U očekivanju
Već u četvrtak sam bio jako sretan. I to samo iz razloga što sam znao da za vikend ne radim. Niti ovaj, a ni sljedeći. Dva slobodna vikenda. Pa ak' to nije bjutiful ne znam što je.

Objavljeno u Blog
Utorak, 11 Prosinac 2018 23:10

BOK, JA SAM FRANJO #36

I nogom u guzicu je korak naprijed

Mislim da nema osobe u Hrvatskoj koja nije čula za profesora Franju iz Čakovca i nezapamćeni „incident“ koji se dogodio. Svi bruje o tome. Djeca, odrasli. U tramvaju, u dućanu, na placu, na kavama.

Objavljeno u Blog
Utorak, 04 Prosinac 2018 17:49

SKINI GAĆE PA MI SE NAGUZI #35

Ok – UNESCO ga je zaštitio
Presuda mladom članu folklornog društva iz Valpova podosta je uzburkala javnost posljednjih dana. O bećaru i bećarcu priča se više nego ikad, a sve zbog kazne koji je dobio zbog otpjevanog bećarca.

Objavljeno u Blog
Utorak, 27 Studeni 2018 19:07

IZLOG POLITIČKIH SLATKIŠA #34

Svi su političari ustvari Milan Kujundžić
Baš sam jučer pričao s frendom s kojim se nisam čuo nekoliko mjeseci. Čujemo se rijetko jer nije tu. On je jedan od onih koji su otišli. Trbuhom za kruhom – izvan granica lijepe naše.Obrazovan, mlad, inteligentan, stručan. Liječnik. I dobro mu je. Super mu je.

Objavljeno u Blog

Halo, halo – ovdje radio Zagreb
Zbog konteksta potrebno je malo zagrebati po prošlosti. Da se zna, da se razumije. U svibnju davne 1926. godine, znači prije devedeset i dvije godine u Zagrebu je s radom krenula prva radijska postaja na našim prostorima. Spikerica Božena Begović imala je čast biti prvi glas u hrvatskom eteru, a prve riječi koje odaslane putem radijskih valova bile su: Halo, halo – ovdje radio Zagreb.
Složiti ćete se sa mnom da se od onda dosta toga promijenilo. Tehnologija je otišla warp brzinom naprijed, i još uvijek putuje. Ne staje i ne vidi joj se cilj. I pitam se o čemu će za devedeset i dvije godine pisati neki drugi ja.
I radio je u međuvremenu evoluirao i transformirao se i daleko je ono što danas čujem od onoga što je bilo prije deset godina, a kamoli od onog što je bilo prije trideset ili četrdeset godina..

Objavljeno u Blog

U zadnjoj partiji gubiš makar jedeš šnicle
Život pred tebe vrlo često postavi brojne izazove s kojima se ti nosiš bolje ili malo manje bolje, ali da zna biti teško – zna. Fakat zna biti usrano. Uvijek tvrdim da može i gore, ali može i bolje. I sve je to tako prokleto nepredvidivo i može te tako zašamarat' da nemaš pojma gdje si i od kuda krenuti. Igra se tobom, testira te, stavlja te na kušnju, a onda je sve u tvojim rukama. I glavi. Jer nije isto kada život pred tebe posluži finu šniclu s hrskavim krumpirom, salatom i desertom i nije isto kada ti posluži stari kruh i pljesnivi sir, a da da pri tom plijesan nije ona fina, ona skupa, ona plemenita. Ne, nego je ona odvratna, stara i pokvarena. A bilo bi tako krasno, gotovo idealno, utopijski da je na meniju uvijek šnicla, ali nije.

Objavljeno u Blog
© 2020. Domagoj Knežević. Sva prava pridržana.

Naša web stranica koristi kolačiće kako bi vam omogućili najbolje korisničko iskustvo. Pregledavanjem web stranice slažete se s korištenjem kolačića.