I nogom u guzicu je korak naprijed
Mislim da nema osobe u Hrvatskoj koja nije čula za profesora Franju iz Čakovca i nezapamćeni „incident“ koji se dogodio. Svi bruje o tome. Djeca, odrasli. U tramvaju, u dućanu, na placu, na kavama.
Svi su političari ustvari Milan Kujundžić
Baš sam jučer pričao s frendom s kojim se nisam čuo nekoliko mjeseci. Čujemo se rijetko jer nije tu. On je jedan od onih koji su otišli. Trbuhom za kruhom – izvan granica lijepe naše.Obrazovan, mlad, inteligentan, stručan. Liječnik. I dobro mu je. Super mu je.
Situacija na rubu katastrofe
Da sam znao da će petak biti takav i da će se dogoditi to što se dogodilo vjerojatno ne bih ni izlazio iz kreveta. Ostao bih u krevetu i sve bi bilo drugačije. Ovako je sve otišlo u klinac u roku od par minuta. Nepovratno.
I ti mobiteli neka su prokleta stvar tisuću puta jer baš kad nekoga želiš dobiti jer je hitno taj se ne javlja. Tako i ona. Zovem gospoju na mobitel jednom, drugi put, treći put…tisućiti put i ona se ne javlja, a znam da više nije na nastavi i da opet nije pojačala zvuk na mobitelu i da je moj trud uzaludan sve dok ona ne uzme mobitel u ruke i ne vidi da sam ju zvao. I ako me nešto izbaci iz takta onda je to nejavljanje na mobitel. To me fakat…uf. Bilo je situacija kada sam morao nešto hitno javiti pa zovem redom sve svoje žene. I redom dobivam košaricu.
Naša web stranica koristi kolačiće kako bi vam omogućili najbolje korisničko iskustvo. Pregledavanjem web stranice slažete se s korištenjem kolačića.