KURŠLUS #16
Jutarnje chillanje
I baš u trenu kad pomisliš kako je konačno sve ok i kako je svakodnevnica pomalo dosadna ubrzo ti ta pomisao nestane. Ispari, nema je.
Konkretno mislim na one bazične stvari, koje uzimaš zdravo za gotovo. Ustajanje ujutro, kava, nužda mala pa velika. Pa posao, pa kuća, pa klinci, pa spavanje. Onak', sve je ok. Ide pomalo i nema nekih većih poremećaja u tom ustaljenom rasporedu. I to ti je ok jer čovjek se lako navikne na rutinu i ne voli neka ometanja u tom utanačenom tijeku.
NEOPISIVO #15
Inspiracija nije zaje*ana stvar
Neki dan sam se sreo s frendicom nakon dužeg vremena. Nije bilo vremena za kavu jer smo se sreli u prolazu, ali smo porazgovarali nekih desetak minuta. Uz ono neizostavno, kako muž/žena, djeca…kad ćemo se konačno vidjeti svi na okupu jer eto nismo svi zajedno popili kavu već više od tri mjeseca dotakli smo se kratko i mog bloga. Čita me i to mi je super. I pohvalila me. I to mi je isto bilo super. Naravno da ti je uvijek drago čuti pohvale.
Nisam ja cijepljen ni protiv kritika – da se razumijemo, ali moraju biti konstruktivne.
Ne mo'š srat po meni bez razloga. Mislim možeš, ali ako ne sereš konstruktivno ne doživljavam te.
DOK NAS KREDIT NE RASTAVI #14
Kuhinjske fronte
Neki dan sam pričao s frendom. Kupio je stan, a mlad je. Nema ni trideset. I ne cvili. I tu je totalno drugačiji od drugih.
Ne znam koji se klinac događa s tim mladima, ali baš vlada neka rezignacija, neka pasivnost, neka čudna atmosfera u smislu da se nitko nije spreman uhvatiti se u koštac sa životom i svim onim što život donosi.
HAKUNA MATATA #13
Marko, sretan ti rođendan - pusa
Bok Marko, sorry što kasnim s čestitkom, ali kažu da nikad nije kasno. Nije 18.06. bio tako davno. A tvoj datum sam upamtio jer mi je stari rođen na isti datum.
Budući da smo skoro pa vršnjaci mogu reći da te shvaćam što se tiče ovog generacijskog razumijevanja. Kao kužimo se. Ali frende, bez obzira na godinu dana razlike, totalna si mi enigma.
LIJEPE ŽENE (GOLE I BOSE) PROLAZE KROZ GRAD #12
The okupljanje
Išli smo na neko obiteljsko okupljanje - krizmu, krštenje, okrugli rođendan. Nešto. Nebitno za priču, ali ono okupljanje kad svi moramo biti zrihtani k'o da smo ispali iz modnog žurnala. The okupljanje.
I moramo biti zgodni ne zato jer ja to hoću nego zato jer to hoće one.
Meni je ustvari totalno svejedno hoću li obući traperice i majicu. Traperice i košulju ili traperice i škarnicl. Fakat mi je nebitno. Idemo i bok.
KUNEM TI SE BOGOM, OSTAT(I) ĆU S TOBOM, ANDRASSY ANDREA - ANDREAAAAAAAA #11
Dan žalosti
Prije dva utorka baš sam bio u bedu mada je utorak počeo uobičajeno dobro. Probudio sam se pet minuta prije nego što je mobitel trebao započeti sa zapomaganjem i pokušajem mog izvlačenje iz kreveta. Gospoja je već otišla na posao, a mala se nije popišala u krevet. Ju-hu.
To s pišanjem u krevet je nešto što proživljavamo sada već po treći put. Najstarija je pišala u krevet, ali prestala je u nekom razumnom roku. Ima već mjesec-dva.
ŠKOLSKO ZVONO #10
Idu čete prosvjetara
Ovisno o tome čime se bavimo u životu i što nam je posao to nas na neki način definira i u privatnoj sferi. Ja radim u turizmu i imam gomilu dragih ljudi s kojima me spojio posao.
Osim posla koji radiš, ovaj privatni dio povezan je i s poslom tvoje bolje polovice. Potrefilo se tako da moja gospoja radi u školi. Predaje povijest u višim razredima.
I tako malo po malo kroz sve ove godine koje provodimo zajedno, u moj život su ušli brojni prosvjetari, ne mo'š se riješit' škole nikako. Pobornik sam ja cjeloživotnog obrazovanja, usavršavanja, konstantnog učenja i proširivanja vidika, a kada uz sve to oko sebe imaš još i gomilu prosvjetara, onda se to nekako još malo i pojača. I ne gine ti učenje.
GDJE JE JURA? #9
Trudim se iz petnih žila da nađem mjesto gde još nije bila
Koliko god se trudio ne opterećivati politikom, jednostavno ne ide. K'o u pjesmi Hladnog piva prati me u stopu i od nje ne možeš pobjeći pa da uložiš u taj napor i zadnji atom snage. Mislim da nema osobe u Hrvatskoj koja se ne opterećuje barem malo zbog politike i koju političke predstave u režiji i izvedbi trenutne većine ne živciraju barem malo. O'š/ne'š, ona je tu negdje i zbog nje barem jednom tjedno popizdiš, psuješ i nervozan si cijeli dan. Jednostavno je tako.
SVI SMO MI TETA U VRTIĆU #8
XF 4500 i četiri AA baterije gratis
S proširenjem obitelji ide i gomiletina obveza i to je tako. Nakon što se bolja polovica popiški na test za trudnoću i pojavi se crta, zvjezdica, smiley ili već neki drugi simbol koji test čini pozitivnim mijenja se apsolutno sve. Kad smo već kod testa za trudnoću pa ima ga za kupit' skoro na svakom ćošku. Ima i u DM-u. Super mi je to kako u jednom dućanu možeš kupiti kondome koji u budućnosti trebaju spriječiti kupovanje testa, uz kondome i razna prstenja i maziva za što bolji osjećaj, ali eto i testa za trudnoću drugi red lijevo. Ono što me iznenadilo; da ne upotrijebim izraz šokiralo je činjenica da se u DM-u mogu kupiti i intimni masažeri. Uz cjelokupnu paletu proizvoda ove drogerije eto sada i intimnih masažera za par sto kuna. Intimnim masažerom pripadnice nježnijeg spola neće smanjiti napetost u vratu, bolove u donjem dijelu leđa ili izmasirati umorna i otečena stopala nakon cjelodnevnog nošenja cipela s visokom petom.
BORG NE JEDE LISNATO #7
Situacija na rubu katastrofe
Da sam znao da će petak biti takav i da će se dogoditi to što se dogodilo vjerojatno ne bih ni izlazio iz kreveta. Ostao bih u krevetu i sve bi bilo drugačije. Ovako je sve otišlo u klinac u roku od par minuta. Nepovratno.
I ti mobiteli neka su prokleta stvar tisuću puta jer baš kad nekoga želiš dobiti jer je hitno taj se ne javlja. Tako i ona. Zovem gospoju na mobitel jednom, drugi put, treći put…tisućiti put i ona se ne javlja, a znam da više nije na nastavi i da opet nije pojačala zvuk na mobitelu i da je moj trud uzaludan sve dok ona ne uzme mobitel u ruke i ne vidi da sam ju zvao. I ako me nešto izbaci iz takta onda je to nejavljanje na mobitel. To me fakat…uf. Bilo je situacija kada sam morao nešto hitno javiti pa zovem redom sve svoje žene. I redom dobivam košaricu.
LENTA VREMENA #6
50
Krajem prošle godine frend je slavio rođendan. Ok, i nije neki big deal, ali ustvari i je jer je slavio pedeseti rođendan. Imam super frenda koji je eto stariji od mene više od deset godina i lik je skroz ok. Upoznali smo se slučajno, jer njegovi i moji klinci zajedno su davnih dana išli na zbor pa kako to obično bude, dok čekaš klince da završe s aktivnostima – socijalan si, komuniciraš s drugima, diskretno gledaš druge mame i nekak' si misliš kako te frajeri tj. drugi tate neće pitati apsolutno ništa o jučerašnjoj tekmi jer ja sport ne pratim. Stvarno ne. Nemam apsolutno pojma o ničemu, a zašto je to tako, ne znam. Jednostavno ne stignem od svih silnih obveza još se i time baviti. Ne znači da ponekad ne pogledam neku temu. Pogledam i to pogotovo kada igra repka. Nogometna, rukometna, vaterpolo, odbojka, šah… kad su neki veliki sportski događaji onda to pogledam. I skupi se na terasi društvo, i ponese me atmosfera, i živciram se i psujem. I cijeli taj navijački komplet kad gledam. Inače ne gledam.
Nemam pojma tko igra u Dinamu, nemam pojma u kojoj županijskoj je Zaprešić. Ne znam apsolutno ništa o košarkaškim pravilima, a još manje o hokeju. Ne znam i ne sramim se to priznati. Neki to shvaćaju, neki ne. I zabole me.