Utorak, 14 Travanj 2020 10:19

BLAGDANI SU POSEBNO VRIJEME ZA OBITELJ - NEKA TRAJU ČITAV ŽIVOT #110

Napisao
Ocijeni sadržaj
(0 glasova)
BLAGDANI SU POSEBNO VRIJEME ZA OBITELJ - NEKA TRAJU ČITAV ŽIVOT #110 foto: Vedran Tolić

Sretan vam Uskrs ako ste ga slavili.
Neki slave, neki ne slave. Neki vjeruju, a neki ne.
I to je u današnje vrijeme potpuno legitimno. Stvar pojedinca, stvar izbora i poštujem svačiji izbor. Nikad nisam i nikad neću suditi osobu zbog svjetonazora. Niti po pitanju vjere jer to je toliko kompleksna stvar.
Vjera, kao i neimanje iste vrlo je osjetljivo područje pa ne volim o tome niti pisati niti razgovarati – stvar je jednostavno vrlo osobna.


Netko živi vjeru 100%, netko umjereno, netko nikako - moramo poštivati drugačiji izbor i tu bi sva rasprava trebala početi i završiti.

Problem je u onima koji ne poštuju tuđi odabir pa zbog toga što netko misli drugačije automatski postaje „persona non grata“.
Dajte ljudi, opustite se – ne živimo u srednjem vijeku. Poštujmo tuđi izbor.

Jedna od nedavnih kolumni imala je naziv Nedjelja, prokleta nedjelja.
To je bila ona nedjelja od prije nekoliko tjedana - nedjelja potresa.
Naravno da se pojavila nekolicina onih koji su u naslovu pronašli (protu)vjerski motiv mada ga uopće nije bilo - pa me pozvali na red.
Pojedinci su čak otišli toliko daleko te zaključili „da manje proklinjem nedjelju - ni do potresa u Zagrebu ne bi došlo“.
U potpunosti pretjerana i promašena teza, ali ...

To su oni koji po mom mišljenju, odu korak predaleko. Dežurni dušebrižnici i moralisti koji su uvjereni u svoje poslanje kako moraju svakog vratiti na „pravi put“.
Zaista ne morate i nemojte to činiti.
Ne brinite za moju dušu, ne brinite za moju vjeru, ne brinite za moj put – meni je moj put sasvim ispravan. Kao što je i vaš put ispravan.

Pa stoga Sretan Uskrs još jednom. Slavili ga vi ili ne.
Moji roditelji su bili „umjereni“ vjernici. Umjereni u smislu da nisu bili „jako“ praktični vjernici.
I brat i ja išli smo na vjeronauk, obavili većinu sakramenata, ali nismo bili redoviti na misama.
Moja djeca idu na vjeronauk, a kako će danas-sutra prakticirati vjeru – ostavljam njima na izbor.

Crkvene blagdane u djetinjstvu, a i danas je tako - pamtim i njegujem kroz obiteljsku prizmu.
Blagdansko vrijeme je vrijeme kad je obitelj na okupu i u tom pogledu mi svi blagdani imaju mnogo veći značaj i težinu u tom obiteljskom smislu.
Obitelj mi je važnija od vjere i volim blagdane upravo zbog tog detalja.
Obiteljskog nazivnika blagdanskih dana.
Zbog obitelji koja je konačno na okupu. Obitelji koje provode zajedno vrijeme jer živimo u strahovito ubrzanom vremenu i vrlo često nemamo vremena za obitelj onoliko koliko bi željeli imati.
To je teret modernog društva i s tim se moramo nositi.

Obiteljski život htjeli mi to priznati ili ne – pati zbog suvremenog načina života.
Živimo u materijalnom svijetu i raditi se mora. Neki nemaju tu sreću da mogu raditi od kuće, utjecati na svoje radno vrijeme, slobodne dane, godišnji odmor.
Naša sudbina, naš svakodnevni život, naš obiteljski život uvelike ovisi o nekom senior manageru, rukovoditelju, šefu, direktoru, poslovođi, volji korporacije.
Možemo to nazvati kako god, ali posao upravlja našim životom i definira ga na sebi svojstven način.

Ukoliko se karte podijele tako da imaš utjecaj na svoj posao, svoju obvezu prema poslodavcu – super, nitko sretniji od tebe.
I tvoje obitelji.
Neki tu privilegiju nemaju.
Nisu ju imali ni moji roditelji. Dijete sam radničke klase, moji starci su radili u tvornici.
Na traci. U vječnoj utrci s normom koju je trebalo dostići.
Jutarnja smjena, popodnevna smjena, noćna smjena. Brat i ja smo i te kako morali biti samostalni. Od prvog razreda osnovne škole. Mi smo „ključ oko vrata“ generacija pa smo i te kako znali cijeniti svaki praznik. Svaki blagdan.
Obitelj i vrijeme koje smo provodili zajedno.

Mater je bila ta koja se pobrinula da u dane blagdana budemo svi na okupu, da smo zajedno i da uživamo.
Kako u zajednički provedenom vremenu tako i u svim finim stvarima koje je pripremila za blagdanski stol.
I koliko god da je bila fizički iscrpljena od posla, nikad to nije pokazivala.
Niti je moja obitelj niti je moje djetinjstvo bilo savršeno, daleko od toga - da se razumijemo jer „svaka hiža ima svoga križa“, ja bih još dodao pa kud baš moja kapelicu, ali u vrijeme blagdana bilo je drugačije.
Vrijeme blagdana bilo je vrijeme kada je u našem domu vladao obiteljski zen.
I to neko lijepo vrijeme, obiteljsko vrijeme ostalo je pohranjeno negdje duboko u mojoj memoriji.

Za sebe bih rekao kako sam pravi obiteljski čovjek. Volim svoju obitelj i obiteljski život više od svega. Za mene je obitelj oaza i utočište.
Smisao i inspiracija.
Prošlost, sadašnjost i budućnost.
I gospoja i ja imamo tu sreću pa radimo poslove koji nam omogućuju da svakodnevno provodimo kvalitetno vrijeme sa svojom djecom. Ne koliko bi htjeli, ali dovoljno.
Svjedoci smo njihova odrastanja, svih uzbuđenja, izazova, stresova, veselja, potrošenih živaca i sveg ostalog što s djecom idu u kompletu.
I beskrajno uživamo u tome.

Meni je to vrijeme blagdana i dalje ostalo kao neko ekstra vrijeme u kojem možeš uživati s obitelji i nastojimo ga maksimalno iskoristiti.
I uključiti svu djecu neke aktivnosti.
Uskršnji blagdani imaju drugačiju dinamiku od božićnih, ali to ne umanjuje čar priprema i svega onog što donose.
Bojanje jaja, kuhanje šunke, pečenje kolača, pospremanje kuće jer sve mora biti tip top. Nikad mi neće biti jasna ti fiksacija brojnih domaćica da u blagdanske dane kuća mora biti k'o apoteka, a kad sve pripreme budu gotove, baca se završni glanc.

Uz sve to neizostavno je i nekoliko manjih svađa na brojnim relacijama, roditelj-dijete, dijete-roditelj, sestra-sestra… jer zašto bi uvijek bilo sve k'o po špagi, ali sve je to dio blagdanskog folklora i kad bi bilo drugačije bilo bi čudno. Bilo bi savršeno, a niti gospoja ni ja ne težimo savršenstvu. Volimo upravo ovako kako je pa navečer kad klinci zaspu – imamo vremena za „tračanje“ naše djece. I to je dio obiteljskog života.

Ovi blagdani bit će drugačiji od svih dosadašnjih jer korona je mnogima promijenila blagdanske planove i brojni su oni koji neće moći biti sa svojim obiteljima.
Gotovo svi mi koji smo navikli ili otići nekome u goste ili biti domaćini - ove godine to nećemo moći.
Vjerujem da nije lako biti razdvojen od svoje obitelji, ali na tu situaciju se teško može utjecati. Sreća pa nove tehnologije barem djelomično pomažu u ovakvim okolnostima. Onima koji su na stotine kilometara udaljeni od svoje obitelji bit će još i teže jer su blagdanski dani jedini dani u godini kad se vraćaju svojim domovima. Svojim obiteljima.

Na koncu, udaljenost zbližava jer jednog dana kad prođe cijela ova situacija i kada ćemo bez ograničenja moći do svojih članova obitelji, prijatelja koji su također pod obiteljskim krovom – bit ćemo sretni i ispunjeni.
Bit će to susreti koji će se pamtiti i imat će posebnu težinu i značaj.
Neki će postati svjesni kako materijalno nije ono što je bitno i za shvatiti tu činjenicu nikada nije kasno.
Ta neka unutarnja ispunjenost duha i osjećaj sreće nema cijenu.
I za taj osjećaj sreće i ispunjenosti i te kako su bitni članovi obitelji. Ovih dana kad smo svi na neki način „prisilno zatvoreni“ idealno je vrijeme za propitati se o nekim stvarima.
Bitnim i manje bitnim.
Vjerujem kako će se nekima obitelj iskristalizirati kao esencija smisla. Sreće, ispunjenosti.
Obitelj, dom.
I prijatelji. Dragi ljudi koji su također dio obitelji.

Uživajte u ove blagdanske, izolacijske dane sa svojim obiteljima.
U svojim obiteljima.
Idealna prilika da se upoznate još bolje, uvažavate još više, razumijete na jedan novi način.
Obitelj, dom i prijatelji su sve.
Kad idete s posla s nestrpljenjem čekate trenutak kad ćete doći doma.
Kad se vraćate s puta jedva čekate vidjeti svoju obitelj.
Kad ste tužni, trebate potporu i utjehu – tu su obitelj i prijatelji.
Kad ste sretni i želite svoju sreću podijeliti sa svima – u prvim redovima su tu članovi obitelji i prijatelji.
Stoga, čuvajte jedni druge. Obitelj i prijatelje.
Ne samo u blagdansko vrijeme.
Neka blagdani traje cijelu godinu.
Čitav život.
Jer čovjek nije stvoren da bi kroz život koračao sam.
Postoje ljudi koji će s vama vrlo brzo i vrlo rado uhvatiti korak. Neki će se putem možda izgubiti, ali ima i onih koji će s vama hodati jako dugo. Čuvajte ih.

© 2020. Domagoj Knežević. Sva prava pridržana.

Naša web stranica koristi kolačiće kako bi vam omogućili najbolje korisničko iskustvo. Pregledavanjem web stranice slažete se s korištenjem kolačića.