• Rođen ne tako davne 1980. godine u Sloveniji. Zbog tog geografskog detalja sam danas česta meta fora, pošalica i doskočica na račun Slovenaca. Mater odgovorno tvrdi da sam bio dobro dijete tamo negdje do srednje škole kada me šusn'o pubertet pa je pridjev „dobro“ zamijenio neki drugi, ali ostanimo umjereni za sada.

Utorak, 11 Prosinac 2018 23:10

BOK, JA SAM FRANJO #36

I nogom u guzicu je korak naprijed

Mislim da nema osobe u Hrvatskoj koja nije čula za profesora Franju iz Čakovca i nezapamćeni „incident“ koji se dogodio. Svi bruje o tome. Djeca, odrasli. U tramvaju, u dućanu, na placu, na kavama.

Objavljeno u Blog
Utorak, 04 Prosinac 2018 17:49

SKINI GAĆE PA MI SE NAGUZI #35

Ok – UNESCO ga je zaštitio
Presuda mladom članu folklornog društva iz Valpova podosta je uzburkala javnost posljednjih dana. O bećaru i bećarcu priča se više nego ikad, a sve zbog kazne koji je dobio zbog otpjevanog bećarca.

Objavljeno u Blog
Utorak, 27 Studeni 2018 19:07

IZLOG POLITIČKIH SLATKIŠA #34

Svi su političari ustvari Milan Kujundžić
Baš sam jučer pričao s frendom s kojim se nisam čuo nekoliko mjeseci. Čujemo se rijetko jer nije tu. On je jedan od onih koji su otišli. Trbuhom za kruhom – izvan granica lijepe naše.Obrazovan, mlad, inteligentan, stručan. Liječnik. I dobro mu je. Super mu je.

Objavljeno u Blog

Halo, halo – ovdje radio Zagreb
Zbog konteksta potrebno je malo zagrebati po prošlosti. Da se zna, da se razumije. U svibnju davne 1926. godine, znači prije devedeset i dvije godine u Zagrebu je s radom krenula prva radijska postaja na našim prostorima. Spikerica Božena Begović imala je čast biti prvi glas u hrvatskom eteru, a prve riječi koje odaslane putem radijskih valova bile su: Halo, halo – ovdje radio Zagreb.
Složiti ćete se sa mnom da se od onda dosta toga promijenilo. Tehnologija je otišla warp brzinom naprijed, i još uvijek putuje. Ne staje i ne vidi joj se cilj. I pitam se o čemu će za devedeset i dvije godine pisati neki drugi ja.
I radio je u međuvremenu evoluirao i transformirao se i daleko je ono što danas čujem od onoga što je bilo prije deset godina, a kamoli od onog što je bilo prije trideset ili četrdeset godina..

Objavljeno u Blog
Utorak, 01 Svibanj 2018 07:54

SKORO PA NA TRAGU SELF HELP LITERATURE #4

U zadnjoj partiji gubiš makar jedeš šnicle
Život pred tebe vrlo često postavi brojne izazove s kojima se ti nosiš bolje ili malo manje bolje, ali da zna biti teško – zna. Fakat zna biti usrano. Uvijek tvrdim da može i gore, ali može i bolje. I sve je to tako prokleto nepredvidivo i može te tako zašamarat' da nemaš pojma gdje si i od kuda krenuti. Igra se tobom, testira te, stavlja te na kušnju, a onda je sve u tvojim rukama. I glavi. Jer nije isto kada život pred tebe posluži finu šniclu s hrskavim krumpirom, salatom i desertom i nije isto kada ti posluži stari kruh i pljesnivi sir, a da da pri tom plijesan nije ona fina, ona skupa, ona plemenita. Ne, nego je ona odvratna, stara i pokvarena. A bilo bi tako krasno, gotovo idealno, utopijski da je na meniju uvijek šnicla, ali nije.

Objavljeno u Blog
© 2018. Domagoj Knežević. Sva prava pridržana.

Naša web stranica koristi kolačiće kako bi vam omogućili najbolje korisničko iskustvo. Pregledavanjem web stranice slažete se s korištenjem kolačića.