powered by

Ljeto nam se vratilo

Kalendarski smo zakoračili u ljeto i ako ne vjerujete kalendaru, siguran sam da vjerujete termometru jer posljednjih nekoliko tjedana je vruće. Jako vruće.
Ne vjerujete, prošećite malo po vani.

Billy Idol i njegov Hot in the city mi uopće nisu napeti ovih dana koliko god da volim tu pjesmu, ali kad je too hot – nije dobro.
A i mi ljudi smo posebna sorta jer do nedavno, a pod nedavno mislim na svibanj, smo zajedničkim snagama kukali kako je dosta kiše i hladnoće i da želimo ljeto.
E pa evo nam ga.
Da – generalno nije ok kad nema onog nekog vremena prilagodbe pa da se organizam u svoj svojoj punini duha i tijela pripremi za ljeto. Doslovno smo iz zimskih jakni uskočili u japanke, a sva proljetna roba koju inače rado nosimo jer to dođe kao neka uvertira u ljeto nije ugledala ni jednu sunčevu zraku. Ne ove godine. Jok.
Očito je došlo do nekih klimatskih promjena, ali ostavimo to po strani.
Vruće je i ljeto je.
Juuuuuuuuuppppiiiiiiiii.
Osobno, obožavam ljeto iz dva osnovna razloga. Laid back state of mind i sezona godišnjih odmora.
Čim završi škola i započne ljeto, sve je nekako drugačije i svi se generalno prebace u neki usporeniji, tromiji mod. Što je apsolutno fantastično.
Da je stiglo ljeto jasno je i po tomu što je promet u gradu fenomenalno rijedak i do posla mi više ne treba četrdesetak minuta nego sam u uredu za dvadeset i pet. Obožavam ljeto.
Jedini bed vožnje po ljeti u kombinaciji s crnim autom je činjenica da klima nafrljena na maksimum ne može rashladiti auto koji osam sati stoji na suncu pa je povratak s posla izjednačen sa saunom. O živote - robijo…
Tu je i problem lijeve ruke koja je već s prvim zrakama sunca blago crvena – da se razumijemo, nisam od onih vozača koji frajerski voze s lijevom rukom na vratima nego jednostavno sunce radi svoje tako da ljeti uvijek imam lijepo preplanulu lijevu ruku i nema veze što mi gospoja svaki dan trubi da namažem ruke nekom kremom.
Da ne izgledam baš k'o seljo, ali… i ove godine dao sam joj razlog da me može sprdati jer izgledam k'o seljo.

Zimski vs. ljetni tip
Ljeti su svi i manje nervozni, vlada neka opća pozitiva i dobra vibra. Dani su duži, prekrasno sunčani, ljudi se više druže – sve je baš opušteno i to je nešto na što se svi lako priviknemo i u tome maksimalno uživamo. Zato postoji ljeto.
Ljeto postoji i zbog godišnjih odmora. O da, zato to ljeto ima toliku draž i zato je ljeto toliko lijepo. Većina nas radi jer raditi se mora i ponekad dođe do zasićenja, do zamora materijala i godišnji nam je neophodan. Neki se baš jako potroše na poslu pa onda tih zadnjih nekoliko mjeseci ili tjedana do godišnjeg odbrojavaju. Dan po dan.
Da, banana je kad se ne možeš dočekat godišnjeg, ali postoji način da se malo refilaš energijom i pomogneš sam sebi.
Bit će ti lakše, nećeš širiti nervozu među kolegama, obitelji. Postoji gomila proizvoda danas na tržištu koji ti mogu malo pomoći. Meni je ginseng zakon. Podjednako volim i kapsule i vrećice. I nemoj biti bedast k'o ja kad sam jednom sukno vrećicu navečer. Jesus… Ne i ne.
To se ne radi. Jedino ako ti je baš napeto cijelu noć provesti pred televizorom.
Prštiš od energije, a sve oko tebe stoji, a ti lud k'o puška. Gingseng rules.
Ne samo u toj zadnjoj četvrtini do godišnjeg nego kroz cijelu godinu…pomaže...jer pojedini dani na poslu znaju biti obojani stresom, nervozom, gubitkom energije, manjkom koncentracije, ali zato je ljeto razdoblje kada punimo baterije.
I bilo bi super kada bi te napunjene baterije mogli nekako protegnuti kroz cijelu godinu, ali ne ide. Zato je tu priroda koja pomaže.
S prirodom ili bez nje – godišnji se mora pomno isplanirati bilo da se radi o ljetnom ili zimskom godišnjem. Ne znam koji ste tip – ljeto ili zima. Vanilija ili čokolada, ali sam siguran da podjednako volite godišnji neovisno je li on ljetni ili zimski.
Neki više vole zimu i zimske sportove pa uživaju u skijanju ili bordanju. Drugi pak više vole ljeto i sve što ljeto donosi i većina ljudi ipak više pažnje pridaje tom ljetnom nego zimskom godišnjem jer nema apsolutno niti jednog jedinog razloga koji ne ide u prilog ljetnim radostima.
Sunce, more, kupanje, sunčanje, sladoled – onaj trenutak kad dođeš na plažu već u sedam ujutro dok još nema nikoga pa uživaš ili još bolje – pronađeš neku mini uvalu, neki skriveni kutak gdje se možeš potpuno opustiti i prepustiti tim ljepotama godišnjeg. Bez stresa, bez mobitela, mailova, poruka… - čisti zen. Još ako je kakva dobra knjiga pri ruci, a starija djeca pričuvaju barem dva sata ovu najmlađu – bjutiful.

Na moru se fakat ispušeš
Vjerujem da su pripreme za odlazak na more u svakoj obitelji s djecom podjednako kompleksne kao što je to u našoj obitelji. Nemamo neku svoju nekretninu pa čak ni nekretninićicu na moru pa svake godine rentamo neki apartman.
Od onih smo koji nemamo ni bake ni djedove na moru, niti nekog daljnjeg člana rodbine kojem bi se mogli utrpati pa smo prisiljeni nešto iznajmiti. Ok, nitko nas ne prisiljava da idemo, ali mi to želimo i idemo. Kroz godinu odvajamo po malo ne bi li tih tjedan-dva ljetovanja bio preveliki udarac na kućni budžet. I tako iz godine u godinu.
Dok su curke bile male, onda je najbitnije bilo ponijeti dovoljno dječjeg plažnog asortimana jer oni bi baš sve htjeli.
Šlaufovi, rukavice, maske, peraje, naočale za plivanje, one neke kao poludaske za surfanje, luftići, kantice, lopatice, grabljice, sita, morskog lava na napuhavanje i krokodila na napuhavanje (hvala punici) i čamac za napuhavanje uz pripadajuća dva vesla jer to klinci baš vole.
Uz cijeli tu borbenu spremu za plažu, tu je i set igračaka za „u apartmanu“, set igračaka za dan, pa za navečer, za unutra, za van. Nekoliko plišanaca za spavanje i to bi u grubo bilo to. Što se tiče djece.
Da ne zaboravim pumpu. Bez pumpe ljeti ne idem nigdje i prvo što stavljam u auto je pumpa i to čak ne jedna nego dvije. Dok sam bio još jako mlad i naivan onda sam sve to napuhavao onako muški junački. Pa kaj je to za mene – mačji kašalj i onda sam umjesto uživanja u prvom jutarnjem plivanju dobrih sat vremena napuhavao sve te dječje igračke.
I sto puta sam prokleo onog koji je izmislio sigurnosni ventil na tim napuhancima. Pa čovječe da se dereš k'o jarac ne možeš to napuhat – ne ide pa ne ide. Istovremeno pušem krokodila, nogom pridržavam luftić da ga ne odnese vjetar i mažem jedno od djece jer kreme za klince nikad dosta, mažeš ih u debelom sloju…
Od tog silnog napuhavanja svih tih stvari dobro da se ne onesvijestim. Mislim čak i da jesam jednom zgodom na par sekundi ostao bez svijesti, ali sam se uspio pribrati i nisam to nikad priznao gospoji jer ona se uvijek previše brine oko svega. Da ne radim baš dramu jer smo na godišnjem. Kako ja tako i ona.
Neki stariji gospodin s njemačko govorećeg područja mi je posudio pumpu treći dan jer se valjda sažalio nad mojoj sudbinom. Stojim tamo na tom suncu, na oko gorim i pušem u sva ta čudesa povremeno se rušeći u nesvijest.
Pa navečer ispuši -  a ne bi ga ispuh'o da radiš ne znam kaj. Ne ide pa ne ide… - pa si samo nervozan, ali to je ona drugačija nervoza. Nervoza godišnjeg odmora.
Ma nema do njemačke providnosti, a i ja se dam educirati.
Pumpa je zakon. Bez pumpe više nigdje.

Seoba naroda
Mi nismo išli na more, mi smo se redovito preseljavali na more i nemam pojma kako nam je uopće sve stalo u auto. Auto ima podosta velik prtljažnik, na autu naravno još i krovni kofer i sve je bilo puno. Svaki iskoristivi centimetar prostora je bio popunjen.
Ona shema – gle tu još ima malo mjesta – zum – već bi bio uguran špil karata za Uno.
One bi samo nosile i nosile, a ja bi samo slagao i slagao i sva sreća pa sam postao svjestan kako igranje Tetrisa dok sam bio klinac nije bilo uzalud.
Kako bi se reklo – igla više ne bi stala u naš auto, a fenomen da više stvari nosimo natrag s mora nego kad idemo na more ni dan danas mi nije jasan. To je jedna od životnih misterija i tajni koja nikad neće dobiti racionalno objašnjenje. Ne znam kako i ne znam zašto, ali uvijek natrag furamo više stvari. Iz godine u godine. Od ljeta do ljeta. Pa dobro kak??????????
Zakaj???????
Danas kad su ove dvije već velike (govorimo o tinejdžerskoj dobi da budem precizniji) više se ne nose igračke za plažu. Igračke samo za ovu najmanju, ali ona je tak simpl – daj joj dva kamena i češer – mirna je cijelo prijepodne. Baš je maštovita i to je meni i gospoji baš super. Ovo što joj ponesemo vrlo često niti ne pogleda.
Zato su starije sad otišle u drugu krajnost. Krajnost koja se zove kozmetika, odjeća i obuća. Čovječe, nose odjeće k'o da ostajemo tri mjeseca, a ne deset dana, a u ta tri mjeseca ćemo valjda dvadeset puta ići u kazalište, sedam puta na neko svečano primanje i usput još na deset izložbi. Ma dajte cure – uozbiljite se.
Meni je dovoljno malo – dovoljan broj gaća i majica i to je to. I jedan „svečani komplet“ – to je ono kad idemo navečer na sladoled, zaletimo se do Zadra ili ako su ribarske večeri pa netko od estradnjaka ima koncert. Priči je tu kraj.

Ratno stanje zbog micelarne
I kog' će vam vraga toliko kozmetike na moru. Ne izlazite još van da se morate toliko larfati. Ne izlaze njihovom voljom, ne našom – da ne ispadne da smo neki grozni roditelji. I ako se prošećemo do sela navečer na sladoled, namjerno pišem sela jer volimo mala mjesta za otići na more, ne morate imati obrve kao bilo tko od članova obitelji Kardashian. Tamo svi crtaju obrve. I tata koji je promijenio spol pa je postao žena, ali je i dalje tata. Whatever – tamo svi crtaju obrve.
I moje kćeri također. Ja ne.  
I uvijek je problem oko nečeg što se zove micelarna.
Možda sam zastario, ne pratim trendove, odrastao s bratom i starim i jedina ženska osoba u kući je bila mater, ali sad živim s četiri žene.
Nisam isključiv, volim znati, prihvatiti i naučiti neke stvari, ali oko micelarne mi je trebalo malo duže.
Nebrojeno puta se znalo dogoditi da se u večernjim satima, taman dok sve postane ugodno tiho, pojeo si neki fini sendvič za večeru i guštaš u zdjelici sladoleda od lješnjaka i pistacije i baš ti je fino – da ti netko ukrade taj tvoj trenutak jer kućom odzvanja vrisak.
„Gdje mi je moja micelarna“?
Ili varijacije na temu: „Tko mi je uzeo micelarnu?“, „Mama, Nika mi je potrošila micelarnu“, „Mama, Ema mi je potrošila micelarnu.“
Nisam odmah skužio kaj je to micelarna i čemu toliko zle krvi oko tog nečeg, ali mi je gospoja objasnila što je i čemu služi micelarna.
Čovječe, cijela znanost oko micelarne – za uklanjanje šminke, njegu kože, hidrataciju… - u potpunosti ste slažem – život bez micelarne u našoj kući gubi svaki smisao, a o blazinicama da ne pričam.
Te prokletinje idu ruku pod ruku s micelarnom. O živote – robijo – u obliku micelarne.
I gospoja se zna uključiti u ovu raspravu jer i njoj znaju potrošiti micelarnu pa je onda luda k'o šlapa. Pa predavanja oko micelarne, traženje krivca. Je li ova ili ona. Ona ili ova.
CSI na temu micelarne u kući. Čovječe, kakav show.
Ono što sigurno znam da ova najmanja i ja nismo sigurno potrošili miceralnu. Nama to ne treba.
Uglavnom, osim hrpe odjeće i obuće, na more ide i jedan kofer kozmetike.
I bačva micelarne.

Mariniranje na suncu
Ja sam po pitanju priprema za more jednostavan. Nešto odjeće, neke natikače – baš mi kupila gospoja prije dva tjedna nove i to broj 48,5.
Ej, 48,5. Ne znam što se to događa s tim brojevima jer inače nosim 45-46, ali prodavač je rekao da treba uzeti veći broj jer ako se nosi inače 45-46, onda treba natikače uzeti barem 2,5 broja veće.
Ok, ali zar ne bi bilo jednostavnije napraviti natikače 46 za osobu koja inače nosi 46.
I kraj priče. Ovako se osjećam nepotrebno velik.
Osim natikača, tu je jedan par tenki i toaletna torbica. Četkica i pasta za zube, dezić i to je to. Čitava mudrost.
Gospoja se pobrine za mene u smislu da uzme neku jako dobru kremu za sunčanje jer ako imam problem s nečim, onda je to što svake godine uglavnom – izgorim. Sorry, kriv sam. Osjetljiv. Very sam sensitive po tom pitanju.
Toj činjenici ne ide u prilog da se volim pacat na suncu. Baš mi je gušt ležat na suncu, to me čini sretnim, a boja me se lovi samo tako. Izgorim dok si rek'o keks.
Dok smo još bili cura i dečko i tek krenuli na prva zajednička ljetovanja – ona je bila ta koja je vidala rane. Čovječe, baš sam znao opako izgoriti. Pa nisi znao je li gore ležati na trbuhu ili leđima i koža ti postane pretijesna. Sve te zateže, vruće ti je i ne znaš kako si pomoći. Jogurt je uredno pomagao u tim situacijama. Crven si k'o rak, gospoja te namaže jogurtom i u roku od tri mikrosekunde jogurta više nema. Tako te opalilo sunce da je od jogurta nastala korica. Pa se tuširaš, pa ponavljaš radnju sve dok ne bude barem malo lakše.
Danas više nisam tako naivan, bijela majica i krema za sunčanje s najvećim mogućim faktorom koji postoji na svijetu, a gospoja me još navečer i uredno namaže s gelom i to ne bilo kakvim gelom. Aloa vera gelom - koji tako fino hladi i umiruje da je to čudo jedno. Ja sam mariniran svaku večer. I totalno cool.  Neka, bitno da nisam izgorio - jako. I uvijek sam crven, to je teret koji moram nositi. Cure uvijek fino pocrne i imaju ten – k'o iz novina, a ja k'o da sam tek došao na more i opalilo me sunce. O živote…
Vrlo vjerojatno će isti scenarij biti i ove godine, ali sad sam se već naučio. Bitno da se piše godišnji, čak i datum već znamo. I destinaciju….jeeeeeeeeee.
Samo ga treba još dočekati.
Oboružan punom spremom, nakrcanog automobila svim potrebnim i nepotrebnim -  godišnji here we come.
U ovoj tek započetoj sezoni godišnjih odmora, želim vam da se prije svega odmorite, napunite baterije, posvetite malo više sebi koliko god da to sebično zvučalo, ali treba i sebi posvetiti malo pažnje. Posvetite pažnju i supružniku, klincima, frendovima. Radite one stvari koje vas vesele, jedite hranu koja vas čini sretnom, pročitajte neku dobru knjigu. Nađite hobi.
Isključite se na tih dva-tri tjedna. Zaslužujete to.
Ne zaboravite na vrućinu, pijte puno tekućine, zaštitite se od sunca, opskrbite se micelarnom i uživajte u tom dugo očekivanom godišnjem odmoru.
Take a break.