• Rođen ne tako davne 1980. godine u Sloveniji. Zbog tog geografskog detalja sam danas česta meta fora, pošalica i doskočica na račun Slovenaca. Mater odgovorno tvrdi da sam bio dobro dijete tamo negdje do srednje škole kada me šusn'o pubertet pa je pridjev „dobro“ zamijenio neki drugi, ali ostanimo umjereni za sada.

Srijeda, 22 Svibanj 2019 07:24

O ŽIVOTE, NIKAKO JOŠ NISAM SPREMAN ZA RAZGOVOR O SEKSU #59

Napisao
Ocijeni sadržaj
(0 glasova)
O ŽIVOTE, NIKAKO JOŠ NISAM SPREMAN ZA RAZGOVOR O SEKSU #59 foto: Vedran Tolić

Sin, kćer – ili tri kćeri
Onaj trenutak kad ti bolja polovica obznani da je test na trudnoću pozitivan – bam. Preplavi te lavinetina emocija. Osjećaji te rastave na milijun malih komadića i potrebno ti je određeno vrijeme da složiš natrag te emotivne puzzle.  


Tisuću upitnika ti se pojavi nad glavom i svjesni ste i ti i gospoja kako nastupa jedno drugačije razdoblje i da više ništa neće biti kao prije što je sasvim logično kad o tome razmišljaš s odmakom, ali u tom trenutku nisi baš sto posto siguran kako će sve to skupa izgledati.
Je li bolje imati dijete odmah ili nakon nekoliko godina veze/braka ostavljam svakome na izbor. Slažem se i s onima koji žele uživati nekoliko godina, putovati, biti solo, a sasvim mi je u redu da dijete dođe odmah.
Gospoja i ja smo prvo dijete dobili nakon dvije godine veze, a sedam mjeseci nakon što smo se vjenčali. To je valjda neka srednja opcija. Da, s čarima bračnog kreveta upoznali smo se prije braka. Krivi smo. Ili nismo. Sve ovisi o osobnim stavovima.
I nakon vijesti o prvoj trudnoći krenuo je razgovor o spolu djeteta.
Znam - ne možeš ga birati, ali možeš razgovarati o njemu. Promišljati.
Što ako bude sin? Kako će se zvati, kako će izgledati?
Što ako bude kćer? Koju boju očiju će imati? Hoće li imati svjetlu ili tamnu kosu?
Priče drugih o tome je li bolje imati sina ili kćer su nas umarale jer su svi imali nešto jako pametno za reći i bili su puni savjeta što je bolje. S dečkima ovako, s curama onako.
Ej ekipa – gospoja je trudna i nemamo apsolutno nikakav utjecaj na spol djeteta. To je već definirano začećem, kromosomi i te sheme. Nemojte se sramotiti ovakvim izjavama i ispada kako netko nije bio pažljiv na nastavi.
Nama je bilo apsolutno svejedno što se tiče spola. Samo neka je živo i zdravo, a hoće li pišat sjedeći ili stojeći – nebitno.
Naravno da smo bili znatiželjni i na svakom ultrazvuku s nestrpljenjem iščekivali potvrdu spola, ali uvijek je bila procjena. I to ona - bez stopostotne garancije jer uvijek je bilo još rano za sigurnu potvrdu.
No, stigao je i taj trenutak kada smo imali stopostotnu potvrdu i kad je doktorica rekla da će biti kćer.
Nakon rođenja prve kćeri, stigle su još dvije. Kćeri.
Moram biti iskren, priželjkivali smo jednog sina, pogotovo nakon dvije kćeri – čisto zbog nekog balansa u kući jer ovako imam gospoju, tri kćeri, punicu i ženskog psa, ali…
Ne bih mijenjao ovo malo čudo za deset sinova. Ta mala je čista pozitiva.
Bit će valjda muške unučadi danas sutra. Od njih tri – pa valjda će jedna imat' muško dijete s kojim ću moć' zaigrat nešto s loptom. Na stranu što sam u sportovima s loptom nevješt. Imam volju.

Za unuče je potreban snošaj
Neki dan smo se s frendovima uz kavu dotakli seksa. Ako je netko od vas u ovom trenutku pomislio na nešto što barem malo asocira na neku svingersku opciju – krivo.
Dotakli smo se seksa u smislu seksa naše djece.
O jesus – ovo mi je teško i napisat'. Seksualni život naše djece. O je*ote led. O tome nisam niti razmišljao – do sad.
Frendovi imaju dvije kćeri i sina. Mi tri kćeri. Njihova starija kćer ima sedamnaest, a moja/naša će za koji mjesec dana šesnaest.
Srednja škola, pubertet, divljanje hormona. Zaljubljivanje, interes, isprobavanje…
Zemljo otvori se. Progutaj me i ne vraćaj me natrag.
Bile su i one tu. I njihova kćer i naša kćer. Okrenuli smo razgovor na neku zafrkanciju jer je u školi bilo neko predavanje o spolno prenosivim bolestima pa su svi dobili jedan kondom na poklon.
Neki roditelji su se zgražali na to i siguran sam kako ima onih roditelja koji će ovakve poklone protumačiti kao poticanje na seks, ali ljudi dajte se uozbiljite – vaši i moji klinci srednjoškolci vjerojatno o seksu znaju više nego mi svi zajedno.
U današnje vrijeme kada je sve dostupno uz dva klika – o čemu mi pričamo.
Najstarija kćer se navukla na Game of Thrones…- tamo nema čega nema pa nema potrebe sad glumiti neko ćudoređe.
Okrenuli smo cijelu priču na neku zafrkanciju i rekao sam im neka uvijek imaju kondome sa sobom jer postoji mogućnost da će im dečki zakazati u tom smislu pa neka one budu spremne.
Jesus, kak' su se one cerekale.
Dobro je što nije bilo onog nekog neugodnog trenutka. Trenutka kada bi se one jako sramile i pobjegle glavom bez obzira jer je to neka tema o kojoj se ne priča. Mora se pričati.
Budući da niti jedna niti druga nemaju niti dečka – razloga za zabrinutost nema.
Još.
Pretresli smo malu tu temu, ali onako benigno, tek malo zagrebli po površini jer od nekud treba početi i laknulo mi je kad sam skužio da su ok što se tiče razgovora o tome.
One se furaju na to kako su velike i odrasle, ali su još takve klinke. Neka.
Najstarija se grozi kad vidi mene i gospoju da se zagrlimo ili poljubimo. Njoj je to tak' strašno.
Ima tih trenutaka u danu kad se zagrliš s gospojom, poljubite se, a ona vrišti da je to bljak, grozno i bla bla bla.
Kad je jednom imala taj napadaj „gađenja“ –  by the way - uvijek pretjeruje i simpatično dramatizira, ja sam joj kontrirao i rekao neka se ne zgraža na to naše ponašanje jer da nije bilo toga, ne bi bilo niti nje. Nadodao sam još kako je osim zagrljaja i poljupca bila potrebna i penetracija. Doslovno tim riječima – penetracija.
Pobjegla je glavom bez obzira – kakav show, a mi smo ispali citiram „odvratni“.

Od prvog dana škole do prvog seksa
Da, meni ta tema o seksu nekako nije legla jer nisam spreman. Mislim jesam spreman, ali iskreno, ne bih želio o tome pričati sada. Ne danas. Neka prođe još mjesec, dva.
Godina. Desetljeće.
Nisam od onih koji smatraju da o tim stvarima kćeri moraju razgovarati s majkama, a sinovi s očevima. Mislim da se oba roditelja mogu uključiti u ovu raspravu i podjednako sudjelovati te kako ne treba od toga raditi tabu niti dodatno mistificirati jednostavne stvari.
Možda je majkama ipak malo lakše o tome s kćerima, ali ne treba biti isključiv.
Svjestan sam da je ona sada u godinama kada bi mogla početi iskazivati interes za seks jer istraživanje seksualnosti i sveg ostalog što ide u paketu je sasvim normalno za tu dob bez obzira što to meni kao ocu nikako ne odgovara.
Ne mogu to nekako prožvakati  i pomiriti se s činjenicom da djeca rastu i da će htjeli mi to roditelji ili ne, doći trenutak kada će i naša djeca ući u svijet spolnih odnosa – u konačnici danas sutra imati i svoju djecu, a mi unuke.
Imam osjećaj da je još uvijek ona klinka s par ispalih mliječnih zuba i kao da je jučer bilo kad je krenula u školu. Pamtim k'o danas taj prvi dan škole. I što je nosila ona, a što sam nosio ja. I znam da je padala kiša. I da smo torbu uzeli na nekoliko rata jer je bila skupa k'o suho zlato, ali nije se šparalo jer mora biti anatomska, mora biti čvrsta…sve mora.
Ej, to je bilo jučer.
Danas pričam o kondomima i zaštiti…
WTF?! Pa kak? Pa kud prije?
I gospoja i ja smo složni oko toga kako te stvari kontrolirati ne možeš i nemaš apsolutno nikakav utjecaj na to. Nula. Zero.
Klinci to mogu napraviti za vrijeme školskog odmora, u WC-u u birtiji za vrijeme izlaska ili kad su „do frendice“.
Ne pada mi na pamet držati joj prodike kako se mora čuvati do braka makar poštujem i tu opciju i čak poznajem neke parove koji su zaista čekali brak prije nego što su krenuli s upoznavanjem svih radosti spavaće sobe. I super mi je što im nije bio bed pričati o tome otvoreno jer fakat ne treba biti bed pričati o tome. To je njihova odluka i tko sam ja da sudim mada znam da ima onih koji bi ih rado sprdali zbog toga.
Kao neka shema – nisu u trendu, svi to rade… - pa dobro zašto preispituješ nečiju intimu?
Njihova tijela, njihove vulve i falusi, njihov izbor.

Prokleta dvostruka mjerila
Teško mi je biti objektivan u ovoj situaciji jer se radi o tvom djetetu. I još je u pitanju kćer tj. kćeri. Njih tri.
Navodno je s dečkima lakše, ali ne znam iz kojeg razloga bi roditeljima sinova trebalo biti lakše. Nema apsolutno nikakve razlike po tom pitanju jer podjednako o ovoj tematici treba educirati i sinove i kćeri. Za seks je potrebno dvoje i odgovornost kako za odgovorno tako i za neodgovorno ponašanje snose oboje u snošaju.
Sjećam se svoje stare – povremeno nam je znala kupiti kondome uz neizostavnu rečenicu „još nisam spremna biti baka i pazite što radite“.
Kad se sjetim sebe u srednjoj školi, tamo negdje neki treći, četvrti srednje – nama muškima, na stranu koliki smo muškarci bili s nekih petnaest/šesnaest/sedamnaest godina, ali sve vezano uz cure i seks su nam redovito bile tema razgovora. Onda još nije bilo mobitela pa smo komunicirali mnogo više nego što to čine današnje generacije.
Gle, to su te godine kada je o tome normalno razmišljati, pokušavati, maštati. Pričati o tome s frendovima, ekipom.
Sjećam se i prve cure i prvog poljupca. Onog pravog – s jezikom. Čovječe, kakva sreća - na klupi u parku nedaleko zgrade. Do doma nisam hodao – lebdio sam.
Kako je vrijeme prolazilo, tako su krenule i veze - imaš curu s kojom hodaš, s kojom si u vezi, s kojom se redovito čuješ telefonom. Pa lagano druženja, brijanje.
Prva ženska gola sisa u ruci je bila ravna dobitku na lotu. Nitko mi nije bio ravan jer sam bio car.
Za sreću su potrebne male stvari. Tu ne mislim na veličinu grudi dotične, nego činjenicu da si imao priliku primiti žensku cicu. Osjetiti ju. Golu, toplu - najljepšu moguću u tom trenutku.
Pa onda nadalje k'o u Azrinoj – Provedimo vikend zajedno - tulumi, pokušaji, peting…
O prvom seksu ne bih, ne zato jer imam neki problem oko toga nego zato što je bilo loše. Bilo je baš bez veze. Izvedba je bila maestralna – u to nema sumnje. Ma lupam gluposti i pretjerujem sad jer se uopće ne sjećam kakva je bila izvedba.
Mo'š mislit da ćeš se iskazati prvi put.  Je, je. Hoćeš. Aha.
Gledajući sada s odmakom od XY godina – to je bio pravi one night stand. Bez emocija, bez onog nečeg. Nije bilo kemije i ne mogu se niti prisjetiti kako sam se osjećao. U tom trenutku valjda sam si bio cool. Ponosan.
Kad sad razmišljam o tom svom prvom putu – šteta što se ne može ubaciti audio u tekst jer ima jedan zvuk koji bi opisao taj prvi put – nešto tipa – hmnjjjjaaa.
I u potpunosti sam svjestan kako su mi mjerila dvostruka. O da.
Samo iz razloga jer negdje, sad, baš u ovom trenutku, gradom hoda neki dripac koji razmišlja na isti način kao i ja u tim srednjoškolskim godinama. I taj će danas/sutra biti dečko moje kćeri. Možda i budući zet. O živote.
Da, djeca rastu, mi starimo. Evidentno, koliko god si mi to ne željeli priznati.
I treba poštivati njihovu dob i interese jer što je interesiralo nas u toj dobi, vrlo vjerojatno interesira i njih. Nemojmo se zavaravati.  

Djed u 42-oj?
Teoretski, ja bih mogao postati djed u 42-oj godini. Čekaj, čekaj…dajte mi sekundu.
Udahnuo sam nekoliko puta, dao sam si minutu da tu suludu ideju potisnem negdje duboko u sebi.
Da, teoretski bih mogao, ali ne bih volio.
Imaš roditeljsku obvezu o svemu informirati, upozoriti, savjetovati, educirati i tu tvoj dio priče oko seksa prestaje.
Sve ostalo je na njima. I njihovoj pameti, a tinejdžerske godine i odgovorno ponašanje često i ne idu ruku pod ruku. I ne mislim kako su tinejdžeri neodgovorni i neozbiljni. Naprotiv.
Obje kćeri me demantiraju - ne baš svaki dan, ali da ima tih nekih trenutaka kada me baš ugodno iznenade načinom razmišljanja – ima. Zaista ima.
Bio bih sretniji da su ti trenutci ipak malo učestaliji nego što se pojavljuje Halleyjev komet, ali ne moram baš bit tak' jako sitničav.
I tih, #jakosmosiponosni roditelji na to kako su nam klinci „odrasli“ s vremenom ima sve više i više, točno kužiš kako - što su starije to zrelije razmišljaju i odgovornije se ponašaju.
Juupiii. Neki dan smo gospoja i ja ostali šokirani.
Srednja je morala napraviti 3D model nekog atoma za kemiju jer tako to traži škola za život. Škola za život nas nije uopće obiteljski povezala nego samo unijela razdor i svađu u lijepu večer kišnog utorka. Pozdrav ministrice Divjak, pusa iz Samobora.
U jednom trenutku nastao je opći kaos u kući jer više nitko nije bio siguran koliko elektronskih omotača treba imati i pobrkali su nam se neutroni, elektroni i protoni.
Moram nadodati kako smo i gospoja i ja društvenog smjera pa u tom području nismo baš svoji na svome.
I kad smo konačno uspjeli smiriti uzavrele strasti i kad su svi atomi konačno sjeli na svoje mjesto krenuo sam napasti srednju kćer prodikama u smislu – uvijek se sjetiš dan prije.
Ona je samo rekla: „Ne-ne, to mi treba za petak“.
Kakav hladan tuš. U tišini smo se gospoja i pogledali i kuhinjom se prolomio spontani aplauz. Čovječe, nešto treba napraviti za školu, a nije od danas za sutra. Jesus. Ovo se još nije dogodilo. Pa ti reci da za sreću nisu potrebne male stvari – jesu. Odgovorno tvrdim.
Za osmišljavanje cijelog ovog projekta potrošili smo nekoliko sati, a od tih nekoliko ja sam sat vremena proveo s fleksijem i brusilicom u ruci. Prokleti bili atomski omotači.
Vratimo se ovoj starijoj kćeri jer ova srednja se bavi atomima koji su ustvari kamilica i atomi su mi super. Obožavam atome i razgovore o njima. Atomi su top u usporedbi s razgovorima o seksu i seksualnom odgoju unutar kuće.
Što se seksa i tinejdžera tiče, možeš se samo nadati kako će barem dio tih naših roditeljskih savjeta naši klinci pozorno saslušati i da će ih usvojiti i prakticirati.
Odgovorno seksualno ponašanje, korištenje zaštite i sve što ide u paketu jer fakat ne bih želio da pokupi neku bolest ili da ostane trudna pred kraj srednje škole jer mi se ne da biti djed u 42-oj. Garancije nema, ali...
Čovječe, pa ova najmlađa nema još ni pet godina.
Da ne bi u isto vrijeme vodio u vrtić i kćer i unuku. Pa daj ti reci. O je*ote.
Iso mara, ovo je too much. Uzimam break…ne mogu više. Sorry. Nastavit ćemo.
Možda bolje i ne. Stavljam ovu temu „ad acta“.
Mi ćemo napraviti sve što možemo s naše strane kao roditelji, a sve dalje je na njima.

© 2019. Domagoj Knežević. Sva prava pridržana.

Naša web stranica koristi kolačiće kako bi vam omogućili najbolje korisničko iskustvo. Pregledavanjem web stranice slažete se s korištenjem kolačića.