ŽULJAJU ME TUĐE CIPELE #27
Hrvat – poluhrvat – krivi Hrvat
U ponedjeljak je bio Dan neovisnosti. Priznajem da nakon što su promijenili Dan državnosti s 30. svibnja se sve skupa malo teže hvata i prate državni praznici, ali tako je. Barem je meni trebalo određeno vrijeme da sve to skupa polovim. Prije se nekako sve znalo i čovjek se taman privikao na praznike i eto promjena. Nije više u svibnju nego je u lipnju. Ok. Vjerujem da će se pojaviti dežurni dušebrižnici koji će ovu moju zbunjenost prokomentirati na način „da si pravi Hrvat – znao bi točno što koji dan slavimo“. Ali.
KAJ BRIJEŠ? #26
Ma daj me nemoj s trendovima
Čitam neki dan na internetu kako su žene počele brijati na neki novi trend jer tako se furaju neke „poznate i slavne“ preko bare. Nova bjelosvjetska ženska inovacija je razvijanje bezgranične ljubavi prema dlakama i jačanju animoziteta i osjećaja gnušanja prema procesu uklanjanja istih. Neke od žena koje briju na nove trendove briju na nebrijanje. Ne sve, neke.
SOLO BRIJAČI(CE) #25
Biti solo je valjda IN
Pitam neki dan svoju najstariju kćer jel' ima dečka?
Nije mi ništa trebala odgovoriti jer sam u pogledu dobio sve odgovore: ti nisi normalan, kakav dečko, kaj me to pitaš, to se ne pita, i da imam ne bi ti rekla.
DILANJE NALJEPNICAMA #24
Jesi više za voće ili povrće
Zdraaaaaaavoooooo svima…..zdravoljupci sad su tu.
Sorry, morao sam.
Više nisu aktualna brodogradilišta i gradonačelnici, mirovinske i porezne reforme i ostali specijaliteti sa svakodnevnog menua koji nam poslužuju.
DOMOVINU IMAM – TEK U SRCU JE NOSIM #23
Kad Miki kaže da se boji
Odeš na šest-sedam dana van domovine i k tome si još u stanovitoj medijskoj blokadi i to ne zato jer to želiš nego se tako potrefilo i veseliš se povratku. Kući, obitelji, domu, domovini.
RUZINAVI BROD #22
Dolje uprava
Ovo sve skupa ide u krivom smjeru. Definitivno. Izgubljen je neki pravi smjer, a kompas je očito poludio i ne zna više što je sjever, a što jug. O istoku i zapadu da ne pričam. Prema zapadu definitivno ne idemo. Netko je izgubio kormilo.
TATA VOZI POLAKO #21
Tuga na n-tu
Od same pomisli na činjenicu da roditelj mora pokopati vlastito dijete mi je muka. Zaista. I neizrecivo teško. Od same pomisli.
Kao ocu triju kćeri ova pomisao me još više sablažnjava, uzrujava i rastužuje. I to neizmjerno. Toliko jako da kad malo više razmišljam o ovoj posljednjoj situaciji s naših prometnica osjećam kako su mi zasuzile oči, ali suzdržavam se.
DIGITALNA DŽUNGLA #20
Ej curica – nije je*eno super
Život u digitalno doba i nije baš neka špica. Ne pričinjava mi to neko osobito veselje. Ok, možda sad i pretjerujem, ali ponekad bih se želio vratiti u ono bezbrižno vrijeme kada nismo znali što je to mobitel, internet, mail i sve ostale stvari kojima smo danas bombardirani sa svih strana i to gotovo čitav dan. Od prvog do zadnjeg trena. Od trljanja krmeljavih očiju ujutro, do kasnih večernjih sati kada provjeravaš je li alarm navinut za sutrašnje jutro.
KRIVO JE MORE #19
Ima se - može se
Kao i svih dosadašnjih tako i svih onih budućih ljetnih sezona koje su pred nama moramo čitati o tome kako je netko skupo platio lokanje ili krkanje na našoj obali.
I onda se isti taj netko šokir'o računom. Ma nemoj molim te. Pa kaj se tu imaš šokirat'?
ANAMNEZA – SRANJE – KAKO GOD DA OKRENEŠ #18
Šerafciger vs. kacavida
Ma sve je to luk i voda. I to slana voda. Mada se Dalmatinci strašno ljute kad za more mi kontinentalci kažemo voda. Kakva je voda? – misleći pri tom jel' hladna ili je ok za kupanje.
Ma kakva voda? To je more. As ti gospe i sve ostale super dalmatinske spike.
Ok, sve je to luk i more.
IZGUBLJEN U SHOPPINGU #17
I konačno godišnji
Dočekao sam i godišnji. Ponedjeljak je navečer i u našem malom selu pored Nina u 22:12 je ugodnih 28 stupnjeva. Je*ote. 28 stupnjeva u pola jedanaest navečer. Ok, znam koje je godišnje doba i treba biti toplo jer je ljeto, ali ne treba baš biti ni 28 tako kasno navečer. Fakat ne treba. I cvrčci su već umorni od silnog cvrčanja. Ne gase se. I njima je vruće.