neke lijepe uspomene. Na bezbrižne dane dok sam još bio klinac, na izlaske, ekipu… prve i zadnje ljubavi.
Veselim se i s nestrpljenjem iščekujem sve one uspomene koje će popuniti za sad još uvijek prazne stranice tog spomenara.
Samobor je lako voljeti.
Samobor se voli cijelu godinu, ali u jesen je najljepši.
Kad okolne šume poprime najkrasnije jesenske boje, kad gradom zamirišu pečeni kesteni, kad neumorni ulični svirač od ranog jutra na svom mjestu prebire po žicama svoje gitare, kad je gužva na placu, kad vidiš do zadnjeg stola popunjene terase kafića te zadovoljstvo i osmijeh na licima izletnika pri svakom novom zalogaju najpoznatije samoborske slastice.

E, to je jesen u mom gradu. Volim tu jesensku užurbanost, tu gužvu u gradu i veliki broj izletnika koji hodaju ulicama moga grada. Sve to zajedno upotpunjuje taj jesenski kolorit, daje mu jednu posebnu draž i tu sliku lijepo je gledati.
Iz tjedna u tjedan. Iz vikenda u vikend.
Velik broj opuštenih i veselih ljudi koji su barem na kratko pobjegli od užurbane, a često i vrlo stresne svakodnevice i došli k nama.
Razumijem ih zašto su došli jer Samobor ima nešto čarobno u sebi što već desetljećima privlači velik broj izletnika i turista. Rijetko tko u Samobor dolazi samo jednom i svi se rado vraćaju jer Samobor priča priču.
Ne samo jednu već čitav niz prekrasnih priča i kakvi god da vaši interesi bili, u Samoboru ćete sigurno pronaći svoju priču. Možda čak i čitavu zbirku. Sve su opcije otvorene, a izbor je više nego bogat.

Samo dođite, pogotovo sad u jesen dok je Samobor najljepši. Bez obzira jeste li više ili manje aktivni, zamišljate li idealno prijepodne ili poslijepodne sjedeći na nekoj od terasa, šetnju šumom ili pak vozeći neku od samoborskih biciklističkih ruta.
Kad smo kod vožnje bicikla, Samobor je zaista bike friendly. Nedavno je turistička zajednica izdala redizajniranu kartu biciklističkih ruta. U super džepnom izdanju ovog vrijednog biciklističkog blaga na jednom mjestu imate sve. Detaljan opis svih sedam ruta koji uključuje dužinu staze, težinu staze, visinsku razliku i predviđeno trajanje vožnje.
Budući da bicikliram kad mi slobodno vrijeme dopusti, a trenutno ga imam dovoljno, odlučio sam prošli tjedan odvesti dvije rute i biti malo turist u svom gradu. Odabir je pao na rute broj šest i broj tri.

Ruta broj šest po kilometrima je nešto duža, čak 23 kilometra, ali zbog male visinske razlike (samo trideset metara) vrlo je lagana i ugodna za vožnju. Vozi se po asfaltu, ne iziskuje preveliki fizički napor i ide baš lagano.
Kao i Sava pored koje ćete se u jednom trenutku voziti.
Preporučio bih ovu rutu i za obiteljsku vožnju ako imate malu djecu koja mogu biti u sjedalici ili pak malo stariju djecu (moja procjena od deset godina na više). Ukoliko ćete koji put zastati i odmoriti i bez nekog pretjeranog lovljenja tempa, očekuju vas ugodna dva sata vožnje po samoborskoj okolici bez prevelikog straha što se tiče prometa jer je vrlo rijedak.

I dok je ruta broj šest laid back varijanta, ruta broj tri je bez obzira na duljinu od samo deset kilometara nešto zahtjevnija i vrlo vjerojatno ćete se u nekom trenutku malo i zapuhati. No vrijedi svakog napora jer kad prođete Otruševec i tablu Vrhovčak te se popnete na najvišu točku ove rute, uživat ćete u zaista prekrasnom pogledu, a lijepa crkvica Sv. Vida pravo je iznenađenje.
Najljepši dio ove rute je trenutak kad više nema uspona i kad se krenete spuštati prema centru grada. Osjećaj brzine lako ponese pa imajte cijelo vrijeme ruku spremnu na kočnici.
Kacigu na glavi neću posebno spominjati – sigurnost prije svega.
Ne morate ni brinuti što se tiče signalizacije jer sve su samoborske rute fantastično obilježene i na vama je samo opustiti se i uživati u vožnji, a kad dođete na cilj, osvježenje će dobro doći i u njemu ćete uživati podjednako kao i u vožnji. 

Vožnja biciklom po Samoboru i njegovoj okolici tek je mali dio sveg onog što možete raditi u Samoboru pogotovo ako ste aktivniji tip.
Jesen je i u njoj treba uživati, a odlazak u prirodu, van, na zrak, opcija je s kojom se ne može pogriješiti.
Prošećite gradom na nekoliko načina: s razgledavanjem, rekreativno, romantično ili s klincima.
Mi smo se prošli vikend obiteljski odlučili za ovu rekreativnu jer Stari grad Samobor je dovoljno dobar razlog za „protegnuti noge“ kroz prekrasnu šumu i barem na kratko vratiti se u prošlost.
Klincima zna ponekad biti i dosadno, ali bez brige. I za njih postoji opcija, i to ona u kojoj će biti aktivno uključeni. - šetnja Samoborom sa slikovnicom u ruci.
Stvar je jednostavna, ali vro zanimljiva i zabavna. Kad dođete u Samobor, u uredu Turističke zajednice (otvoren i nedjeljom ?) uzmite besplatni primjerak slikovnice Maska traži lice i upoznajte Samobor kroz priču.
Mi smo svoj primjerak nabavili i Ida i ja čekamo prvi lijepi dan pa ćemo se upustiti u avanturu. Njoj ću prepustiti sve konce u ruke.

Ne morate šetati samo gradom, možete i planinariti, a vrijednost više ponudit će i neka od poučnih staza.
Blizina Parka prirode Žumberak-Samoborsko gorje, Plešivice i Zaprešića još su neke od atrakcija koje se mogu posjetiti kad ste već u Samoboru.
Do Zaprešića kako drugačije nego skelom – doživljaj u kojem će podjednako uživati i veliki i mali.
Ne smijem zaboraviti Rude, mjesto gdje je nastala fantastična Rudarska greblica i gdje možete iz prve ruke saznati i doživjeti kako su nekad živjeli rudari ako posjetite rudnik Sv. Barbare.

Za koju god opciju da se odlučite, sami, u dvoje ili s obitelji, siguran sam da ćete uživati, provesti kvalitetno zajedničko vrijeme i napuniti baterije, a kad umor napravi svoje, sjednite u neki od brojnih samoborskih restorana ili slastičarnica i nadoknadite sve izgubljene kalorije.
Uz čašicu Bermeta, rakije ili nekog finog lokalnog vina, okus tradicionalne samoborske salame, češnofke, pastrve ili kotleta nekoliko je puta bolji i profinjeniji.
Da vaš posjet Samoboru završi na najljepši i najslađi mogući način pobrinut će se najpoznatija samoborska slastica – kremšnita.
Ova pahuljasta i mekana delicija se ili voli ili ne voli i rijetko koga ostavlja ravnodušnim, a ako ste od onih koji vole, samo se prepustite. U Samoboru nitko ne gleda koliko je tko kremšnita pojeo.

Vjerujem kako više nema dvojbi doći ili ne doći u Samobor.
Sad se samo postavlja pitanje – kada?
Što prije ako mene pitate, da ne propustite trenutak jer Samobor je najljepši u jesen.
Dođite i uvjerite se. Vidimo se.