• Rođen ne tako davne 1980. godine u Sloveniji. Zbog tog geografskog detalja sam danas česta meta fora, pošalica i doskočica na račun Slovenaca. Mater odgovorno tvrdi da sam bio dobro dijete tamo negdje do srednje škole kada me šusn'o pubertet pa je pridjev „dobro“ zamijenio neki drugi, ali ostanimo umjereni za sada.

Utorak, 20 Kolovoz 2019 18:16

NOVOG SE ZAKONA BOJE SAMO ONI SKLONI GLUPOSTIMA U PROMETU #73

Napisao
Ocijeni sadržaj
(0 glasova)
NOVOG SE ZAKONA BOJE SAMO ONI SKLONI GLUPOSTIMA U PROMETU #73 foto: Vedran Tolić

Prvi dani kolovoza uzburkali su vozačke duhove.
Na snagu je stupio novi Zakon o sigurnosti prometa na cestama i nije prošlo niti nekoliko sati dok se nije skupila masa onih kojima nove promjene ne odgovaraju.


„Je*o im pas mater, banda lopovska – na nama će puniti proračun. Smradovi. To je iživljavanje“ - čuo sam neki dan stručnu evaluaciju sredovječnog tipa koji je sjedio sa svojim frendom dva stola udaljen od mog.
Uz to je prijatelju koji je sjedio preko puta njega žustro objašnjavao kako se on s novim zakonom uopće ne slaže.
Imao je on još dosta toga za nadodati uz brojne pridjeve, epitete, obiteljske odnose podvučene snošajem, ali u glavi sam lagano stisnuo „mute“.
Fakat mi se ne da slušati tipa koji trabunja u rano jutro na samoborskom trgu, a jutro je baš bilo super. Sunčano i prohladno. Taman toliko ugodno da nisi siguran jesi li se odjenuo taman ili si mogao uzeti još majicu s dugim rukavima.
Kava je bila fina, ne prevelika gužva na trgu - baš jedna ugodna atmosfera.
Tipa i frenda mu - sam ignorirao jer kako očekivati išta suvislo, a po pitanju prometa - od osobe koja u devet ujutro pije veliko točeno pivo, a kompić pelinkovac.
Druga runda istog pića stigla je u devet i sedamnaest.
Pa kak????
Vidiš na njemu da su mu ove dvije jutarnje za zagrijavanje. To mu je k'o kiki riki.
Čovječe – pa divno je biti tak' jako žedan ujutro.
Ja slinim po toj kavi, a frajer dere drugo veliko pivo. Možda samo iz mene progovara ljubomora ili mora da je doručak bio onak' – baš pravi muški, ali da je čudno – čudno je.
Frajer ima potrebu istresti gomilu hejta na državu, policiju i sve uključene u ovaj proces samo zbog novo donesenog zakona.
Ok, treba kritizirati kad je potrebno. I kad je konstruktivno i argumentirano i uvijek sam za tu opciju, ali protiv nekih stvari ne ideš. Nije u redu. Ne sereš, ne psuješ, ne proklinješ, ne mašeš rukama, ne kriliš se po trgu da te cijela terasa čuje o tome kako novi zakoni nije u redu, a sve to uz dvije velike pive.
Sorry, ali ne.
Ne mogu i ne želim prihvatiti takav stav, ali frajer je valjda od onih krkana koji uvjeravaju sebe i svoje frendove kako najbolje voze tek nakon pete popijene pive. I tri konjaka.
I furaju taj neki bolesni film dok furaju auto mimo svih pravila definiranih zakonom.
O jesus – pa gdje ovakvi rastu, čime se hrane?
Žalosno u cijeloj priči je to što ovaj ljubitelj piva nije usamljen u cijeloj klimi negodovanja oko novog zakona i policije.
Žalosno su brojni koji pronalaze negativne stvari u ovom novom zakonu. Ima ih dosta koji imaju nešto za prokomentirati jer su jako „pametni i kuže se u te stvari“.
Pa dobro, koji klinac? Zašto?
Moja ponekad omiljena rečenica: „Kako sirovini objasnit' da je sekundarna?“.
Nekim ljudima nije jasno da te činjenica to što si vlasnik vozačke dozvole ne čini stručnjakom po pitanju sigurnosti u cestovnom prometu, a još manje dobrim vozačem.
O vozačkom bontonu neću ni trošiti riječi jer toliko je onih koji nisu svladali osnove vozačke kulture da je to zabrinjavajuće. Susrećem ih svaki dan, vozim se svaki dan.
Minimalno pedesetak kilometara, preko sat vremena provodim u autu i imam osjećaj da je ovih nekulturnih sve više i više umjesto da bude suprotno. Šire se k'o korov.
Potpuno je druga kategorija ovih bahatih i bezobraznih koji misle da znaju i mogu.
Takvi su u kombinaciji s dobro stojećim i pozicioniranim roditeljima, nabrijanim i skupim autima recept za katastrofu.
To su oni o kojima čitamo u crnoj kronici, ali u onoj kategoriji – vozač je lakše ozlijeđen, a suvozač i vozač(ica) iz auta u koji su se sudarili preminuli su na licu mjesta.
Nažalost prečesto.
To su stvari na koje strahovito brzo i lako planem i koje jednostavno nisu fer.
Ne mogu biti i nikada neće biti fer.
I onda kad čujem ovakvog tipa koji u devet ujutro s dvije pive u sebi drži predavanja – popizdim. Instantno.
Upravo zbog ovih s pivama i ovih bahatih tatinih sinova zakon i propisi trebali bi biti još stroži, još rigorozniji i pozdravljam svaku novu promjenu koja će još strože kažnjavati one koji se ne drže propisa.
Nezadovoljni komentiraju kako su kazne previsoke, a da stvar bude gora – bez obzira na novi zakon i dalje ima onih kojima nije do kraja sjelo da je kolovoz počeo, a samim time i primjena novog zakona.
U Koprivnici su kaznili pedesetogodišnjeg vozača s 24 000 kuna kazne jer je vozio pod utjecajem alkohola. U krvi je imao sitnih 2,69 promila alkohola.
Dan prije, na istom području policija je privela dvadesetogodišnjeg balavca koji je vozio neregistriran, neosiguran auto, a pri tom nije imao vozačku dozvolu.
Ne u smislu da ju je zaboravio ili mu je istekla k'o ex ministrici.
Frajer – nije niti položio vozački. Ni upisao auto školu. Ništa. Nula.
Kažnjen je s 13 700 kuna i zabranom upravljanja motornim vozilom u trajanju od šest mjeseci.
Pa dobro tko je tu lud?
Oba slučaja su vrlo ekstremna i ovakvim ljudima trebalo bi trajno uzeti vozačku dozvolu. Bez mogućnosti da ikada više steknu pravo na nju.
Imaš pedeset godina – trebao bi biti ipak dovoljno svjestan nekih stvari, svojih kapaciteta i ograničenja, ali ako s pedeset godina i sjedneš s 2,69 za volan – onda zasigurno neki vrag ne štima. Gdje je nekakav osjećaj odgovornosti, samokontrole, pameti.  Pedeset godina trebalo bi biti sasvim dovoljno da ti postane kristalno jasno što se smije, a što ne.
Što je prihvatljivo, a što nije.  
Još je više zabrinjavajući slučaj ovog balavca. Koliki nedostatak moraš imat u glavi i koliki deficit mozga i zdravog razuma da ti ovakva glupost padne na pamet. Prije svega kupiti auto bez vozačke dozvole, a zatim isti taj auto voziti bez registracije i osiguranja pod utjecajem alkohola.
Teoriju o mladosti/ludosti ne priznajem jer svi smo bili mladi, bili mangupi, radili nepodopštine, ali ona minimalna količina zdravog razuma uvijek je tu negdje bila prisutna.
Pokušavam shvatiti ovaj slučaj iz svih aspekata i ne nalazim niti jedno opravdanje svih onih koji su bili direktno ili indirektno povezani s ovim.
Prije svega, frendovi ovog malog s deficitom mozga. Da nitko nije postavio ne jedno nego čitavu količinu pitanja: kako si kupio auto, zašto si kupio auto, kako misliš voziti neregistrirani auto?
U konačnici, ista ta ekipa koja je s malim lokala ga je pustila da pijan sjedne za volan i ode. Bez vozačke - s takvim autom.
Stari moj, uz takve prijatelje – neprijatelji ti nisu potrebni.
Što je s roditeljima, skrbnicima, stričevima, bakama ovog bisera hrvatskih prometnica.
Pa zar baš nitko nije primijetio da je dijete kupilo auto, da se takvim autom vozi, a znaš da nema vozački.
Da se moja kćer doveze doma u neregistriranom autu, a znam da nema položen vozački, siguran sam, sto posto sam siguran kako bi uslijedio jedan jako duuuugi razgovor koji bi završio u suzama, ali opet, neću staviti ruku u vatru koliko god smo mi roditelji sigurni u neke stvari kad su naša djeca u pitanju – vjerujem da joj ovakva glupost ne bi baš tako olako pala na pamet.   
U Gračacu dio nove statistike postao je i jedan 24-godišnjak koji je napravio niz prometnih prekršaja. Sve to bez položenog vozačkog ispita i s 1,97 promila alkohola u krvi.
Zaista mi nije jasno kako pojedinci mogu biti tako nepromišljeni i glupi. Ovo je fakat glupo. Ne ishitreno, ne neozbiljno. Ovo je jednostavno jako glupo. Za ići kod doktora glupo.
Sud mu je dodijelio tri mjeseca bezuvjetnog zatvora i s ovom sudskom presudom se u potpunosti slažem.
Ova tri slučaja s prvim danima kolovoza nisu usamljena u svojoj gluposti.
Svakodnevno čitamo o nekim novim prometnim biserima koji su platili visoke kazne zbog prometnih prekršaja.
Često se spominju pojmovi poput rigoroznih i drakonskih kazni za prometne prekršaje.
Ljudi negoduju, bune se, prigovaraju.
Ne mogu ne zapitati se u kojem je to trenutku prelomilo i kad se to pojavila ideja o nepoštivanju zakona i pravila. Kad su to pojedinci odlučili raditi po svom?
Pa društvo ne moglo funkcionirati bez nekog reda. Bez zakona.
Kako bi izgledala svakodnevica kad bi svi odlučili ne poštivati zakone. Moram po špeceraj, napunim kolica – izađem van iz dućana i baš me briga. Ma kakvo plaćanje.
Fali mi novca, odem na banku ili u poštu, ispraznim sef i odem.
Treba mi novi frižider – ok, razbit ću izlog i ponijeti ga doma. Gle, treba mi.  
Baš mi se vozi tramvaj ili avion. Nema veze što o vožnji istih ne znam ništa. Meni se to baš hoće. Ima sigurno neki tutorial na netu. Mora biti. Ima za sve. Sutra navečer ću sjesti u neku 17-icu pa ću se provozati gradom. Why not?
S prometnim propisima nije ništa drugačije jer ako svi znamo da se neke stvari ne rade tj. postoje sankcije za nepridržavanje istih, neke posljedice moraš snositi bile one u obliku novčanih kazni, negativnih bodova ili brojanju dana do izlaska iz zatvora.
Pogledamo li cijelu ovu priču kroz prizmu ljubavi samih prema sebi, ne sjedaš pijan u neregistrirani auto i ne voziš se.
Ne – ako se barem malo voliš. Ili nekog drugog. Imaš neku svrhu postojanja na ovom svijetu.
Većina nas vozi. Pod vozi, mislim na to da imamo položen vozački ispit i vozačku jer ako se osvrnemo malo unatrag, dvojica od trojice su vozili bez položenog ispita. WTF?!
Sjedamo svakodnevno u auto, vozimo se. Poštujemo propise i ne pada nam na pamet napiti se i sjesti za volan, proći kroz crveno, raditi gluposti u prometu.
Ako može većina nas voziti kako treba, onda bi trebali i svi ostali. Na sve nas odnose se isti zakoni i propisi i nema nikakvog razloga da ih se neki slijepo pridržavaju, a neki glume nedodirljive budale.
Novi zakon nije napravljen zato da bi se „napunio proračun“ ili da bi se „policijski smradovi iživljavali“ na nama nego da se konačno pokuša uvesti red u nered koji vlada na hrvatskim prometnicama.
Svakome se može dogoditi razgovor na mobitel za vrijeme vožnje, možda i prolaz kroz neko žuto, ali to ti se dogodi.
Jednom, dvaput – nije nemoguće, ali takve situacije moraju biti iznimka, a ne pravilo.
O vožnji pod utjecajem alkohola da ne govorim. Ne jedno pivo, ne jedan mali gemišt, ne jedna žestica. Niti jedna. Nikad i ni pod kojim uvjetima. Kad vozim ne pijem. Nema rasprave i ustupaka u tom slučaju.
Novog zakona najviše se trebaju bojati oni koji gluposti u prometu ponavljaju i za njih neće biti milosti. I ne bi ni trebalo biti.
I to je u redu, jer takvima bahatima treba jednom stati na kraj.
Kazne za prometne prekršaje po meni bi trebale biti još strože, još skuplje rigoroznije i drakonskije pogotovo za ponavljače jer negativnu statistiku prometnih prekršaja treba smanjiti na najmanju moguću mjeru.
Sve je u redu dok je u redu, ali neodgovorni idiot bez položenog vozačkog ispita, s neregistriranim autom i s nešto promila alkohola u krvi potencijalna je opasnost.
Prije svega za sebe, ali iskreno – njegova stvar, ali što kad jedan takav pijani mladac zbog svoje gluposti napravi sranje. Zaleti se u tebe. Tvog frenda. Promijeni u potpunosti tvoj život ili život nekog tebi bliskog.
Ubije moje dijete.
Tvoje dijete.
Je li i onda kazna za prekršaj previsoka?



© 2019. Domagoj Knežević. Sva prava pridržana.

Naša web stranica koristi kolačiće kako bi vam omogućili najbolje korisničko iskustvo. Pregledavanjem web stranice slažete se s korištenjem kolačića.