Novi je tjedan. Odmah na početku – sorry. Dugujem ispriku.
Dobio sam nekoliko upita prošli tjedan što se dogodilo i zašto nije bilo nove kolumne. Iako sam odgovoran i redovit po pitanju obveza, prošli tjedan bio je slavljenički. Gospoja i ja slavili smo prvih dvadeset godina braka, a tu okruglu brojku odlučili smo proslaviti putovanjem.
Otišli smo na četiri dana i jednostavno nije bilo vremena za pisanje. Nas dvoje, bez klinaca…bez svakodnevnih poslovnih obveza...gomile mailova i brojnih telefonskih razgovora. Bilo je opušteno, a čovjek se vrlo lako prepusti tom osjećaju. Potrebno je samo spakirati kofer i otići negdje. Čim se promijeni okolina, promijeni se „state of mind“. Sve je drugačije, opuštenije, ljepše.
Zahvaljujem na razumijevanju.
Sretan vam Uskrs ako ste ga slavili.
Neki slave, neki ne slave. Neki vjeruju, a neki ne.
I to je u današnje vrijeme potpuno legitimno. Stvar pojedinca, stvar izbora i poštujem svačiji izbor. Nikad nisam i nikad neću suditi osobu zbog svjetonazora. Niti po pitanju vjere jer to je toliko kompleksna stvar.
Vjera, kao i neimanje iste vrlo je osjetljivo područje pa ne volim o tome niti pisati niti razgovarati – stvar je jednostavno vrlo osobna.
Naša web stranica koristi kolačiće kako bi vam omogućili najbolje korisničko iskustvo. Pregledavanjem web stranice slažete se s korištenjem kolačića.