• Rođen ne tako davne 1980. godine u Sloveniji. Zbog tog geografskog detalja sam danas česta meta fora, pošalica i doskočica na račun Slovenaca. Mater odgovorno tvrdi da sam bio dobro dijete tamo negdje do srednje škole kada me šusn'o pubertet pa je pridjev „dobro“ zamijenio neki drugi, ali ostanimo umjereni za sada.

Petak, 05 Srpanj 2019 07:40

I JA BIH HTIO REĆI: „USPIO SAM KAO LOVRO“, ALI JA IMAM KREDITE #66

Napisao
Ocijeni sadržaj
(1 Glasaj)
I JA BIH HTIO REĆI: „USPIO SAM KAO LOVRO“, ALI JA IMAM KREDITE #66 foto: Vedran Tolić

Pa dobro Lovro – zašto?
Prošli ponedjeljak bio je ponedjeljak koji je utjecao na mene kao niti jedan ponedjeljak do sad. Ponedjeljak koji je srušio sve moje snove, sva moja maštanja, svu moju samouvjerenost, sva moja uvjerenja da sam nešto napravio i postigao u životu.
Neki osjećaj da nešto jesi i nešto vrijediš u nešto manje od minute trajno je ubio jedan ministar.


Učinjena je nepovratna šteta i jedino što mi je preostalo je taj osjećaj nelagode i srama. Beskrajnog srama, osjećaja manje vrijednosti, tuge, a cijelom tom depresivnom stanju zasigurno nije pomogla niti bolna činjenica da ću za dva mjeseca napuniti trideset i devet godina i da je moje vrijeme prošlo. Ta činjenica samo je dolila ulje na vatru.
Nije tu stvar u godinama u smislu da me godine muče kao broj.
Naprotiv, godine mi zaista nisu važne, ali ta istina da sam zakasnio je nešto s čim se ne mirim.
Od prošlog ponedjeljka ne spavam mirno, vrtim se po noći, budim se sav u jednoj vodi. Moj život od prošlog ponedjeljka je postao košmar, mora koja ne prestaje.
Preko dana još nekako, ali noći su beskrajno duge. I teške.
Ne smeta me čak ni ova vrućina koja je, ne bi čovjek vjerovao, ali sasvim uobičajena pojava za ovo doba godine. Ni to me ne smeta.
Proganja me osjećaj neuspjeha, manje vrijednosti, nebitnosti, beznačajnosti, ništavnosti. Odmah da razjasnim – ironija, ironija, ironija.
Sreća pa mi je uvijek bitno tko kaže, a ne što kaže, ali Lovro – zašto ste to učinili?
Bez obzira na činjenicu da vas više ne poštujem i dalje vam persiram jer me mater pristojno odgojila mada bih najradije sada upotrijebio rječnik koji mi ne dolikuje, koji nije primjeren, kojim se ne služim, ali volio bih.
I oprostiti ćete mi ako ponekad upotrijebim koju grublju riječ u ovom tekstu, ali jednostavno sam primoran jer količina ljutnje, bijesa, gnjeva koja trenutno ključa u meni se riječima ne može opisati.

Ima neka tajna veza
Gospodine ministre, ne znam uopće otkud krenuti jer količinom rečenica na tragu „ma popušit će narod tu foru“ vrijeđate inteligenciju upravo tog naroda. Postavimo stvari na svoje mjesto – vi ste ministar u hrvatskoj vladi, izabrani od strane hrvatskog naroda i trebali bi biti u službi naroda koji vas je izabrao.
Da se razumijemo, izabrao ne osobno vas jer teško da bi s ovakvim stavom bili izabrani već stranku, pa ste po inerciji nekim čudom sjeli u ministarsku fotelju.
Ako bolje razmislim, teško da bi bilo tko od ministara bio osobno izabran na tu funkciju jer nažalost imamo vladu sastavljenu od ministara koji na samo njima objašnjiv način privlače afere. Ne znam zašto, ali ima neka ta čudna povezanost između ministara i afera.
Ponekad se pitam nije li koeficijent vaših plaća povezan s aferama koje privlačite.
Vi ministri.
U tekstu od prije nekih mjesec dana spomenuo sam učinkovitost naše vlade upravo kroz prizmu afera.  Od svih ministara jedino vi i ministar Cappelli niste pronašli svoje mjesto na popisu odlikaša. I baš sam onako, duboko u sebi bio zadovoljan tom činjenicom kako ima ministara bez afera jer svi ostali su očito zadovoljili uvjete za ministarsku fotelju pod uvjetom da su afere uvjet za zapošljavanje u vladi.
To valjda u ministarskom životopisu ide pod kategoriju ostalo/hobiji: putovanja, čitanje knjiga, fotografija, ljubav prema aferama.
Zapisnik USKOK-a ili nalaz Ureda za sprječavanje interesa – dostupni na zahtjev.
Samo se multipliciraju brojne afere. Skupe afere. Ne možemo ih se riješiti nikako.
Napadaju k'o komarci u Slavoniji. Piju krv, živce. Sišu lovu. Afere, afere, afere…
Da, da – čuo sam za presumpciju nevinosti i sve te izraze koje vrlo često koriste brojni političari posljednjih dana. Između ostalog i vi.
Insinuacije, konstrukcije, fabrikacije, manipulacije, fotomontaže, laži, zlonamjerni zaključci – nastavi niz - ______________________________________________
Ovaj cijeli niz će po svemu sudeći vrlo lako ući u rječnik osnovnih pojmova hrvatske politike jer su na dnevnoj bazi kao pupčanom vrpcom povezani sa sferom politike.
I na koncu eto nam vas. Šampiona Lovro - prema napisima iz medija nadmašili ste sebe samog i dobar dio aktualne ministarske garniture. Pobijedili ste.
Količina informacija vezana uz afere koje se vežu uz vaše prezime samo raste.
Kao gljive poslije kiše.
Respektabilno čak i za jednog ex načelnika jedne male otočke općine s manje od devet stotina stanovnika. Ha?

Vlada s posebnim potrebama
Astrološki fenomen ovog kolovoza, poznatiji kao suze Sv. Lovre zasigurno ćemo gledati drugačijim očima, a ova kiša meteora ove će godine imati drugačiji sjaj.
Kad sam već spomenuo Svetog Lovru, Lovro je između ostalog i svetac zaštitnik kuhara, mesara i komičara.
Možda je cijela ova priča u stvari jedna dobra zajebancija - stand up komedija u vašoj režiji jer napaćenom narodu treba skrenuti misli s „ozbiljnog političkog posla“ pa smo dobili kruha i igara.
„Panem et circenses“ rekli bi stari Rimljani. I ministar.
Kruh ste nam već uzeli, na tragu Marije Antonaete – o kolačima možemo samo sanjati - pa su nam samo igre preostale, ali ako nas pitate, mi bi promijenili igru.
Dosta nam je tog monopoly-a u kojem ste uvijek vi banka.
Nije u redu, zaista nije u redu.
Sve zajedno – cijeli paket.
Činjenica da niste upisali vašu nekretninu u katastar više od jedanaest godina je nešto što ne mogu, neću i ne želim prožvakati.
Možda imate disleksiju, ali dajte si malo truda i pažljivo pogledajte ploču na vašem ministarstvu – siguran sam da piše Ministarstvo uprave.
Budem sad polako pisao da možete lakše pročitati - M i n i s t a r s t v o  u p r a v e.
Na vratima ureda vjerojatno vam uz ime, prezime i titulu piše i ministar.
Ako nemate disleksiju, a nadam se da nemate - zanemarite ovu opasku jer najmanje što želim jest uvrijediti vas po bilo kojoj osnovi, ali činjenica da kao ministar uprave niste vlastitu nekretninu upisali u katastar i taj mali sitni detalj zanemarili punih jedanaest godina je nedopustiva.
Budem opet polako napisao – n e d o p u s t i v a.
Ovakav propust se vama kao ministru ne može i ne smije dogoditi jer nije u redu i nema apsolutno nikakvog opravdanja za ovako nešto jer pružate krivu poruku.
Ne znam u kojem to svijetu ozbiljnih političara se ministar ne pridržava pravila i zakona iz resora svog ministarstva.
Ne tuđeg, ne neke tekovine EU – vi se ministre rugate i smijete u lice svom ministarstvu.
Ponekad se pitam vode li nam državu političari s posebnim potrebama jer što reći na bolnu činjenicu da živimo u državi u kojoj ministrica skrivi prometnu nesreću, a vozačka joj je istekla – jednom, nekad.
Ministar uprave zaboravi kuću upisati u katastar, a gomila drugih ministara i još veća gomila saborskih zastupnika ne zna pravilno popuniti imovinsku karticu.
Pa nije riječ o kvantnoj fizici. Popuniš formular i that's it, ali sudeći po ovom primjeru naši političari su očito polupismeni i ne treba čuditi što nam je država u takvom stanju kakvom jest kad je problem ispuniti jedan običan formular. Pa dobro, WTF ?!
Imaginarno je od nas građana očekivati da ste spremniji za neke zahtjevnije poslove kad se mučite s ovakvim osnovama.

Bahatost ostavite negdje drugdje
Ostavimo po strani sada imovinsko-pravne odnose, porijeklo imovine i sve ono što će dodatno istraživati „institucije koje trebaju raditi svoj posao“.
Osvrnuo bih se nakratko na vaš stav i odgovor na pitanje novinara oko propusta upisivanja kuće u katastar. Prije svega, vama kao ministru bi to trebalo biti čas posla jer uvijek možete dati nalog nekom od vaših pomoćnika da to učine umjesto vas, ali odgovor „Tko će to pratiti, Bogu hvala imam puno nekretnina“ nije ok.
Ponavljam, količina nekretnina nije upitna. Bitan je stav.
Ta količina bahatosti, samodopadnosti i izraz lica je nešto što si kao ministar ne smijete dozvoliti jer nas, male obične građane ovako nešto baca u očaj. Ljuti.
Čini nas nervoznima i razočaranima.
Ne možete biti tako osorni na pitanje novinara na tu temu jer prije svega morate odgovarati za svoje postupke, morate poštivati propise i zakone države koju predstavljate i u čijoj vladi sjedite kao i činjenicu da imate odgovornost prema narodu.
Ako ni jednu drugu odgovornost onda barem moralnu jer isti taj narod vas plaća. O simbiozi morala i hrvatske politike dalo bi se raspravljati jer svakodnevno pokazujete i dokazujete da ste svrha sami sebi i sve što radite, radite da bi zaštitili sebe, a na narod gledate kao na bankomat.
Vašu plaću vam mi isplaćujemo kroz gomilu nameta koje ste zajedno s vladajućom klikom, kako aktualnom tako i onom prošlom, stavili na već previše pognuta narodna pleća. Neposredno, narod vam je poslodavac, ali nažalost nemamo nikakvih instrumenata niti moći da ovakvo ponašanje sankcioniramo.
Da, imamo izbore, ali očito se pravi odabir još nije dogodio i kao da brojni političari imaju neki mutirani loš gen koji se aktivira preuzimanjem vlasti pa od predizbornog stada umiljate janjadi preko noći postanu čopor krvoločnih vukova, a narod ovce.
Taj vaš bahati „nitko mi ne može ništa“ – „gledajte me i plačite“ – „svi ste vi nitko i ništa, ja sam ministar“ – „gledajte me kako sam nedodirljiv“ stav ostavite negdje drugdje.
Ne priliči vam kao osobi, a najmanje ministarskoj funkciji koju obnašate.
Tu bahatost i aroganciju koja je iziritirala kako mene, tako i druge - zadržite u vlastita četiri zida – zidova po svemu sudeći imate i više nego dovoljno.  

Oprostite ministre, ali serete k'o grlica
Ponekad treba imati osjećaj za mjeru i s ljudske strane mi je jako žao što ju vi nemate jer izjaviti ono što ste izjavili dan uoči Dana državnosti je vrhunac neukusa i bezobraštine. Vašom izjavom kako se obogatiti do četrdeset i četvrte godine pljunuli ste nam u lice.
Brutalno i bez skrupula.
Što bi ta vaša izjava trebala značiti – da mi koji do četrdeset i četvrte godine nismo uspjeli zgrnuti gotovo pa 8,5 milijuna kuna smo nesposobni. Lijeni. Manje vrijedni. Građani drugog reda.
Oprostite ministre, ali serete k'o grlica.
Ne mogu se oteti dojmu i cijenim sav vaš trud i što ste bili izuzetno marljivi od najranijih dana. I to što ste kao đak srednjoškolac radili najteže poslove na Braču poput branja lavande i otkupa višanja, i to što ste kao student imali svoj biznis prodaje na štandovima kao i činjenicu da ste odslužili vojsku, završili studij i otvorili firmu, radili i zarađivali. I što ste imali pristojnu plaću načelnika i još pristojniju plaću ministra. I što ste zaposlili suprugu tako da i ona ostvaruje prihode.
Respektiram, ali matematika mi ne štima jer sam sličan životni put imao i ja. Radio sam još u srednjoj školi, odslužio vojsku, završio fakultet. Zaposlio se. Ne kao općinski načelnik niti kao ministar – već u privatnom sektoru, ali tako su se karte posložile.
Supruga je isto zaposlena, radi u prosvjeti i imala je sreće pa je posao našla vrlo brzo nakon završenog studija.
U skladnom smo braku, ja imam dvadeset godina staža, supruga osamnaest godina, ali čovječe – negdje griješimo pa vas molim da nas educirate.
Ne samo mene nego i sve ostale hrvatske građane jer i mi želimo biti uspješni. I mi želimo biti kao vi.
Vi ste Lovro naš idol, uzor, role model i prvom prilikom kada će biti moguće pribaviti neki vaš poster – s ponosom ću ga staviti u spavaću sobu, iznad kreveta pa da zadnje što vidim prije spavanja i prvo što ću ugledati ujutro kad otvorim oči – neka bude vaš lik.
I djelo koje stoji iza vašeg lika.
Moram biti iskren, malo me žulja ovaj dio oko duga vaše tvrtke u iznosu od milijun i tristo tisuća kuna, od toga tristo tisuća državi u čijoj vladi sjedite (ma super je država kad prašta), ali nećemo biti sitničavi jer nije u šoldima sve.
Nešto je i u nekretninama, barem vi to dobro znate.

Tajna uspjeha
Što se matematike tiče, ako ste vi i supruga radili proteklih dvadeset godina za plaću od deset tisuća kuna, vi i supruga ste u proteklih dvadeset godina zaradili 4,8 milijuna kuna. Dodajmo tome još teške poslove branja lavande, prodaju na štandovima u trajanju deset godina, od vaše četrnaeste do dvadeset i četvrte za prosječnu plaću od pet tisuća kuna to je još dodatnih šesto tisuća kuna.
Ukupno je to 5,4 milijuna kuna i ako ste nekim čudom uspjeli sve ove silne godine preživjeti bez da ste potrošili jednu jedinu kunu na svakodnevni život u smislu plaćanja računa, kupovine hrane pića, higijenskih potrepština, automobila, goriva, plaćanja vrtića, školske kuhinje… - opet matematika ne štima. Ovaj način – živjeti, a ne trošiti je nešto što svi priželjkujemo.
Privatni posao očito nije išao tako dobro jer tvrtka je otišla u stečaj s milijunskim dugom. Hm.
Možda vas je krenulo kad ste postali načelnik. Možda. Možda vas netko sabotira.
Spominju se neke izmjene GUP-a, upitna kupnja i prodaja zemljišta, namještanje nekih natječaja, sukobi interesa…
Vaš život je ustvari jedna lijepa bajka u kojoj bi mi svi rado bili i sporedni likovi jer kako to drugačije opisati nego bajkom.
Bajkom u kojoj štale postaju vile, pašnjaci građevinska zemljišta, a mi svi ostali smo ustvari samo ljubomorni na vaš uspjeh jer ste vi uspjeli ostvariti „američki san“ u općini Nerežišća i ako to nije uspjeh, onda ne znam što uspjeh jest. Kapa dolje.
Upoznat sam i s tim da su ljudi s otoka vrlo pažljivi i racionalni s novcem, zlobnici bi to nazvali „bodulski škrti“ – ali vi ste to izdigli na jedan zavidan nivo.
Nema te banke koja može ponuditi takvu kamatu i tako brzo oplemeniti glavnicu, ali da imate banku – vrlo rado bih oročio neke novce kod vas.
Nije baš da imam što jer kao i većini građana, dobar dio plaće ode na kredite i život, ali to je nešto s čim se vi niste susretali i tko mi/nam je kriv što nisam uspio kao vi.
Ono što me plaši je i činjenica kako mi je do te famozne četrdeset i četvrte godine preostalo malo i bojim se da za pet godina neću moći lupiti šakom o stol, prošetati svim svojim nekretninama, zadovoljno gledati u bankovni izvadak, provozati se fensi autom i reći – je*ote, uspio sam.
Uspio sam kao Lovro.
U slučaju da se sve insinuacije, konstrukcije…okrenu protiv vas, ne brinite, možete postati financijski savjetnik za svaku prosječnu i ispodprosječnu obitelj pa da i nama krene. Uspjeh zajamčen. Za dobrobit Hrvatske i njenih građana želim ovakva scenarij pa neka konačno svi budemo Lovro. Neka teku med i mlijeko. Doći će dan kad će se Irci doseliti nama.
Ako pak uspijete dokazati da je u vašem slučaju sve po PS-u, isprike zbog sumnje sviju nas u vas i dajte molim vas uvedite kuću u te katastarske knjige, da se ne brukate više.
Pa barem to vama ne bi trebao biti problem. Vi ste ipak ministar.
M i n i s t a r.
Piše vam na vratima.

 

© 2019. Domagoj Knežević. Sva prava pridržana.

Naša web stranica koristi kolačiće kako bi vam omogućili najbolje korisničko iskustvo. Pregledavanjem web stranice slažete se s korištenjem kolačića.