Utorak, 10 Ožujak 2020 22:04

PERICE, LJUDI SU SVINJE #104

Napisao
Ocijeni sadržaj
(3 glasova)
PERICE, LJUDI SU SVINJE #104 foto: Vedran Tolić

Ljudska glupost je neuništiva
Kažu kako čovjek uči dok je živ i s tom tvrdnjom se u potpunosti mogu složiti jer zaista je tako. Isto tako se mogu složiti i s tvrdnjom kako se čovjek uvijek može iznenaditi.
I šokirati.
Ponekad ugodno, a ponekad neugodno.


U ovih svojih skoro pa četrdeset godina uvjerio sam se i u to kako ljudska glupost ne poznaje granice.
Ljudska glupost je bezgranična. Neuništiva. Vječna, a pojedinci to redovito potvrđuju.
Uvjerio sam se u to i neki dan kad sam krenuo doma s posla.
Obožavam završetak svakog radnog dana i odlazak s posla.
Ne zato što mi je na poslu loše, naprotiv – prije desetak dana napunio sam osamnaest godina staža u istoj firmi.
I dalje zbog te činjenice izazivam čuđenje kod mnogih, ali ja sam na svom poslu zadovoljan. Lagao bih da nije tako.
Volim posao, ali i volim otići s posla doma. Dom je oaza.
Dom je spokoj, dom je mir, dom je zen, dom je dom.
I sretan sam kad izađem iz ureda i krenem prema autu jer se veselim tom vremenu puta, tih narednih pola sata puta prema domu jer mi je to neko vrijeme kad nafrljim neku dobru glazbu u autu i prebacujem se s „office mode“ na „home mode“.  
Zadnjih nekoliko dana sam na Queenu, prije je bio Sinatra. Vidjet ćemo što će biti za koji dan.
Bio je baš dobar dan.
Četvrtak poslijepodne, malo prije četiri, parking iza Cibone. Veselim se odlasku kući.
Sretan sam. Ona rutina koju volim.
I dok sam hodao prema autu preko parkinga baš sam se iznenadio.
Doživio sam šok, nevjericu i tugu.
Gledam i ne vjerujem.
Provjeravam sam sebe jer ne vjerujem u ono što vidim pa gledam bolje još jednom.
Da, zaista vidim to što vidim.
Nasred parkinga u četvrtak, u sunčano i lijepo poslijepodne  na sivom istrošenom asfaltu u mene gledaju dva odbačena ženska tampona.
Iskorištena.
Ne jedan tampon. Dva tampona. Dva. Slovima: dva.
Pa dobro – kak'????????????????
Sorry ako se spremate za neku klopu i ako sam vam pokvario tek, ali meni je bio pokvaren cijeli četvrtak. I dobar dio petka. Ne zato jer sam gadljiv.
Nisam i slika iskorištenog ženskog tampona mi neće pokvariti dan, ali ljudska glupost hoće.
Kak' se mogu na parkingu naći dva iskorištena tampona????

Neke stvari nisu simpa
Nemam nikakvo logično objašnjenje za to.
Odbacio sam sve neke moguće scenarije jer sumnjam da je dotična zamijenila tampon nasred parkinga usred bijela dana, a i priča da je to napravila u autu mi ne drži vodu.
Onda bi bio jedan tampon, a bila su dva.
Dva.
WTF??
Ako ih je i promijenila negdje ranije – neobjašnjivo mi je da ih nije bacila upravo na tom mjestu gdje je i promijenila tampon.
Ako i nije bilo koša za smeće i ako ih je odlučila baciti kasnije pa zar ne bi bilo ok zamotati te tampone u maramicu, papir – nešto.
Uostalom, pogledao sam oko sebe i vidio dva koša za smeće. Ne jedan. Dva.
Za dva iskorištena tampona i više no dovoljno, ali…
Apsolutno mi je jasno da žene za vrijeme ciklusa više pažnja pridaju higijeni, da se ulošci i tamponi moraju redovito mijenjati…- živim sa četiri žene i nemam apsolutno nikakvih problema s tim.
Za razliku od nekih stanovnika Škotske.
U Škotskoj je parlament izglasao zakon kojim se ženama odobravaju besplatni ulošci i tamponi. I to mi je ok.
Jedino što me zasmetalo u cijeloj toj škotskoj priči je detalj kako je jedna od zastupnica rekla da će ovaj zakon biti prekretnica za normalizaciju menstruacije u Škotskoj.
Kome u 2020. godini nije jasna prirodna pojava svake žene?
Ponekad se pitam u kakvom to društvu i vremenu živimo?
Pa kome je menstruacija još nenormalna?
Nenormalno mi je bacanje iskorištenih tampona nasred parkinga.
To mi je nenormalno. I ako Hrvatska ikad uvede besplatne higijenske potrepštine za žene – molim da se s popisa ukloni dotična koja nema apsolutno nikakav problem svoje tampone podijeliti sa slučajnim korisnicima parkinga.
Sorry gospođo/gospodična, ali ovo je too much. Pretjerala si.
Mogao sam baš prolaziti sa svojom uvijek znatiželjnom petogodišnjakinjom koja bi me sigurno pitala što je to jer ju apsolutno sve zanima.
Pa kaj zaista moram to objašnjavati?
Tako je mala jednom zgodom zaključila na kiosku kako joj je žao tete jer nema novca za odjeću, a ugledala je naslovnicu Playboya. Super mi je što je tako mala već imala osjećaj empatije i ispalo je baš simpa. Smijali smo se svi.
Dva iskorištena tampona na cesti nisu simpa.
Imam razumijevanja za gomilu stvari, ali za ljudsku glupost odnosno nedostatak kulture i pristojnog ponašanja – nemam. N E M A M.

Dumb Ways to Die
Ne mogu ne preispitivati ovu žensku osobu.
U kojem se točno trenutku u glavi dogodi taj neki klik – kada to točno odlučiš da je normalno baciti iskorištene tampone na pod. I nastaviš dalje kao da se ništa nije dogodilo.
Kada? Zašto? Kako?
Koji je to način razmišljanja? Koji je to krivo spojen sklop u glavi?
Kad je točno došlo do greške i kad je „bit ću fina i pristojna“ postalo „postat ću nekulturna primitivka“.
Jesu li tu pogriješili i roditelji?
Teško mi je pomiriti se s činjenicom da joj je mater jednom prilikom u prenošenju životnih mudrosti i osnovnih principa pristojnog ponašanja rekla – „da zlato moje – iskorištene tampone baci na pod – to je baš normalno i jako simpa“.
Ako je i mama kao i kćer – onda si mogu samo još jednom postaviti pitanje u kakvom to društvu i vremenu živimo?
Je li pogriješila škola?
Ma nije jer takve, elementarne stvari se uče i u školi. Neke norme lijepog i pristojnog ponašanja sigurno se spominju već u prvom razredu osnovne škole, a ti postulati normalnosti protežu se i kroz preostalih sedam razreda.
Ne, nekim ljudima jednostavno nema pomoći. Oni postoje i žive među nama.  
Nažalost.
Tu du du, tu du du du du – nema im pomoći.
Zbog ovakvih slučajeva ne čudim se što se pojedine zemlje odlučuju za pomalo drastične korake u osvještavanju svojih građana.
Australski Metro Trains je u cilju smanjenja nesreća napravio kampanju „Dumb Ways to Die“.
Pojedinim Australcima trebalo je objasniti kako nije pametno medvjeda bosti štapom, prodavati bubrege putem interneta, gurati nož u toster, skrivati se perilici rublja, pojesti cijelu tubu super ljepila, prelaziti prugu dok je spuštena rampa…


Koliko god to nama možda čudno zvučalo, ali kampanja koju je pratio i animirani spot sa zaraznom melodijom imala je veliki uspjeh i broj nesreća se smanjio.
Na tragu gospođe s parkinga, možda bi i kod nas trebalo snimiti nešto slično pa ubaciti u pjesmicu kako se iskorišteni tamponi ne bacaju na parking.
I ne samo tamponi jer postoji čitav niz kojima bi ovakva pjesma prilagođena u ovom smislu možda bila od pomoći.

Brza hrana i spori mozak
I nije samo gospođa koja ima problem. Ima i drugih koji su na sličnom tragu.
Uvjeren sam kako je poseban krug pakla rezerviran za one bisere, da ne upotrijebim neku grublju riječ (mada bih to jako volio) koji sadržaj pepeljare jednostavno istresu na pod pored auta.
Probajte se sjetiti koliko ste puta na nekom parkingu vidjeli hrpice opušaka.
Siguran sam da ste ih vidjeli barem nekoliko desetaka puta.
Koliko moraš biti neispravan u glavi pa prije nego što upališ auto, narihtaš radio, uzmeš pepeljaru, otvoriš vrata auta i istreseš sve na pod. Grrrrrrrrrrrrrr.
Fuj. Grozno.
Čovječe, ti nemaju problem sa smećem već sami sa sobom.
Ne znam postoji li dovoljna kazna za takve „genijalce“. Te pepeljara genijalce bi prisilio da rukama skupljaju opuške po cijelom gradu. Zauvijek. Gle, ne mo'š se tak' ponašat.
U kompletu s gospođom dva iskorištena tampona i biserima s opušcima ide i moj nepoznati sugrađanin ili sugrađanka.
Pratim ga/ju već mjesecima. Netko već duže vrijeme redovito baca iz auta, u vožnji ambalažu iz McDonaldsa. Taman kad se nedjeljom navečer vraćam s puta doma, na dijelu skidanja s autoputa tragovi žderanja.
I to nisam vidio jednom, niti desetak već sigurno tridesetak puta.
Mogu razumjeti da je netko gladan oko 23 navečer. Glad je vrag i kad si gladan nisi svoj.
Sve ok.
Jasno mi je i da stane u neki McDrive, po meni to bi trebali biti ili Vrbani ili Rotor.
Dio koji mi nije jasan je jedenje za vrijeme vožnje. Ok za krumpiriće i par gutljaja soka ali mi nije jasno kak' prožvačeš hamburger za vrijeme vožnje.
Ja i kad sjednem u McDonalds ne mogu izbjeći činjenicu da se sav zasvinjim, a kamoli još u vožnji.
Pa dobro kak' ti to uspijeva? Brza hrana i spori mozak
Cijenim vještinu istodobnog upravljanja autom i satiranja cijelog McMenua, ali zar to svo smeće zaista treba završiti na cesti?
Izložba ambalaže cijelog menua na nekih desetak metara.
Škarnicl, kutija od hambija, čaša od soka, kutija od krumpirića.
Ponekad i čašica od sladoleda. Ne uvijek.
To se valjda sporadično nagradiš. Počastiš se početkom mjeseca, nakon plaće. Zadovoljan/zadovoljna si sam(a) sobom. Ponosan(na) pa si naručiš i sladoled.
Ma bravo, sliku svoju ljubim.

Perice, ljudi su svinje
Tebi nije potrebna nagrada, tebi treba doživotno zabraniti ulazak u bilo koji fast food restoran.
Istovremeno ti treba i oduzeti vozačku dozvolu na nekoliko mjeseci jer stvar je vrlo jednostavna – smeće se ne baca kroz prozor auta. I točka.
Ne mogu si objasniti niti ovaj tip ljudske gluposti. Fakat ne mogu.
Ili se on/ona skriva od žene/muža pa jede kriomice.
Ili je totalnom bedu pa je u pitanju ona opcija „comfort food“.
U tom slučaju suosjećam s tobom jer očito imaš mnogo problema u životu.
Nema utjehe za tebe.
Ni spasa.
Fast food je u ovom slučaju dignut na jednu višu razinu. Osim što je hrana brzo pripremljena, brzo je i pojedena.
Ne misliš na svoje zdravlje, loš kolesterol i te sheme jer nije dobro previše se trpati fast food pripravcima.
Smanji to. Za svoje fizičko i moje psihičko zdravlje jer se baš uzrujam kad vidim tvoje smeće po cesti.
Da, ljudska glupost je neuništiva i ima pojedinaca koji vrlo vjerojatno nikad neće doći pameti.
Žalosno, ali istinito. Na tragu gospodina Šafraneka i kultne „Perice – ljudi su svinje.“ Koristim samo prvi dio citata jer neki zaista jesu.
Možda i nije pošteno ove tampon/pepeljara/McDonalds likove usporediti sa svinjama.
Mogle bi se svinje i uvrijediti jer svinje su u načelu čiste životinje.
Za razliku od ovih nekoliko primjeraka sisavaca u ljudskom obliku.
Ja se uvijek sjetim svoje stare koja je buraza i mene od malena drilala da se svaki papirić stavi u džep i prvom prilikom baci u koš za smeće. I baš nas je „maltretirala“ s tim, ali sjelo nam je. Danas su mi džepovi prepuni papirića, kao i torba pa onda jednom tjedno napravim inventuru i pobacam sve viškove. Sjelo nam je.
Maltretiranje nam je ušlo u genetski kod pa prenosim dalje. Na svoje klince. I njima je sjelo.
Nekima nije i vrlo vjerojatno nikad niti neće.
Nažalost.
Možda je na nama da djelujemo kao korektiv ovakvim pojedincima jer ako ih već dom i škola nisu uspjeli naučiti pameti, mi možemo.
Žao mi je samo što nikada ne ulovim počinitelje ovakvih gnjusnih stvari na djelu. Vjerujem da se ne bi ustručavao uputiti im nekoliko pristojnih rečenica.
Pristojnih.
Zaista – jer sam pristojan. I ne samo to. Bacam i smeće na to zato predviđeno mjesto.
Vi i dalje budite pristojni, keep calm i Take A Break.

 

 

© 2020. Domagoj Knežević. Sva prava pridržana.

Naša web stranica koristi kolačiće kako bi vam omogućili najbolje korisničko iskustvo. Pregledavanjem web stranice slažete se s korištenjem kolačića.