U zadnjoj partiji gubiš makar jedeš šnicle
Život pred tebe vrlo često postavi brojne izazove s kojima se ti nosiš bolje ili malo manje bolje, ali da zna biti teško – zna. Fakat zna biti usrano. Uvijek tvrdim da može i gore, ali može i bolje. I sve je to tako prokleto nepredvidivo i može te tako zašamarat' da nemaš pojma gdje si i od kuda krenuti. Igra se tobom, testira te, stavlja te na kušnju, a onda je sve u tvojim rukama. I glavi. Jer nije isto kada život pred tebe posluži finu šniclu s hrskavim krumpirom, salatom i desertom i nije isto kada ti posluži stari kruh i pljesnivi sir, a da da pri tom plijesan nije ona fina, ona skupa, ona plemenita. Ne, nego je ona odvratna, stara i pokvarena. A bilo bi tako krasno, gotovo idealno, utopijski da je na meniju uvijek šnicla, ali nije.

Objavljeno u Blog
© 2020. Domagoj Knežević. Sva prava pridržana.

Naša web stranica koristi kolačiće kako bi vam omogućili najbolje korisničko iskustvo. Pregledavanjem web stranice slažete se s korištenjem kolačića.