Domagoj Knežević

Domagoj Knežević

Rođen ne tako davne 1980. godine u Sloveniji. Zbog tog geografskog detalja sam danas česta meta fora, pošalica i doskočica na račun Slovenaca. Mater odgovorno tvrdi da sam bio dobro dijete tamo negdje do srednje škole kada me šusn'o pubertet pa je pridjev „dobro“ zamijenio neki drugi, ali ostanimo umjereni za sada.

Utorak, 05 Lipanj 2018 22:52

GDJE JE JURA? #9

Trudim se iz petnih žila da nađem mjesto gde još nije bila
Koliko god se trudio ne opterećivati politikom, jednostavno ne ide. K'o u pjesmi Hladnog piva prati me u stopu i od nje ne možeš pobjeći pa da uložiš u taj napor i zadnji atom snage.  Mislim da nema osobe u Hrvatskoj koja se ne opterećuje barem malo zbog politike i koju političke predstave u režiji i izvedbi trenutne većine ne živciraju barem malo. O'š/ne'š, ona je tu negdje i zbog nje barem jednom tjedno popizdiš, psuješ i nervozan si cijeli dan. Jednostavno je tako.

Utorak, 29 Svibanj 2018 10:45

SVI SMO MI TETA U VRTIĆU #8

XF 4500 i četiri AA baterije gratis
S proširenjem obitelji ide i gomiletina obveza i to je tako. Nakon što se bolja polovica popiški na test za trudnoću i pojavi se crta, zvjezdica, smiley ili već neki drugi simbol koji test čini pozitivnim mijenja se apsolutno sve. Kad smo već kod testa za trudnoću pa ima ga za kupit' skoro na svakom ćošku. Ima i u DM-u. Super mi je to kako u jednom dućanu možeš kupiti kondome koji u budućnosti trebaju spriječiti kupovanje testa, uz kondome i razna prstenja i maziva za što bolji osjećaj, ali eto i testa za trudnoću drugi red lijevo. Ono što me iznenadilo; da ne upotrijebim izraz šokiralo je činjenica da se u DM-u mogu kupiti i intimni masažeri. Uz cjelokupnu paletu proizvoda ove drogerije eto sada i intimnih masažera za par sto kuna. Intimnim masažerom pripadnice nježnijeg spola neće smanjiti napetost u vratu, bolove u donjem dijelu leđa ili izmasirati umorna i otečena stopala nakon cjelodnevnog nošenja cipela s visokom petom.

Utorak, 22 Svibanj 2018 20:43

BORG NE JEDE LISNATO #7

Situacija na rubu katastrofe
Da sam znao da će petak biti takav i da će se dogoditi to što se dogodilo vjerojatno ne bih ni izlazio iz kreveta. Ostao bih u krevetu i sve bi bilo drugačije. Ovako je sve otišlo u klinac u roku od par minuta. Nepovratno.
I ti mobiteli neka su prokleta stvar tisuću puta jer baš kad nekoga želiš dobiti jer je hitno taj se ne javlja. Tako i ona. Zovem gospoju na mobitel jednom, drugi put, treći put…tisućiti put i ona se ne javlja, a znam da više nije na nastavi i da opet nije pojačala zvuk na mobitelu i da je moj trud uzaludan sve dok ona ne uzme mobitel u ruke i ne vidi da sam ju zvao. I ako me nešto izbaci iz takta onda je to nejavljanje na mobitel. To me fakat…uf. Bilo je situacija kada sam morao nešto hitno javiti pa zovem redom sve svoje žene. I redom dobivam košaricu.

Nedjelja, 06 Svibanj 2018 16:20

LENTA VREMENA #6

50
Krajem prošle godine frend je slavio rođendan. Ok, i nije neki big deal, ali ustvari i je jer je slavio pedeseti rođendan. Imam super frenda koji je eto stariji od mene više od deset godina i lik je skroz ok. Upoznali smo se slučajno, jer njegovi i moji klinci zajedno su davnih dana išli na zbor pa kako to obično bude, dok čekaš klince da završe s aktivnostima – socijalan si, komuniciraš s drugima, diskretno gledaš druge mame i nekak' si misliš kako te frajeri tj. drugi tate neće pitati apsolutno ništa o jučerašnjoj tekmi jer ja sport ne pratim. Stvarno ne. Nemam apsolutno pojma o ničemu, a zašto je to tako, ne znam. Jednostavno ne stignem od svih silnih obveza još se i time baviti. Ne znači da ponekad ne pogledam neku temu. Pogledam i to pogotovo kada igra repka. Nogometna, rukometna, vaterpolo, odbojka, šah… kad su neki veliki sportski događaji onda to pogledam. I skupi se na terasi društvo, i ponese me atmosfera, i živciram se i psujem. I cijeli taj navijački komplet kad gledam. Inače ne gledam.
Nemam pojma tko igra u Dinamu, nemam pojma u kojoj županijskoj je Zaprešić. Ne znam apsolutno ništa o košarkaškim pravilima, a još manje o hokeju. Ne znam i ne sramim se to priznati. Neki to shvaćaju, neki ne. I zabole me.

Halo, halo – ovdje radio Zagreb
Zbog konteksta potrebno je malo zagrebati po prošlosti. Da se zna, da se razumije. U svibnju davne 1926. godine, znači prije devedeset i dvije godine u Zagrebu je s radom krenula prva radijska postaja na našim prostorima. Spikerica Božena Begović imala je čast biti prvi glas u hrvatskom eteru, a prve riječi koje odaslane putem radijskih valova bile su: Halo, halo – ovdje radio Zagreb.
Složiti ćete se sa mnom da se od onda dosta toga promijenilo. Tehnologija je otišla warp brzinom naprijed, i još uvijek putuje. Ne staje i ne vidi joj se cilj. I pitam se o čemu će za devedeset i dvije godine pisati neki drugi ja.
I radio je u međuvremenu evoluirao i transformirao se i daleko je ono što danas čujem od onoga što je bilo prije deset godina, a kamoli od onog što je bilo prije trideset ili četrdeset godina..

Utorak, 01 Svibanj 2018 09:54

SKORO PA NA TRAGU SELF HELP LITERATURE #4

U zadnjoj partiji gubiš makar jedeš šnicle
Život pred tebe vrlo često postavi brojne izazove s kojima se ti nosiš bolje ili malo manje bolje, ali da zna biti teško – zna. Fakat zna biti usrano. Uvijek tvrdim da može i gore, ali može i bolje. I sve je to tako prokleto nepredvidivo i može te tako zašamarat' da nemaš pojma gdje si i od kuda krenuti. Igra se tobom, testira te, stavlja te na kušnju, a onda je sve u tvojim rukama. I glavi. Jer nije isto kada život pred tebe posluži finu šniclu s hrskavim krumpirom, salatom i desertom i nije isto kada ti posluži stari kruh i pljesnivi sir, a da da pri tom plijesan nije ona fina, ona skupa, ona plemenita. Ne, nego je ona odvratna, stara i pokvarena. A bilo bi tako krasno, gotovo idealno, utopijski da je na meniju uvijek šnicla, ali nije.

Dobar dan, dobili ste korisničku podršku, za dijete do godinu dana pritisnite jedan
Ponekad se pitam da li bi bilo lakše kada bi uz svako dijete čiji roditelj postaneš došle i upute za upotrebu i korištenje. Neki user manual, instrukcije, nešto što bi ti pomoglo u pojedinim situacijama. Za svako dijete pri porodu nekom čudnom providnošću pri odlasku iz rodilišta u paketu uz dijete evo i male knjižice koja će ti pomoći. Ne mislim na one priručnike za majke tipa Kako početi dojiti, Prve tri godine djetetova života, Ishrana za bebe, 100 najboljih savjeta za novu mamu… Ili pak one opcije Biti tata nije mala stvar, Odgovori na najčešća pitanja koja ćete si postaviti kao otac, Vi, vaša supruga i vaše dijete

Srijeda, 11 Travanj 2018 16:37

MAJA vs. MIA / SISA vs. PRSTI #2

Protiv prirode se ne može
Neke stvari su biološki uvjetovane već tisućljećima i to su one stvari na koje ne možemo utjecati.  Kad bolje razmislim možemo, ali temelj/baza je ovdje, ona je nastala zbog biologije, prirode i kao takvu ju moramo prihvatiti jer je neosporna. Neosporno je i to da se šaka nalazi na distalnom  dijelu ruke, da je anatomska građa vrlo složena, da se kosti šake dijele na kosti pešća, kosti zapešća i članaka prstiju. Treba uzeti u obzir i tri mišićne skupine koje se nalaze na šaci, a to su mišići tenara, mišići u sredini šake, mišići hipotenara. Itd….itd. O šaci bi mogli u nedogled. Isto kao i o sisi, dojci, grudima – kako god. Dojka ili mliječna žlijezda nalazi se na ventralnoj strani prsnog koša. Muška i ženska dojka se razvijaju jednako sve do početka puberteta. U tom trenutku se muška sisa prestaje razvijati, a ženska se razvija dalje do trudoće i dojenja. Dojku oblikuje žljezdano tkivo uloženu u vezivnu stromu koje je obloženo masnim tkivom. Na vrhu dojke nalazi se i bradavica, izbočena tvorba promjera i visine oko jedan centimetar, a oko bradavice je kružno pigmentirano područje. Ok? Dosta. Shvatili ste bit. Priroda je to tako zamislila i kreirala. I to je čudesno, fascinantno i uzbudljivo.

Srijeda, 11 Travanj 2018 03:00

INTRO #1

I nogom u guzicu je korak naprijed

Rekao mi je to još prije desetak godina jedan stariji kolega. Bio je pun životnih mudrosti i ovakvih zanimljivih citata kojima sam se ponekad na prvu smijao, ali nakon malo promišljanja shvatiš neku dublju poruku. Možda skrivenu na prvu, ali ona je tu negdje. Pričali smo nakon te noge u guzicu kako u životu uvijek treba gledati naprijed, postavljati samome sebi neke izazove, ciljeve, planirati i ne dopustiti da te životna kolotečina počne žvakati jer u nekom trenutku će te ispljunuti. U blato, na beton, asfalt, koprive…negdje. E pa ja ne bi. Barem ne još. Nakon nekih unutarnjih monologa, dijaloga (Da - možeš sam sa sobom komunicirati. Ponekad uspješno, a ponekad ne, ali možeš. Ja mogu.) odlučio sam krenuti u nešto novo. Pisanje bloga.

Naša web stranica koristi kolačiće kako bi vam omogućili najbolje korisničko iskustvo. Pregledavanjem web stranice slažete se s korištenjem kolačića.