• Rođen ne tako davne 1980. godine u Sloveniji. Zbog tog geografskog detalja sam danas česta meta fora, pošalica i doskočica na račun Slovenaca. Mater odgovorno tvrdi da sam bio dobro dijete tamo negdje do srednje škole kada me šusn'o pubertet pa je pridjev „dobro“ zamijenio neki drugi, ali ostanimo umjereni za sada.

Srijeda, 11 Travanj 2018 14:37

MAJA vs. MIA / SISA vs. PRSTI #2

Napisao
Ocijeni sadržaj
(13 glasova)
MAJA vs. MIA / SISA vs. PRSTI #2 Foto: net.hr i youtube.com

Protiv prirode se ne može
Neke stvari su biološki uvjetovane već tisućljećima i to su one stvari na koje ne možemo utjecati.  Kad bolje razmislim možemo, ali temelj/baza je ovdje, ona je nastala zbog biologije, prirode i kao takvu ju moramo prihvatiti jer je neosporna. Neosporno je i to da se šaka nalazi na distalnom  dijelu ruke, da je anatomska građa vrlo složena, da se kosti šake dijele na kosti pešća, kosti zapešća i članaka prstiju. Treba uzeti u obzir i tri mišićne skupine koje se nalaze na šaci, a to su mišići tenara, mišići u sredini šake, mišići hipotenara. Itd….itd. O šaci bi mogli u nedogled. Isto kao i o sisi, dojci, grudima – kako god. Dojka ili mliječna žlijezda nalazi se na ventralnoj strani prsnog koša. Muška i ženska dojka se razvijaju jednako sve do početka puberteta. U tom trenutku se muška sisa prestaje razvijati, a ženska se razvija dalje do trudoće i dojenja. Dojku oblikuje žljezdano tkivo uloženu u vezivnu stromu koje je obloženo masnim tkivom. Na vrhu dojke nalazi se i bradavica, izbočena tvorba promjera i visine oko jedan centimetar, a oko bradavice je kružno pigmentirano područje. Ok? Dosta. Shvatili ste bit. Priroda je to tako zamislila i kreirala. I to je čudesno, fascinantno i uzbudljivo.

„Svuda oko mene guzice i sise – pari mi se ludin“
Zašto smo onda toliko fascinirani sisom? Nema dana da me s nekog od portala ne pogleda sisa. Bez interneta se u današnje vrijeme ne može, a internet je jezero, potok, more, ocean – nepresušno vrelo sisa. Upalim ujutro komp da pošaljem neke mailove – evo sise. Otvorim net banking, vratim se na home page – opet sisa. Pogledam prognozu i hop, eto u donjem desnom uglu opet me na oglede zove neka sisa. Idem staviti oglas na njuškalo – paf! Eto sisa.

Idem skinuti nešto s torrenta – invazija dojaka.

Nije stvar samo u sisama, ima tu i drugih ženskih atributa. Neki dan surfajući netom osvanuo je ogroman naslov kako je dotična Black Chyna opet povećala guzu uz podnaslov da je pozadinu pokazala u minijaturnim tangama i šokirala. Pitam kolegicu koja sjedi za susjednim stolom poznaje li lik i djelo Black Chyne na što će ona kako pojma nema. Kao ni ja. Klikam članak i gledam slike Black Chyne čija je očita svrha postojanja biti „bujna starleta“. Tako je okarakterizirana u članku. To je valjda kao zanimanje. Ne samo starleta nego već i bujna. I starlete su očito uzele specijalizaciju pa ima reality show - starleta, silikonska kraljica  - starleta, najpoznatija balkanska - starleta, prsata – starleta, djevojka nogometaša – starleta pa ti biraj starletu ovisno o tome što ti se sviđa. Listam galeriju Black Chyne i njezina guza je sve osim guze. Guza mi dođe k'o neki deminutiv, nešto malo, oku ugodno, zgodno, slatko – nešto što bi rado stisnuo, pogladio, nešto što pozadine Crne Chyne definitivno nije. I mene je šokirala kao i veliki broj svojih obožavatelja koji su to podijelili u obliku komentara na njezinom profilu. Ja nisam jer sam se preplašio tolike „guze“. Nije mi vrag dao mira pa sam išao guglati tko je Black Chyna. Čime je zadužila svijet, što radi u životu? Da li je glumica, pjevačica, sportašica? Ma internet je čudo. Doživio sam prosvjetljenje. Pazi ovo.

Chyna je bivša zaručnica Roba Kardashiana s kojim ima dijete. Chyna je također i bivša djevojka repera Tyge s kojim također ima dijete, a Tyga je pak bivši dečko stanovite Kylie koja je pak Robova sestra. Pa buraz - kakva je to bolesna sapunica? Ove turske su čista kamilica u usporedi s ovom. Nadalje, Kylie i Rob su članovi mega popularne obitelji Kardashian te brat i sestra Kim Kardashian. Za Kim Kardashian sam čuo i prije. A koliko tek njezinih sisa ima na internetu. U enormnim količinama. I ne samo sisa. Ona se apgrejdala i brendirala puno više. Znate na što mislim. Njihova mama Kris nedavno se rastala od dugogodišnjeg supruga Brucea, bjelosvjetski poznatog sportaša koji je u dobi od 66 godina odlučio promijenit spol pa je postao Caitlyn.

Moja baka je imala uzrečicu kako svaka „hiža ima svoga križa“. Ja bih nadodao kako Kardashiani imaju i kapelicu. Respektiram sve ono što su postigli i kako su od ničega napravili nešto. To je drugi par rukava, ali ne i tema ovog puta.

Volim i ja sisu
Da se razumijemo, nisam ja cijepljen protiv estetike. Volim i ja sve što je oku ugodno pa bilo to i u obliku ženskog dekoltea. Mene čudi zašto smo sa svih strana bombardirani sisama. U posljednje vrijeme nekako uvijek iskaču one čija je vlasnica Maja Šuput. U Majinu slučaju moram se osvrnuti kako ipak možemo na prirodu utjecati jer Maja je na svoje sise utjecala. Ok. Neka je. Sisama su očito opterećeni i i jedni i drugi - mislim na muške i ženske. Muškarci vole gledati sise, uživati u njima. Neki bi ih rado i dirali. Neki ih pak toliko vole da slikama sisa ukrašuju svoj životni prostor. Žene isto imaju fiksaciju sisama pa im je bitno kako sise izgledaju u majici, kako izgledaju u haljini, kako izgledaju u badiću. Opterećene su njihovom veličinom, oblikom.... Kupuju grudnjake s funkcijom podizanja sisa, ima li fišbajn ili ne, jesu li "podfutrani", a sve to ne bi li izgledale bolje i istaknule ih svim zainteresiranim pogledima. Muškarci onda uživaju, a žene budu ljubomorne jer njihove sise ne izgledaju tako dobro. To sa ženama i sisama je otišlo u neku totalno čudnu krajnost. Otišlo je toliko daleko da sve veći broj žena odlazi doktoru za sise pa onda dotični napravi ženi „a la carte“ sise. Ako ih to čini sretnima ja nemam ništa protiv toga. Svi moramo biti sretni. I nositeljica novog para sisa i gledatelji istih. Tko voli nek' izvoli.
Sličnih tekstova poput ovog o Black Chyni ima gomiletina, ali ako se prebacimo u lijepu našu, onda je to o Maji. Maja nas bombardira svakog dana iz svakog ugla, ali ne u svakom pogledu. Maja je pjevačica i ona se bavi glazbom, poznata po tome što odrađuje fenomenalne gaže na svadbama, što je na njezinim koncertima uvijek dobra atmosfera, kako je vrhunski zabavljač... Nije sada bitno je li Majina glazba ok ili nije. Je li to umjetnost ili nije. Ono što mi zapinje za oko su članci u proteklih pola godine. Vijest je nedavno bila to da je Maja objavila sliku na kojoj NIJE gola. Naglasak je na NIJE.

Osim toga što je ovog puta bila odjevena, more je članaka tipa: Maja Šuput gola u kadi / Maja Šuput pod plahtom uživa s dvije žene i muškarcem / Maja Šuput skinula se do kraja / Maja Šuput utegnula se u korzet i pokazala bujne grudi / Maja Šuput neplanirano pokazala grudi / Maja Šuput pokazala ovlažene grudi / Maja Šuput golim sisama masirala Marka Grubnića / Maji Šuput napete grudi skoro ispale iz košulje / Maji poispadale grudi iz minijaturnog badića / Vruća Maja Šuput / Maja Šuput i neposlušne grudi / Maja Šuput pokazala međunožje i napumpane usne / Šuput pozirala uz golu guzu. To su sve naslovi. Fakat. Proguglaj.

Rijetko se spominje njezina glazba, koncerti, novi spotovi tj. ono čime se žena u životu bavi i od čega živi. Sve se svodi na sise i guzice i to je ono što mi smeta. To je ono što nam mediji serviraju i ta velika količina sisa i guzica koju nam svakodnevno guraju pod nas. Nebitno je jesu li sise Majine ili nečije druge. Maja se isistaknula (nije tipfeler) sama od sebe, zahvaljujući medijima, namjerno ili ne - ne ulazim. Maju poznajem osobno, išli smo skupa u školu, cijenim ju i o njoj mislim sve pozitivno, ali smeta mi to što nam druge stvari nezapaženo prolaze i to čitava gomila njih. Nismo ni svjesni.

U nekom paralelnom svemiru
Tema za ovaj post nekako se nametnula sama po sebi. Bio je jedan od onih ponedjeljaka kada je dan strahovito težak. Kada sve ode u krivom smjeru i kad si umoran i nervozan. Težak u smislu da je popis dnevnih obveza bio predugačak, da se po Murphyjevom zakonu sve što se moglo zakomplicirati na poslu zakompliciralo i da sam doma došao iscijeđen. Željan odmora i sna.

Spletom slučajnih okolnosti tu istu večer našao sam se u Hrvatskom glazbenom zavodu u zagrebačkoj Gundulićevoj. Nastupali su Zagrebački solisti & Mia Pečnik. Da raščistimo što se tiče klasične glazbe – ne slušam na dnevnoj bazi, ali ponekad volim. Neki će misliti malo dosadno, ali ne opterećujem se. Volim ja i druge stvari. Informacije radi, vozeći se prema Zagrebu u autu smo slušali Baretov Live iz Tvornice i to na najjače. I urlali smo „iz sve snage“ i cure i ja. I bilo nam je dobro jureći autocestom. A bilo je dobro i poslije. HGZ, Zagrebački solisti i gosti…ok, pa to bi trebalo biti dobro. Ugodno i profinjeno.

Napravimo break. Poznajete li Miju? Jeste li uopće čuli za nju?

Mia je čudo od djeteta. Nakon nekoliko izvedbi Zagrebačkih solista, došla je Mia. Curetak na pragu punoljetnosti, tiha, plaha i skromna. Naklonila se i sjela za klavir. Ako me sjećanje dobro služi, svirala je Mozarta i mala je razvalila. Pljesak nakon zadnje note trajao je nestvarno dugo, a ona se samo diskretno smješkala, naklonila nekoliko puta i otišla. To nije smjelo tako završiti, a srećom i nije. Publika je željela još i to su jasno dali do znanja neprekidnim aplaudiranjem. Ja zajedno s njima i uspjeli smo, isprovocirali smo ju – i došla je. Još jednom. Ne znam koju skladbu je svirala za bis, ali nakon prvih nekoliko taktova, vrijeme je stalo. Ona je svirala čitavim tijelom i duhom. Ona živi svaki takt, četvrtinku, osminku, ligaturu i legato. Svojim sviranjem, virtuoznošću, nestvarno brzim prstima napravila je čudo. Imao sam osjećaj da se velika dvorana HGZ-a raspala u milijardu malih komadića, transferirala u neku drugu dimenziju, neki paralelni svemir i nakon sulude vožnje nekim nezemaljskim sferama vratila natrag. Je*ote -kak' je to bilo dobro. Publika zajedno sa mnom je bila u čudu. Prvo trenutak tišine, šok i nevjerica, a onda pljesak…zaslužen i dug.

I onda sam postao svjestan kako čovjeku ustvari malo treba da se resetira, napuni baterije, zaboravi na cijeli taj težak ponedjeljak i u nekom drugom pozitivnom filmu se vrati doma.

Putujući doma istovremeno sam bio i sretan i ljut. Sretan zbog koncerta, a ljut do boli zbog Mije i Maje. Ne ide mi u glavu zašto većina nas mora znati gotovo svaki detalj o vlažnim sisama Maje Šuput, a ne zna gotovo ništa o biografiji Mije Pečnik i taj nerazmjer, ta nepravda me proganja.

Jeste li možda ikada pročitali članak ovakvog tipa: Mia Pečnik ove godine održala nastupe u Belgiji – Slovačkoj – Njemačkoj – Sloveniji – Italiji – Mađarskoj – Austriji / Mia oduševila u Londonu / Mijin prvi nastup u Španjolskoj - koncerti u Madridu i Marbelli / Petnaestogodišnja Mia nastupa u Lisinskom sa Zagrebačkom filharmonijom / Mia & 2 Cellos zajedno u humanitarne svrhe / Mia Pečnik i simfonijski orekstar HNK-a u Osijeku / Mia Pečnik osvojila oskara znanja Ministarstva znanosti i obrazovanja / Mia Pečnik nastupala u njujorškom Carnegie Hallu.

Vjerojatno niste, a svi ovi naslovi su vjerodostojni, točni i istiniti i to je ono što je tragično u čitavoj ovoj priči. I da - Mia je nastupala u Carnegie Hallu, a nema ni 18 godina.

Moraju li se Mia, Petra i Kristina obnažiti?
I onda se pitaš u kakvom svijetu i društvu živimo. Ovakve vanserijske, supersonično lijepe priče nam prolaze negdje ispod radara i za njih ne znamo jer su iza scene. Izgube se negdje između sisa Maje Šuput i predimenzionirane guzičetine Black Chyne. A koliko je takvih kao što je Mia. Vjerojatno svatko od vas poznaje nekog ovakvog specifičnog genijalca ili genijalku koji su posebni u nekoj svojoj sferi, ali su eto zapeli na margini. Neka Kristina, Marko, Filip, Petra, Tin… ima ih gomila. Oni su stvarni, postoje, tu su s nama, ali za njih nažalost ne znamo. Mora li se Mia iz tog razloga obnažiti ne bi li se za nju čulo? Mora li tamo neka Petra odjenuti haljinu za koju se mi moramo pitati nosi li ispod gaćice ili ne?

Naravno da ne. I draga Mia, draga Petra, draga Kristina – ne pokazujte vaše minijaturne  tange, ne masirajte „golim sisama“ nikoga, neka vam ne ispadaju napete grudi. Ostanite upravo takve kakve jeste – savršene. Ako napravite drugačije – oni pobjeđuju. A vas dvojica Tin i Marko – nema veze što vas nitko nije pričekao na aerodromu u Zagrebu kada ste došli iz daleke Kine gdje ste pomeli konkurenciju na međunarodnom sveučilišnom natjecanju iz informatike i robotike. O vama ćemo čitati kroz godinu/dvije. Pa vidite Rimca danas.

Put je možda naporniji, duži, iscrpljujući, ali jedini ispravni.

© 2018. Domagoj Knežević. Sva prava pridržana.

Naša web stranica koristi kolačiće kako bi vam omogućili najbolje korisničko iskustvo. Pregledavanjem web stranice slažete se s korištenjem kolačića.