Petak, 12 Lipanj 2020 19:09

STVAR TRENUTKA - KOKETIRAO SAM SA ŽENSKOM KOZMETIKOM #118

Napisao
Ocijeni sadržaj
(0 glasova)
STVAR TRENUTKA - KOKETIRAO SAM SA ŽENSKOM KOZMETIKOM #118 foto: Vedran Tolić

Prije nekih par tjedana dok je još bilo vrijeme kad je bilo preporučljivo ostati doma primio sam se posla po kući.
Vjerujem da se i dio vas u te dane kad se nikud nije išlo primio posla jer konačno je sve ono „budemo“ došlo na red.
U normalna vremena gomilu tih „budemo“ stvari u i oko kuće ili stana ne stigneš jer uvijek ima nekog bitnijeg i hitnijeg posla, a sve ono što se može odgoditi stavlja se na „postpone“.


Stišćeš snooze koliko god je moguće na te stvari jer nije frka. Farbanje može čekati, veliko pospremanje ormara nije još tako hitno, a ako je raščišćavanje podruma, garaže ili tavana čekalo do sada – može još koji dan. Tjedan. Mjesec.

Ja sam se konačno uhvatio farbanja zidova na stubištu. Bojenja, krečenja ili pituravanja.
Kako u kojem dijelu lijepe naše.
Mi kažemo farbanja. U mom kraju neki stariji još uvijek znaju reći kako zidove treba „beliti“.
To s bijeljenjem zidova mi je fora i ne znaju mi stariji odgovoriti kako se kaže ako si odlučio zidove ofarbati u smeđe, bež, plavo ili u bilo koju drugu boju. Zidove u tom slučaju ne bijeliš nego smeđiš, bežiš, plaviš…
Mi smo bijelili.
Iskreno, nije mi se baš dalo jer nikad nisam previše pri volji za farbanje, ali gospoja je bila neumoljiva, a imala je i argumente kako ionako ništa drugo ne radim (što je i bila istina) pa nisam imao drugog izbora nego poslušati.
Postoji uzrečica - Happy wife, happy life.

Njezina sreća koštala me cjelodnevnog posla jer uvijek najviše vremena odlazi na pripremu i to je ustvari ono što najmanje volim kod farbanja. Skini sve police, slike, polijepi kilometar i pol zaštitne trake. Odmakni ormariće i ormare od zida. I kako to obično biva kad se primiš nečeg, ti ormari su puni i preteški za pomicanje pa ih moraš isprazniti i sve to skupa traje i traje. U nedogled.
Da ne govorim još o onom finom dijelu cijelog ličilačko-soboslikarskog posla koji se odnosi na gletanje i šmirglanje. I gomili one fine prašine koja nastaje kao nusprodukt tvog htijenja da zidovi budu lijepo zaglađeni.
To je ona prašina koje se još danima vuče po kući i koliko god ti puta pomeo, usisao, obrisao mokrom krpom, ona je još jedno vrijeme tu. Živi s vama. Ona se i dalje ne može načuditi kako sam uspio napraviti toliki nered, ali…
Prašina podsjeća na to kako se nedavno farbalo, ali nema veze. To je mala žrtva za pogled na lijepe i čiste zidove.

Ne da sam se slomio od posla nego sam jedva čekao da sve bude gotovo. Osjetio sam neke mišiće za koje nisam ni znao da ih imam, a malo je reći da sam bio prljav.
Ono kad se osjećaš prljavo i izgledaš prljavo. Imao sam osjećaj da sam na sebi imao koricu i kako ću se prije ribanja trebati odmakati jedno vrijeme.
Izgledao sam kao križanac bauštelca i mlinara uz najdublje poštovanje jednima i drugima, a ona fina prašina od šmirglanja uvukla se u uši, nos, oči.
Kosa mi je bila toliko bijela da sam gledajući se u ogledalo mislio kako gledam u nekog starca. Ako ništa drugo, saznao sam kako ću izgledati ako danas/sutra budem sijed.
Ne star. Šarmantno sijed.
Ne žalim niti malo što sam se primio farbanja jer sam nakon dovršenog posla u kupaoni doživio prosvjetljenje.
Prosvjetljenje u vidu tretmana koji sam si priuštio jer raznovrsnost preparata koje sam koristio za tuširanje je bila čudesna. Sve zahvaljujući svim mojim ženama.

Život s četiri žene u kući je vrlo zanimljiv. U svakom pogledu, a po pitanju kozmetike „svaka ima svoj faktor“. I prije sam ja svojim curama njurgao zbog količine kozmetike jer toga je zaista mnogo i pokušao sam utjecati da se to smanj na neku razumnu količinu.
I to samo zbog praktičnosti jer ja u našoj kupaoni nemam mjesta. Moj kupaonski život i sav moj kupaonski „accessories“ stane u jednu toaletnu torbicu.
I tako je već dugo, a za samo svoju policu u kupaoni mukotrpno sam se izborio. Pregovori su trajali dugo, nisu bili jednostavni jer s jedne strane bile su njih tri, s druge strane ja, ali nisam odustao.
Stojim u kadi, gledam u tu gomilu kozmetike i pokušavam dokučiti kako se one u tome snalaze. Ja sam ostao izgubljen. Šokiran.
Ne znaš od kud bi počeo.

Četiri različita šampona i tri regeneratora. Srećom, ova najmlađa ne koristi regenerator, ali ne sumnjam da će i ona u nekom trenu imati svoju bocu.
Tu su još i brojni losioni za tijelo nakon tuširanja, mlijeka, pilinzi.
Maske bogate sastojcima koje će dodatno nahraniti kosu.  
Ha? Kak' moja kosa nikad nije gladna.
O kremama da ne govorim.
Jutarnja, prijepodnevna, za popodnevni drijemež, podnevna, cjelodnevna, noćna…
Za oko očiju.
Posebna krema za T područje.
Nešto za suhu, masnu, mješovitu kožu.
Nije tu kraj - krema za ruke, krema za laktove, krema za pete i najposebnija od najposebnijih - krema za poslije depilacije s aloa verom. Čovječe, kako te žene briju – čudo jedno, a njega tri para nogu iziskuje brdo britvica, pjena, gelova.
Briju više od mene jer ja furam kratku bradu pa samo skratim povremeno. Ne brijem niti blizu toliko k'o one. Ispada da su moje cure veći frajeri od mene.

Uvjerile su me kako svaki proizvod ima svoju svrhu i smisao postojanja.
Kako na ovom svijetu, tako i u našoj kupaoni, a kad su krenule objašnjavati odustao sam. To je za mene previše informacija. Različiti tipovi kose iziskuju različite preparate jer nije svaka kosa kosa. Obojana, ravna, valovita, suha, ispucanih vrhova…
Ok, dosta - keep calm, vjerujem - i ako je njima dobro i meni je dobro.
Mi muški smo po tom pitanju vrlo simple. Šampon, gel za tuširanje, čarli, bilo kaj. Samo nek' se pjeni i to je to. Nemamo mi toga puno.
Jedna krema koja u sebi sadržava sve za sve, gel za kosu, neki dezić, parfem i to je to. Voila.
Parfem obavezno jer i danas se sjetim moje bake koja je uvijek govorila kako muškarac mora bit' čist, uredan i mirišljav. I slažem se s tim u potpunosti jer oko higijene - kompromisa nema.
Uvijek inzistiram na tome da se meni kupi posebni gel za tuširanje. Najmuškiji koji ima za kupiti jer se osjećam pomalo „girly“ kad se perem gelovima filmskih naziva: „rozi poljupci, rajska plaža, romantični trenutci, zvukovi salse, čokoladna ljubav…“
Daj mi neki muški na kojem piše men ili sport. I da me opere. Ništa drugo mi u kadi ne treba Nije mi do plaža, ni zvukova salse, ni čokoladne ljubavi.
Budući da sa bio zmazan k'o prasac palo mi je pamet da bih mogao isprobati sve te njihove pomade jer sam pomislio kako su možda ti njihovi ipak bolji nego moji jednostavni. Ovi s kojima ne iskusiš avanturu života u kadi ili tuš kabini.
Možda će me njihovi bolje oprati i taj put to sam učinio namjerno.
Namjerno jer jednom sam se slučajno oprao gelom za tuširanje koji je predviđen za određena ženska područja.
A kaj sam ja mogao znati?
Moj je bio prazan i uzeo sam prvi koji mi je došao pod ruku. U finoj bijelo-roza bočici, s nekoliko nacrtanih pera i velikim zavodljivim natpisom „intimo“.

K'o mi je kriv kad sam ljakse. Nesam školovala po tom pitanju i mislio sam kako je to gel za tuširanje kao i svaki drugi, a natpis intimo se ustvari odnosi na neki tvoj trenutak mira i tišine dok se tuširaš. Imaš svoju intimu, vrijeme za sebe i svoje misli, voda koja teče odnosi lošu energiju, čistiš čakre, zen i te sheme.
Ni u primisli mi nije bilo kako je to ustvari poseban gel za posebna ženska područja.
Dapače, intimna. Kužim ja specifičan pH i sve ostalo, ali nisam znao da postoji i poseban gel.
Gospoja je bila ta koja mi je otvorila oči jer sam nakon tuširanja ostavio gel tamo gdje i inače ostavljam, a gdje se ne bi trebao ostavljati pa je brzo sve povezala.
I bio sam predmet zafrkancije u kući.
Nema veze, ja sam imao svoj intimni trenutak u rano jutro, a koža mi je imala idealni pH rodnice. Negdje između 3,8 i 4,5.
Onda je to bilo slučajno i intimno pranje, a ovaj put je bilo normalno.
Oprao sam kosu nekim papaja šamponom, stavio regenerator iz istog papaja kompleta, masku za kosu koju je trebalo držati desetak minuta, uzeo gel za tuširanje s hranjivim bademovim uljem za blistavu, sjajnu i hidratiziranu kožu.

Otišao sam korak dalje i namazao lice slučajno odabranom kremom s prve police.
Ne sjećam se za koji točno dio dana je bila krema, ali pisalo je da je za umornu kožu i kožu lica izloženu stresu. To mi je trebalo u tom trenutku – bio sam na izmaku snaga od umora jer fakat sam se naradio, a bio sam i pod stresom.
Stres mi je uzrokovala činjenica kako sam po friško ofarbanom zidu potegnuo lojtrom pa je ostala crta.
Nakon što sam se natrackao sa svim tim pomadama pobjedonosno sam izašao iz kupaone i stao na vrata od dnevnog boravka i pitao cure jel' primjećuju razliku.
Osjećao sam se super, ne toliko muževno već više kao ona teta iz reklame koja zamahuje bujnom kosom, izlazi iz aviona, a frizura je postojana u svim vremenskim uvjetima.
Nema veze što ona reklamira neki drugi proizvod, ali to je bio taj feeling.
Ili kao ona zgodna cura koja u klubu na pitanje svoje frendice „je li to nova haljina“ otkriva tajnu i iz svoje torbe spremno vadi litru omekšivača za rublje.
Ha?!
Za sve vas, drage čitateljice – jeste li ikad u izlazak otišli s litrom omekšivača u torbi?
Hvala vam na tom odgovoru.
Nisu moje cure primijetile apsolutno nikakve promjene na meni. Skužile su tek po mirisu jer iza mene je ostajao miris egzotičnog voća, agruma i profinjena nota badema.
Njima je to bilo urnebesno smiješno. I meni je bilo, ali morao sam probati jer znatiželja je bila prevelika. Morao sam pokušati shvatiti u čemu je kvaka.
Nije mi to pošlo za friško njegovanom rukom, ali nema veze.
Tak' nebitno. Razumijem ja njih, razumiju one mene. Vratio sam se svojoj bazičnoj bočici na kojoj piše „men shower gel“ i jednoj kremi koja je za 1u1001. I svi smo sretni. Čisti, njegovani, uredni, mirišljavi. Svatko sa svojim preparatima.
Gospoja je djelomično krivo shvatila ovu moju kupaonsku epizodu pa je neki dan poštar donio paket pun muške kozmetike.
Bojažljivo sam otvorio ili kako bi rekle moje cure „unboxao“  jer to je sad fora i još uvijek se čudim. Kakvih sve stvari ima – krema, tonika (ne onaj koji se miješa s ginom), fluida za lice, bomba za kupanje i žele za tuširanje. Za ovaj žele sam čak morao koristiti google jer na kutijici ne piše kako se koristi - bilo me sram pitati, ali čovjek uči dok je živ.
Nisam još ništa počeo koristiti, ali budem. Ne bojim se, nego jednostavno nemam mjesta u kupaoni.

© 2020. Domagoj Knežević. Sva prava pridržana.

Naša web stranica koristi kolačiće kako bi vam omogućili najbolje korisničko iskustvo. Pregledavanjem web stranice slažete se s korištenjem kolačića.